Pratite nas

Kultura

Ganga i bećarac

Objavljeno

na

Postoje bezbrojni napjevi gangi i bećaraca koji su se očuvali do naših dana po kojima smo jedinstveni u svijetu, a na nama je da ih i dalje čuvamo i ostavimo u baštinu budućim naraštajima.

Ganga je hrvatska tradicionalna pjesma najvećim dijelom rasprostranjena u Imotskoj krajini, zapadnoj Hercegovini te do Livna, Tomislavgrada, Kupresa, Prozora. Ganga je pjesma hrvatskoga seoskoga stanovništva, a prati čovjeka kod sijela, svečanosti, poljskih radova…

Bećarac je oblik narodne pjesme uglavnom u obliku dvostiha. To su humoristične i satirične pjesme čija je svrha nasmijati i zabaviti slušatelja. Za izvođenje bećarca karakteristično je izmjenjivanje vodećega pjevača sa skupinom pjevača.

Pjevaju ih podjednako i muškarci i žene. Tradicija je to koja se prenosila s koljena na koljeno i tako očuvala do naših dana.

Bećarac i ganga su (zajedno s glagoljaškim pjevanjem, govorom otoka Suska, klapskim pjevanjem, Sinjskom alkom, pripremom soparnika…) uvrštene u listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara.

Nekoliko je tumačenja naziva ganga. Branko Marić (1941) navodi kako je naziv povezan s albanskom riječju kang – pjesma,veselje, zabava. Pojedina etimološka tumačenja ovaj naziv povezuju s kolokvijalnom engleskom riječju gang (skupina, grupa, družina). M. Vuković (2005) ne slaže se s ovim tumačenjima te postavlja pitanje zašto gangu ne bi izmislili Hrvati s dalmatinsko-hercegovačkoga krša i sami joj dali naziv ganga od glagola gangati ili od imenice ganganje.

U narodu je uvriježeno tumačenje da naziv ganga dolazi od toga što oni koji prate glavnoga pjevača pjevaju na slogove gan…, gin…, gon…, gun… (ovisno o samoglasnicima pjesme).

Prema načinu pjevanja ganga je višeglasna kratka narodna pjesma koju pjevaju muške i ženske skupine. Pjesma traje onoliko koliko traje dah glavnoga pjevača. Glavni pivač započinje pjesmu, otpjeva prvi stih, a onda ga u drugom prati grupa pjevača tako što ispjevavaju samoglasnike slične onima što ih pjevajući izgovara pivač kako bi postigli zvučno jedinstvo. Koliko će biti pratećih pjevača nije određeno nego ovisi o skupini u kojoj se pjeva, ali u pravilu glavnoga pjevača prate dva do tri glasa. Za glavnoga se pivača kaže da piva ili vodi, a za njegove pratioce kaže se da gangaju, priginju ili prate. Nema strogih pravila o započinjanju pjesme, to se radi prema potrebi. Ponekada glavni pivač, da bi se odmorio, daje znak jednom od pjevača u pratnji da preuzme tiho govoreći: “Prihvati” ili “Preuzmi”, a nerijetko bi to činio i nekom kretnjom.

Ganga je najveću popularnost stekla sredinom 20. stoljeća, a nerijetko se i danas kao narodna baština zapjeva na okupljanjima i u folklornim društvima. Teško je odgovoriti na pitanje o starosti gange i njezinoj postojbini. Prema nekima, ona je u Hercegovinu “donesena” iz Dalmacije za vrijeme austrougarske okupacije. Međutim, i prije toga su ove dvije regije bile povezane tako da se ganga ovdje vjerojatno čula i ranije. Fra Branko Marić (1934) prapočetke gange nalazi u grčkom višeglasju te u ruskoj i javanskoj pučkoj glazbi. Bez obzira na njezine korijene i načine na koje je dospjela do nas, važno je sačuvati ju od zaborava i predrasuda onih koji je smatraju grubom, dosadnom i primitivnom. Dio je naše baštine i dužni smo ju kao takvu njegovati.

Svaki kraj, svako selo ima svoju gangu te se točan broj napjeva gange ne može utvrditi. Jedni oblici nastaju, a drugi nestaju. Jedini način na koji se ganga učila bila je usmena predaja, odnosno neposredno slušanje i izvođenje. Na njihovo stvaranje utječu već poznati napjevi, raspoloženje pjevača, a nastajale su uglavnom spontano, iz čovjekove nutrine.

Tematika gange i bećarca raznolika je pa se tako mogu pronaći napjevi o nevjestama, svekrvama, mladićima, djevojkama, odlasku u vojsku i na rad… Postoje bezbrojni takvi napjevi koji su se očuvali do naših dana po kojima smo jedinstveni u svijetu, a na nama je da ih i dalje čuvamo i ostavimo u baštinu budućim naraštajima.

Gango moja, ja te gango ne bi’
da se nisam rodio u tebi.

Volim tebe zapivati, gango,
nego plesat’ valcer ili tango.

Kad bećari gange zapivaju
prozori se širom otvaraju.

Seljak bio, građanin se pravi
‘oće, gango, da te zaboravi.

Gango moja, ostavit’ te neću,
dok mi smrtnu ne zapale svijeću.

Gango moja, tradicijo stara,
ti si lipa da ti nema para.

Kad bećari šorom zapivaju
prozori se širom otvaraju.

Bećar jesam, bećarsko mi ti’lo
još da mi je bećarsko odi’lo.

Pivaj, grlo, da’ ću ti kolača
mene majka rodila pivača.

Kad zapivam ja i moj kolega,
ustaj, mala, i ako si legla.

Pisme moje u džepiću stoje,
kad ih pivam same mi se broje.

Veseli su moje majke dvori
dok u njima moja pisma ori.

Što da pivam i pravim se luda
kad moj dragi ne ‘oda ovuda.

Moj dragane, lisko bez pameti
nisko pada ‘ko visoko leti.

Evo mene, evo veseljaka.
Vesela me i rodila majka.

U mom selu nastala kultura,
momci nose kosu kao cura;
a curice smakle pletenice,
potkratile kosu i suknjice.

Svekrvice, širokih si leđa
baci’ ću te priko dvan’est međa.

Svekrvice, širokih rukava
kad te vidim zaboli me glava.

Zapivajmo, drugarice moja,
dogodine Bog zna di će koja.

Selo moje mora’ ću te slikat’
ne mogu te zaboravit’ nikad.

Oj, rakijo, šljivovice ljuta
dosta si me napojila puta.

Ana Papić, Svjetlo riječi / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Sve je spremno za dugoočekivanu premijeru filma ‘General’

Objavljeno

na

Objavio

Sve je spremno za ovogodišnje 66. izdanje Pulskog filmskog festivala i za večerašnje otvaranje kojem će nazočiti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, pod čijim se pokroviteljstvom festival i održava, potvrdila je ravnateljica Festivala Gordana Restović.

Uz brojne dnevne programe i projekcije, prvi festivalski dan obilježit će dugoočekivana premijera filma “General”, redatelja Antuna Vrdoljaka, o životu i značaju za Hrvatsku i hrvatsku povijest generala Ante Gotovine, s Goranom Višnjićem u naslovnoj ulozi. Za taj film iznimno je velik interes publike još od prvog dana puštanja karata u prodaju, rečeno je na konferenciji za novinare u Puli.

“‘General’ je prvi od osam filmova nacionalne produkcije koji će biti prikazan u Areni, a tim se filmovima u hrvatskom programu i konkurenciji za Zlatne arene pridružuje još šest filmova hrvatske manjinske produkcije u Istarskom narodnom kazalištu. U svakom slučaju, tijekom festivala očekuje nas 110 filmova na sedamnaest lokacija”, istaknula je Gordana Restović.

Svečano otvaranje festivala počinje u 21,30 sati i izravno će se prenositi na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije. U sklopu programa otvaranja sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar Mlinac izvest će nacionalnu i istarsku himnu a tijekom ceremonije uručit će se iznimno važna festivalska nagrada, koja nosi ime po svom osnivaču, Marijanu Rotaru koja je ove godine dodijeljena Povijesnom i Pomorskom muzeju Istre. Nakon svečanosti otvorenja slijedi tradicionalni vatromet koji simbolično označava početak novog izdanja Pulskog filmskog festivala.

Ovogodišnja 66. Pula nudi tri premijere, a umjetnički direktor festivala Zlatko Vidačković iz bogatog programa izdvojio je povratak PoPularnog programa i europskih filmova u Arenu tako da će gledatelji moći uživati u šest filmova uglavnom biografskim, posvećeni posvećeni životopisima velikih umjetnika.

“Mislim da je ova kombinacija hrvatskog i europskog filma dobitna kombinacija koja se, kada smo je prije deset godina pokrenuli, pokazala dobrom za publiku, ali ujedno daje i europski kontekst hrvatskoj kinematografiji”, poručio je Vidačković te dodao kako postoji više razloga vraćanja europskog filma u drugi termin u Areni – od povećanja kvalitete i žanrovske raznovrsnosti do atraktivnosti programa za publiku u Areni.

Foto: Hina

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Nikakvo čudo što ‘neki ne mogu razumjeti o čemu govori’ Gradonačelnik…

Objavljeno

na

Objavio

Facebook

OBERSNEL: Ja sam ponosan i zadovoljan intendanturom Marina Blaževića. Jasno mi je da neki ne mogu razumjeti o čemu govorim, ali nemam namjeru nikoga educirati.

JA: Gradonačelnik ne bi educirao educirane ljude! Ima jedna “sitnica”, na mjesto intendanta poželjno je da ima više kandidata sa zacrtanim programima. Zašto nitko, baš nitko više ne želi doći u Rijeku? Nikakvo čudo što “neki ne mogu razumjeti o čemu govori” Gradonačelnik.

OBERSNEL: Smatram puno važnijom činjenicu da se u Zagrebu, Ljubljani, Trstu i drugim gradovima u okruženju s poštovanjem priča o Riječkom kazalištu i da se od tamo organiziraju autobusni prijevozi na programe.

JA: Iruda ti, vidim puno autobusa s talijanskim registracijama koji dovoze ljude na popravak zuba u Rident na Turniću; ne vjerujem da takvi uzgred idu na predstave u HNK Ivana pl. Zajca – po preporuci stomatologa! Sjeća li se Gradonačelnik koliko je HNK Ivana pl. Zajca u posljednje tri (3) godine dobilo godišnjih nagrada hrvatskoga glumišta; trebaju mu prsti samo jedne ruke!

OBERSNEL: Činjenica je da građani Rijeke to Kazalište doživljavaju na drugačiji način i da su oni koji to kazalište vole svojim prilozima praktički obnovili sjedalice u parteru i ložama. To je način na koji rade sve kazališne kuće jer se i time dokazuje odnos prema kazalištu.

JA: A kad je bila radna akcija za gledatelje, kad su se sakupljali dobrovoljni prilozi? Koje to kazališne kuće koje posluju na tržišnim principima prose svoje gledatelje za pomoć u obnovi sjedalica?

OBERSNEL: Za one koje jedino to brine, kazališni zahodi biti će obnovljeni tijekom ljeta iz gradskog proračuna.
JA: Ma svaka čast! Ne će valjda ljudi pišati u Mrtvi kanal ili Kazališni park! Mi smo ipak grad kulturnih ljudi! Hoće li predplatnici dobrovoljno pomoći u obnovi zahoda?

OBERSNEL: Međudržavnim ugovorom Republika Italija obvezala se financirati aktivnosti talijanske manjine, ali se nigdje u tom sporazumu izrijekom ne spominje Talijanska drama.

JA: ??? A kakav se program talijanske manjine treba financirati ako ne u prvome redu kazališni program Talijanske drame, književnost, tiskovine i uobće kulturno stvaralaštvo talijanske manjine? Tu nešto vonja…!

OBERSNEL: U Rijeci postoji jaka svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava na talijanskom jeziku izvedena već 1946. godine. Zaposlenici Talijanske drame su redovni zaposlenici Kazališta i primaju plaću iz proračuna Grada Rijeke.

JA: Ne će financirati Talijanska vlada, ali hoće “Riječka vlada”? Jaka “svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava, bla, bla, bla”… I jaka savjest! Da se razumijemo, poštujem obstojnost Talijanske drame, jedinstvene u Lijepoj našoj, ali (eto ga na!) koliko je njihov program kvalitetan, gdje su nagrade i priznanja, festivali, gostovanja, itd, etc… Talijanska vlada ne želi financirati njihov program, a mi ćemo im davati plaće!?

OBERSNEL: Stav Talijanske vlade je takav kakav je, a riječ je, kako je vijećnik Skerbec već kazao, o tehničkom problemu i sredstva ipak pristižu s određenim zaostatkom od godinu dana.

JA: A što je sad ovo, ipak plaća “s određenim zaostatkom” (od godinu dana!) Talijanska vlada sa stavom (borilački pojam)? U ovome slučaju, Gradonačelnik je trebao gradskim vijećnicima predočiti konkretno mišljenje (stav!) Talijanske vlade, a ne palamuditi o “tehničkom problemu”!

OBERSNEL: Netočno je da je Rijeka 2020 preuzelo financiranje Talijanske drame, već je točno da će kroz programsku djelatnost EPK 2020 na određeni način biti nadoknađen dio sredstava od ovog dijela financiranja drame, zato što su to programi posebno definirani kao dio programa EPK 2020.

JA: Netočno postaje točno i to “na određeni način”! Dakle, “EPK Rijeka 2020” financira se iz Gradskog proračuna, a to znači da će djelatnici Talijanske drame dobiti novac za izvršenje programa, iz Gradskog proračuna plaće, a to je isto! Talijanska vlada dat će nešto “s određenim zaostatkom” što znači jednog dana, a možda i prije!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari