GO UHHDR Grada Zaprešića: Nešto je trulo u hrvatskom obrazovnom sustavu

Ravnateljica Osnovne škole Antun Augustinčič u Zaprešiću odbila primiti knjige Heroji ne umiru. Knjiga je Spomenica hrvatskim braniteljima poginulim u Domovinskom ratu čili su roditelji članovi Hrvatske zajednica udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Republike Hrvatske

Dopredsjednik Gradskog ogranka  Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Grada Zaprešića gospodin Marijan Capek, vukovarski branitelj i logoraš srbijanskih koncentracijskih logora i gospođa Brašić, majka poginulog branitelja i predsjednica Udruge roditelja poginulih branitelja Grada Zaprešića dana 11.lipnja o.g.. u 13.15 sati održali su sat povijesti u Osnovnoj školi Antuna Augustinčiča u Zaprešiću osmim razredima. Trebali su prikazati dokumentarni film „Oni su naš vječni plamen“ o 46 poginula branitelja zaprešićkog kraja, ali škola navodno nije imala hdmi kabel (tako im je rečeno). U tijeku predavanja i na dočeku nije ih dočekala ravnateljica niti jedan profesor osim domara. Po završetku predavanja gđa Biserka Brašić, majka poginulog hrvatskog branitelja Marija Brašića koji je bio učenik te škole, zamolila je domara da odnese dvije knjige „Heroji ne umiru“ prvi i drugi dio koja govori o svim poginulim braniteljima iz RH za vrijeme Domovinskog rata. Knjiga je Spomenica hrvatskim braniteljima poginulim u Domovinskom ratu čili su roditelji članovi Hrvatske zajednica udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Republike Hrvatske. Međutim ravnateljica gđa. Danijela Adžijević nije željela uzeti knjige kao poklon školi već ih je vratila putem domara natrag. Na stranu to što je predavačima onemogućeno prikazati dragocjeni film osnovnoškolcima o njihovim hrabrim sugrađanima (je li bila sabotaža, opstrukcija ili nemar neka ide na dušu odgovornima u školi), no ponašanje ravnateljice Adžijević neprihvatljivo je ne samo zbog kršenja osnovnih pravila dobrog ponašanja i pristojnosti prema gostima škole, nego jer je gospođa Brašić majka prvog poginulog branitelja zaprešićkog kraja koji je bio učenik upravo škole koju sada vodi ravnateljica Adžijević. Sramotno i neoprostivo.

Očito je nešto jako trulo u sadašnjem sustavu obrazovanja mladih Hrvata i Hrvatica. Narod koji ne poštuje svoju prošlost nema budućnosti, a kako poštovati prošlost kada oni koji te trebaju poučiti iskrivljavaju ili još gore ne dopuštaju proučavati prošlost. Ravnateljica Adžijević trebala bi se dobro zamisliti nad svojim sramotnim postupkom jer škola kojoj je na čelu dala je devet heroja Domovinskog rata. Ako ih ona ne zna kako će poučiti djecu.

Mario Barišić sin gospođe Biserke prvi je poginuli branitelj zaprešićkog kraja. Da škola nosi njegovo ime ravnateljica bi tada možda i znala nešto o Domovinskom ratu.

Zabrinjavajuće je kako se u hrvatskom obrazovnom sustavu tretira i prikazuje Domovinski rat. Zabrinjavajuće je kako nam iz škole izlaze djeca koja o Domovinskom ratu znaju malo ili nimalo. Stoga projekti poput projekta  GO UHDDR GZ  „Istina o Domovinskom ratu“ koji se provode u osnovnim školama su hvale vrijedne aktivnosti hrvatskih branitelja koji prenose ljubav prema domovini te istinu o herojima Domovinskog rata i srpsko-crnogorskoj i JNA agresiji na Hrvatsku. I zato branitelji ustrajte i neodustajte, jer ljubav je jača od mržnje i zato smo mi pobjednici a oni gubitnici!