“Uvijek sam mislio da s njom mora da ulaze u čovjeka ljubav za život, hrabrost i vedrina, smisao za mjeru i stvaralački rad. Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svjetlosti, iako sam je sretao svuda. Nje ima u osmijehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladića i djevojaka u predvečernjoj šetnji. Ona se prelama kao zlatan, nemiran odbljesak u čaši mostarske žilavke, živi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i trešnjama…”
Ovako je o Hercegovini i njenoj svjetlosti pisao, književni nobelovac Ivo Andrić. Zbog sunčeve žute lopte, obješene na blistavo plavo nebo, veliki pjesnik Aleksa Šantić, kroz svoju poemu „Ostajte ovdje“ preklinjao je one koji odlaze da ostanu jer ih sunce tuđeg neba neće grijati kao što ih hercegovačko grije. Slikari su o njegovim čarobnim, purpurnim izlascima i zalascima, potrošili na kilograme uljanih boja.
Na umjetničkim platnima, pod zrakama hercegovačkog sunca, pucali su šipci, sjajili grozdovi grožđa, rumenile se jabuke. Ornamenti uklesani na starim nadgrobnim spomenicima – stećcima, najviše predstavljaju motiv sunca i život čovjeka ispod te magične zlatne lopte. Brojne glazbene, književne i likovne nagrade u današnje vrijeme nose prefiks sunca. A njegovi inspirativni izlasci i zalasci krase gomile razglednica iz svih gradova i općina Hercegovine.
Vinova loza
Kažu da je to žila kucavica Hercegovine – žila koja ispod vrućeg kamena i od suše raspukla tla, i u ratu i u miru nikad ne iznevjeri onog tko joj samo malo svoje ljubavi dadne. I tako više od 2000 godina od kada je u škrto tlo nečijom rukom posađena. Još vinova loza, prastara „žila kucavica“ koja iz škrtih hercegovačkih dubina izvlači posljednju kap vode, svog skrbnika žuljevitih i umornih ruku, nije iznevjerila. Plemenita vinova loza (Vitis vinifera) čovjekov je pratilac kroz cijelu povijest.
Kao što se ne zna točno vrijeme kada je čovjek napravio točak ili kada je otkrio i počeo koristiti blagodati vatre, tako se ne zna ni kad se počeo baviti vinogradarstvom i vinarstvom. Zna se samo da je druženje čovjeka i vina počelo jako davno i da je čovjek davno spoznao blagodati ovog pića. Trsovi Žilavke i Blatine rađaju vinske kapi koje su stoljećima služene na carskim i kraljevskim trpezama europskih monarhija, ali i japanskog cara.
Imperije koje su kroz Hercegovinu tijekom stoljeća prolazile, jedino su prema vinovoj lozi imali milosti, od Rimljana, Turaka, Francuza do Austrougarske. Zahvaljujući tome širenje trsa vinove loze, i pravljenje vina, na hercegovačkom tlu i danas ima gotovo sveto značenje.
Maslina
U kamenoj oazi, koju sunčeve zrake griju više od 300 dana u godini, udomaćila se i maslina, ta mitska biljka simbol Mediterana, zdravlja, gastronomskog užitka i napose lagodne i spokojne starosti. Ništa nije ravno malisnovom ulju, toj plemenitoj tekućini, ona je jednostavno neusporediva.
Nesvakidašnjeg je gorkastog okusa, izuzetnog mirisa i sjajni začin ponajboljih jela. Najvrjednija masnoća u ljudskoj prehrani. Sredstvo za njegu tijela, lijek kod raznih tegoba, po mnogima – eliksir života. Božanski plod. Tekuće zlato. Što se krije iza tih nadnaravnih hvala? Ulika! Ulje! Ulje bogova i ljudi. Ulje masline. Ulje milosrđa i pomazanja. Mitska i biblijska biljka, simbol našeg sredozemnog svijeta i življenja, postala je prepoznatljiv znak Hercegovine.
Maslinova stabla i grančice (simbol mira) ukrašavaju škrti hercegovački krš od Ljubuškog prema Širokom Brijegu, preko Čitluka, Stoca dalje prema Neumskom zaleđu i Trebinju.
Smokva
Njenim listovima Adam i Eva skrivali su svoju golotinju kad ih je Bog prognao iz Rajskog vrta. Smokva zauzima mitsko mjesto u svim svjetskim civilizacijama, s posebnim naglaskom na Mediteran.
Kako je i Hercegovina svojim najvećim dijelom naslonjena na mediteransku regiju, smokva u njoj ima posebno značenje. Nedozrela, prezrela ili suha, u svim svojim stanjima nezaobilazni je dekor toplih hercegovačkih domova.
Domaćice od nje prave kolače, ukusne džemove, ili ih jednostavno suše, a liječnici tvrde da zbog svojih specifičnih dijetoterapeutskih vrijednosti ima pozitivne učinke na ljudsko zdravlje. Sprječava karcinom debelog crijeva, smanjuje razinu kolesterola u krvi, pomaže probavu, a sve to iz biljke, koja tijekom svog rasta ne traži nikakvu ljudsku pozornost.
Šipak
Likovnjacima stalna umjetnička inspiracija, obiteljima izvor zdravlja i nezaboravnog okusa, raspuknut na likovnom platnu, onako poslužen na golom stolu, ili ocijeđen u čaši. Uvijek savršen i prepoznatljiv, zdrav i sočan, sve to je šipak (Punica grantum) ili hercegovački sladun, hercegovački glavaš ili divlji šipak, kako sve narod zove ovu mediteransku biljku.
Najslađi je kad ga sunce svojim zrakama natjera da iza svoje žutocrvene ljušture pokaže svijetlocrvenu raskoš šipkovih bobica, prirodnog rudnika vitamina C za hladne zimske dane.
Ljekovito bilje
Obilje sunca razlog je zbog kojeg biljni svijet Hercegovine obiluje brojnim autohtonim vrstama ljekovitog bilja koje se u svim oblicima i pripravcima nalazilo i još uvijek se nalazi u hercegovačkim domovima. Većini pobrojanih biljaka koje rastu pod hercegovačkim sunčevim zrakama, od davnina su pridavana eliksirska svojstva. Njihovim učincima tradicionalna medicina godinama se zahvaljivala.
Od biljke zove preko srčanika ili linucere, do crvenog ploda ružešipurka ili divljeg šipka (lat. Rosa canina) do pčelinjeg matičnjaka ili macine trave, lipe, crnih ljekovitih plodva kupine, svemogućeg žutog cvijeta majčine dušice, gloga, metvice, kamilice, kadulje koji svojim opojnim mirisom, pod jačinom sunca oplemenjuju krševite brežuljke, i tako redom sve unedogled.
Med
Sivi kamen zaklonjen zelenim lišćem često je ukras krečnjačkih brda iz kojih rastu endemične biljne vrste. Atraktivni cvjetovi kadulje, zanovijeti, vriska i drače predstavljaju pravu atrakciju sa svojim cvjetovima karakterističnim za hercegovačka brda. Kad procvjetaju, siva krečnjačka brda mijenjaju svoju boju.
U proljeće se vide žuti pejzaži zanovijeta, koji kasnije postanu plavi od kadulje, bijeli od vriska i žutosmeđi od cvjetova drače. Miris cvijeća i svježina zraka djeluju povoljno na ljudski organizam. To je razlog zbog kojeg i pčele rado nastanjuju ovo područje, dajući u košnicama Hercegovine čuveni ljekoviti med.
ljepotehercegovine.wordpress.com