Jajce, 13. rujna 2025. – Na svečanosti obilježavanja 30. obljetnice oslobađanja kraljevskog grada Jajca u sklopu Vojno-redarstvene operacije „Maestral“, održane na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića, govor je održao general zbora HVO-a Stanko Sopta, ratni zapovjednik hrvatskih snaga na glavnom smjeru oslobađanja Jajca. U svom emotivnom obraćanju istaknuo je žrtvu i hrabrost hrvatskih branitelja, povezujući njihovu žrtvu s ljubavlju prema domovini i slobodi.
Govor generala Stanka Sopte
30. obljetnica oslobađanja kraljevskog grada Jajca
Vojno redarstvene operacije „Maestral“
Jajce, 13. rujna 2025.
Dragi prijatelji,
Danas slavimo tridesetu obljetnicu oslobađanja kraljevskog grada Jajca, danas zahvaljujemo osloboditeljima, danas ih sve pozdravljamo!
13. rujna 1995. u jutarnjim satima na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića izvidnici 2. gbr HVO i Specijalne policije MUP HR HB podigli su hrvatsku zastavu i obznanili slobodu!
Stoga vas pozdravljam pun sreće i zahvalnosti, poštovani prijatelji, dragi suborci, dragi Jajčani, a nadasve pozdravljam vas osloboditelje, pripadnike Hrvatskih snaga koji slobodu svojim velikim srcem ispunjenim domoljubljem i čovjekoljubljem, donesoste ovom dičnom i povijesnom gradu! Našem kraljevskom Jajcu na današnji dan prije trideset godina!
Bez ljubavi Jajčana prema svom gradu i kraju kroz povijest i bez njihove žrtve u obrani ne bi bilo povratka prognanog hrvatskog naroda.
Sjećamo se svih naših velikana. Svih naših vitezova onih iz Domovinskog rata od prije trideset godina i svih kroz vremena bremenita naroda Hrvatskog.
Sjećamo se kraljice Katarine, njenog progonstva i otete joj djece. Nije se vratila u Jajce, no ostavila je zapisanu svoju bol i ljubav prema Jajcu koju i danas žene kroz pjesmu čuvaju.
Pogledi na ovu djecu, oko nas, u nama bude uspomene na naše suborce. U njihovim osmijesima mi njih prepoznajemo i njihova lica iz bojeva za slobodu.
S nama se danas raduju i naše majke koje vitezove rađaju, a vjerujemo da se raduje u spokoju Božjeg blaženstva i Majka kraljica Katarina.
Nikad u povijesti nije bilo slobode bez žrtve, bez vitezova koji su ljubili svoj narod, koji su za njega bili spremni život dati i na koncu ga dali. Stoga smijemo sa sigurnošću reći: sloboda je od ljubavi satkana, zato je ona tako lijepa i dragocjena, a tako krhka i ranjiva.
Ona je ranjiva čim ljubavi nestane i brige spram brata, spram čovjeka. Kada nam na licu nestane osmijeh dok gledamo radost susjedovog djeteta, a nadvlada nas sebeljublje i egoizam i sva zla današnjeg vremena.
Te ljude, te vitezove velikog srca u današnjem svijetu teško prepoznajemo. Njihova uzvišenost često puta nam postaje vidljiva tek u tami zla, u patnji i boli naroda. Ona nam tada zasvijetli u svoj svojoj punini i obasja nas. I na koncu je svi vidimo, jutrom nas budi i obasjava. Bude veličanstvena kao sunce slobode.
Dragi prijatelji, nisu ove riječi nimalo patetične, one su samo skroman pokušaj traženja odgovora na misterij žrtve do kojega mi svojim hladnim srcima ne možemo dokučiti.
Pravi odgovor nalazimo u Svetom pismu u Isusovim riječima:
„Zaista, zaista, kažem vam,
ako pšenično zrno, pavši na zemlju,
ne umre, ostaje samo,
ako li umre, donosi obilat rod.“
Sloboda u kojoj se rađa novi život plod je veliki. Dužni smo ga čuvati.
Dragi prijatelji, svako vrijeme nosi svoje izazove, nosi obveze i neprestano se moramo pitati: ispunjavamo li ih?
Oni koji danas stoje pred narodom, kako se voli reći oni iz prvih redova, čelnici, morali bi biti svjesni svoje prilike da ih narod zapamti kao iskrene baštinike slobode. U protivnom, žrtve branitelja bit će obezvrjeđene!
I svi drugi i drugačiji morali bi dijeliti radost života, odustati od zabluda i profita prošlosti, od licemjernih i lažnih floskula. Na koncu, ipak, one su samo nevješto prikrivene u neke sladunjave forme današnjeg vremena.
Kroz povijest smo prošli i pamtimo opasnije zablude, kako iz prošlog stoljeća tako i iz davnih vremena. Kraljevsko Jajce s njima obiluje. Bolna su i tragična iskustva tih velikih laži, često nam se čini i nepremostiva.
Svi znamo, vjernici i nevjernici, tuđe oteto ne donosi sreću. Tako niti crkve ne mogu biti osvajački plijen, u njima se tada ne može moliti za mir, za život!
Brižno i pošteno baštinimo mir i slobodu, čuvajmo ih!
Vitezovima mira i slobode trajno zahvaljujemo i ne zaboravljamo ih!
Svima vama još jedno veliko hvala!
Živjeli!