“Moć Sotone, to je prava moć komunizma. Uništiti čast čovjeka, poniziti ljudsku dušu. To je djelo Sotone”. napisao je bl. Alojzije Stepinac. Glavna taktika Sotone je laž i obmana.
1923. godine boljševici su formirali Odjel za dezinformacije. To je ustvari tzv. “crna propaganda” koju su u različitim inačicama prigrlili jugokomunisti s ciljem da obmanjuju javnost. Apostoli tih “agitpropovaca” i danas djeluju u javnom prostoru. Nositelji virusa mentalnog jugoslavenstva kao Klasić, Jakovina itd. su i danas česti gosti u domaćim, ali odnarođenim medijima. To ne čudi ako znamo da je Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI) prije Domovinskog rata najveće uporište imalo u Republici Hrvatskoj.
Zbog toga pravi stručnjaci za hrvatsku povijest kao što je Blanka Matkovic koja je doktorirala na engleskom Sveučilištu Warwick (rangirano kao 6. najbolje u UK, a 61. u svijetu; usput, FFZG gdje dotični klasići & jakovine predaju nije niti u prvih 500) – nije poželjni gost na N1, Otvoreno (“Zatvoreno”) itd. Blanka Matković objavila je cijeli opus radova koji se bavi komunističkim zločinima.
Umjesto stručnjaka za povijest na TV ekranima mi gledamo nasljednike Visokih partijskih škola. Oni danas brane sustav koji, ne samo da je izbrisao najvitalnije slojeve društva nego je izvršio democid i klasni genocid nad hrvatskim narodom. Oni još uvijek brane režim koji je od 1912. do 1990. godine, što pod kokardom što pod petokrakom, pobio više od milijun ljudi na ovim prostorima. I to većinom u miru. Neizgovorena istina je gora od laži i zbog toga se oni protive lustraciji kao Sotona blagoslovljenoj vodi jer bi to značilo svaki prekid s bivšim režimom.
Dok sam bio saborski zastupnik spomenuo sam, sada već bivšem gradonačelniku Čakovca i članu Socijaldemokratske partije, Stjepanu Kovaču kako su 1945. god. u Teznom kod Maribora od strane Jugoslavenske armije svučene zarobljenike, ostavljene samo u donjim hlačama vezali žicom i likvidirali vatrenim oružjem iz neposredne blizine, a nakon likvidacije ubacivali u protutenkovski rov i posipali vapnom, a kad je nestalo vapna – katranom. Stanka od ubijanja napravljena je 25.05. na rođendan Krvavog bravara. Ubijeno je i zakopano više od 18 000 hrvatskih vojnika i civila među kojima je također bio zarobljen i moj ujak koji je uspio preživjeti.
Do masovne grobnice došlo se slučajno 1999. god. tijekom iskopa kod gradnje autoceste u Teznom. Do dandanas od strane hrvatskog pravosuđa nisu pokrenute nikakve istrage, optužnice ili bilo kakvi sudski postupci protiv odgovornih osoba, od kojih neki žive i u Hrvatskoj. Upitao sam Kovača zašto nikad nisu osudili te monstruozne komunističke zločine? Njegov odgovor je bio zastrašujuć: “Ja ne kopam po smeću”. Isti taj Kovač se sada valja u vlastitom smeću svojih optužnica.
Episkop i mitropolit, kozački Rus Germogen Maksimov, tada poglavar HPC – Hrvatske pravoslavne crkve kojeg su 29.06.1945. crveni demoni (kapetan Vlado Ranogajec pri Vojnom sudu u Zagrebu gdje i dandanas nosi njegovo ime ulica u najvećem hrvatskom gradu) proglasili krivim i ubili ga bez ikakvog suđenja jer je, citiram: „primio položaj, ime i naslov Mitropolita zagrebačkog i patrijarha tzv. Hrvatske pravoslavne crkve, kako bi se razbilo jedinstvo srpskog naroda u Hrvatskoj”. Mitropolit Germogen je rekao: “Čuvajte se onih koji govore o slobodi pod znakom crvene zvijezde jer tamo slobode nema, tamo je samo partija i nesreća”.
Ponavljam – jedini glogov kolac za Jugoslavene je istina, napisao je Željko Glasnović.