Dan pobjede u Moskvi postao je, prema riječima Gordana Malića, jasna slika novog svjetskog poretka u kojem autokrati paradiraju, dok se o vlastitim zločinima – posebno onima komunističkog režima – i dalje šuti. U tekstu koji se osvrće na povijesne kontraste Zagreba, Beograda i Berlina, Malić razotkriva licemjerje današnje političke korektnosti i zaborava.
Parada autokrata pod okriljem sovjetske prošlosti
Kako ističe Gordan Malić, Dan pobjede u Moskvi danas okuplja većinu nedemokratskog svijeta: ostatke Sovjetskog Saveza, Kinu i preživjele iz Pokreta nesvrstanih. U toj skupini, navodi Malić, da je Jugoslavija još postojala – predstavljao bi je Aleksandar Vučić.
Crveni trg postaje simbol slavljenja pobjede nad nacizmom, ali bez ikakvog priznanja represije koja je uslijedila nakon rata. Umjesto sjećanja na žrtve svih totalitarizama, gleda se militaristička parada i govori koji podsjećaju na hladnoratovsku retoriku.
Zagreb nije oslobođen – on je napušten
Malić podsjeća da se u Zagrebu 1945. godine nisu vodile borbe. Grad nije oslobođen, već napušten. Pavelić je povukao vojsku i administraciju prema Sloveniji, a potom ostavio svoje ljude i civile na cestama – izložene partizanskoj osveti i sustavnom pogubljenju.
Za razliku od Zagreba, u Beogradu su se vodile ozbiljne borbe, uz sudjelovanje srpskih partizana i sovjetskih, ukrajinskih i bugarskih postrojbi. No upravo tamo danas nitko ne slavi komuniste – dok se u Zagrebu i dalje šuti o više od stotinu masovnih grobnica koje su posljedica komunističke represije.
Demokratski i totalitarni antifašizam
U Njemačkoj se 9. svibnja slavi kao Dan Europe – simbol mira, suradnje i zajedništva. Slavi se Schumanova deklaracija iz 1950. godine koja je postavila temelje Europske unije. Istodobno, Istočna Njemačka, kao i druge komunističke zemlje, slavile su isključivo sovjetski narativ o pobjedi.
Time se, tvrdi Malić, jasno povukla granica: između demokratskog antifašizma i totalitarnog antifašizma. Prvi gradi Europu mira i prava. Drugi skriva zločine iza paravana pobjede. I upravo to se i danas vidi – u Moskvi, ali i u Zagrebu.
Masovne grobnice i institucionalna šutnja
Najtragičniji dio hrvatske povijesti i dalje ostaje prešućen. Više od stotinu masovnih grobnica diljem Hrvatske i BiH otkriva razmjere poratnog komunističkog terora. I dok se u Zagrebu i dalje održavaju proslave pobjede komunista, gotovo nitko ne spominje te žrtve, niti se organiziraju komemoracije u njihovu čast.
Malić upozorava: slaviti pobjedu, a šutjeti o zločinima koji su uslijedili – to nije istina, to je manipulacija. Ako Hrvatska želi biti istinski dio Europe, mora imati hrabrosti pogledati u vlastitu prošlost bez dvostrukih mjerila.
Tekst priredio: Kamenjar.com
Što vi mislite o ovoj temi?
matrjluka 
