Hodak: Dalija se već pripremila za konačan obračun s ‘nacionalistima’: Treba vratiti UDB-u

“Nema mira među maslinama”, ili tako nekako. To je stari talijanski film De Santisa koji je dobio brojne nagrade. Bilo je to slavno doba talijanskog filmskog neorealizma. Danas je na sceni hrvatski realizam. Gađa se iz svih oružja. Na djelu je bitka za novo pravo, istinsko “bratstvo i jedinstvo”.

Do kud smo stigli najbolje ilustrira naslovnica zadnjeg Hrvatskog tjednika: “Zagreb raj za četnike”. Zgodna konstatacija. Je li doista istinita? Ako bi bila istinita, onda bi to bila žalosna slika Hrvatske, nakaradne Hrvatske u kojoj su gubitnici postali pobjednici, a pobjednici gubitnici.

Možda je ta tvrdnja samo uobičajena politička hiperbola, metafora ili nešto slično. Međutim, ako je gorka istina koju već dugo guramo pod stol, onda se svi trebamo ozbiljno zamisliti. Neke stvari su se zaista otele kontroli.

Primjer naveden na naslovnici istog tjednika bode oči: “Tko je odveo srednjoškolce Srbe iz Vukovara u posjet Vučiću“. Zar doista nismo ništa naučili ni iz nedavne hrvatske povijesti?

Bojim se da nismo pa nam se povijest po tko zna koji put opet ponavlja. Hrvateki slabo pamte, a još slabije uče iz vlastite povijesti. Oni su, kao i obično, spremni sa smiješkom preći preko takvih “sitnica”. Znaju oni da je smijeh dobar za početak prijateljstva, ali ne kuže da je još bolji za kraj prijateljstva.

Poznata je narodna misao da bi neki ubili i najboljeg prijatelja ne bi li došli u priliku da mu napišu epitaf. Nakon što je “netko” odveo vukovarske srednjoškolce u posjet Vučiću, došlo je spontano do dva protesta. Jedan je bio masovni, a drugi masonski.

Zaronio je duboko u probleme i više nije izronio. Na medijskoj sceni pravi šok! Radić je otkazao Bujancu. Lokalna televizija Z1 iznenada je skinula s programa izrazito popularnu emisiju “Bujica” jer je dala otkaz voditelju Velimiru Bujancu.

Obrazloženje je pomalo neuvjerljivo. Navodno su upali u financijske teškoće uslijed brojnih tužbi zbog Bujančevih izjava i komentara njegovih gostiju. Čudno kako su sve do sada to krili ili uredno podnosili. Naročito dok je politički odnos Radića i Bujanca bio ok.

U jednom tjedniku misle da se radi o “vrlo gnjusnom činu”. To je, naravno, pretjerano. Kao sad je naš Velimir “ostao na cesti”. S obzirom na to da je Bujanac već odavno postao TV-legenda, siguran sam da može naći drugi posao u roku odmah. Zato treba malo stati na loptu. Z1 je izrazito popularna lokalna TV postaja.

Radiću treba Velimir Bujanac, a njemu treba Z1. Lijepo je slične situacije opisao Oscar Wilde: “Svakog treba uzeti kao da je zao dok se ne dokaže suprotno”. Stoga, čekam staru Bujicu s istim voditeljem.

Naime, teme koje obrađuje “Bujica” srećom su samo “bujič(i)ne”. Recimo, koja javna televizija, osim Bujice, može emitirati jednu klasičnu priču o “bratstvu i jedinstvu”. Mene je ta priča ganula. Možda i još nekoga.

Hoće li novi Papa nastaviti Franjinu politiku prema Hrvatskoj?

Predsjednik zastupničkog doma u federacije BiH Dragan Mioković, ni od koga nagovaran i prisiljavan, izjavio je (tako barem piše Hrvatski tjednik) da je “u Bleiburgu trebalo ubiti više Hrvata”. Nakon ove izjave ne treba nam više nikakvo objašnjenje kakvu politiku zagovaraju Bošnjaci u BiH. Uzaludni bi bili i bilo kakvi “okrugli stolovi” o položaju Hrvata u BiH. Sve je sad jasno. Pozvan da se ispriča i dade ostavku, “naš prijatelj” Dragan se ispričao, ali ostavku nije dao. A da ju je i dao, vjerojatno ne bi bila usvojena.

“O tempora, o mores”. Bio je oprezan. Mislio je tuđom glavom… Postavili su mu zasjedu i u unakrsnoj vatri prosuli su mu mozak. Policija je pokupila mozak, ali ne i počinitelje.

Već dugo nisam pisao o odnosima Vatikana i Hrvatske. O tom odnosu napisane su knjige. Jednu je napisao i moj prijatelj Jurčević. Danas i Srbija i Hrvatska imaju po jednog kardinala. S obzirom na to da u Hrvatskoj živi preko 80 posto katolika (prema zadnjem popisu stanovništva), a u Srbiji na žalost tek šačica, ovakav omjer kardinala puno govori o odnosu bivšeg Pape prema hrvatskim katolicima.

Najlakše je zapostaviti Hrvatsku jer njena Crkva će uvijek biti lojalna prema Vatikanu. Zato valjda toliko čekamo da se konačno Stepinca proglasi svetim.

Papa Franjo je taj postupak beatifikacije zaustavio čak zbog primjedaba SPC-a iz Beograda. Hoće li novi Papa nastaviti Franjinu politiku prema Hrvatskoj katoličkoj crkvi ili će ipak okrenuti novu stranicu? Bili živi pa vidjeli, rekli su slijepci.

Dalija je zaprepaštena

Famozna Delija Orešković je zaprepaštena. Prosto ne može da veruje: “Zašto nije uhićen Thompson koji s pozornice urla ZDS”. On “urla” s pozornice, a Dalija sa stranica Telegrama.

Telegram misli da ovakvo pravosuđe vrijedi manje od jedne role toaletnog papira. Dalija se već pripremila za konačan obračun s “nacionalistima”. Treba vratiti UDB-u. Otvoreno pozivanje represivnog aparata na uhićenje Thompsona odlično demaskira vrstu “demokracije” koju zagovara ova brbljava zastupnica. Drugovi se malo po malo demaskiraju.

Pokazuje se tko su te tzv. “zdrave snage” na ljevici koje bi politiku vodile zabranama, uhićenjima, kontrolom, kažnjavanjem, zatvorom, ispiranjem mozga ljevičarskim ideologijama… Hrvatska ljevica je žalosno nazadna. Šteta. Nikada se nije oslobodila socijalizma i njegovih metoda. Bilo bi korisno da u Hrvatskoj postoji istinska moderna lijeva socijaldemokratska stranka.

Ne prikrivena bivša partija, ne projugoslavenska sekta Možemo! nego istinska lijeva stranka koja bi se zalagala za male ljude i njihove potrebe, za zapostavljene i isključene, za pravedniju raspodjelu društvenog bogatstva, za istinske vrijednosti života i društva… Na žalost ljevica je danas, ne samo kod nas nego i u svijetu, izgubila smisao i snagu, nema pravih lidera ni vizije pa ni ne čudi da u ovo nesigurno vrijeme ljudi radije biraju desne stranke. Jedino se bojim da u Hrvatskoj HDZ već dugo nije stranka desnog centra nego lijevog.

Samo na Braču se glagol “platiti” piše odvojeno – “plati-ti”. Vratimo se sada još malo veselijim temama. Poznato je da svaki narod ima određene običaje baš kao i pojedini njegovi predjeli. Recimo, Ameri će vam uvijek s veseljem spomenuti, kad govore o Hrvatima i njihovim specifičnostima, da je to narod koji se boji umrijeti od propuha. Mi pak u Hrvatskoj volimo svakom kraju prilijepiti neku osobinu, nevažno je li istinita ili nije.

Naravno da je svako generaliziranje karakteristika pojedinih krajeva pogrešno, ali nekada dobro posluži za dobre viceve. Onih dobrih starih viceva, kao što su nekada bili oni o Muji, Hasi i Fati, više gotovo da nema. Možda zato što smo izgubili smisao za humor.

Neki kažu da se to dogodilo zato jer je danas sve postalo istina. Ipak, sjetih se ovaj tren nekoliko viceva o mojim Bračanima, pa evo nekih (nadam se da se nitko od mojih Bračana neće naljutiti – jer to su samo vicevi):

Kako se Bračanin maže kremom za sunčanje? Izgrli se sa svima na plaži koji su već namazani.

Bračanin u crkvi umjesto 10 kuna zabunom dade 100 kuna za lemozinu. Drugi puta na misi dolazi svećenik za milodar, a Bračanin ga samo pogleda i šaptom reče: “Ja sam pretplatnik”!

Na kraju evo još poneka “mudra” misao koju sam pokupio od drugih.

“Prijatelj mi se tuži da je imao lovu za operaciju, ali nije imao za doktora”!

“Prva ljubav se nikada ne zaboravlja. Napose ako je oženite”.

“Gola istina me uopće ne uzbuđuje”.

“Kako bi ju svukao, skupo ju je oblačio”.

“Moja me muza muze”.

“U brak se ulazi radi kemije, a izlazi radi matematike”.

“Samo ženama u braku probni rad traje doživotno”.

“Nositelj nezavisne liste bio je listonoša”.

Zvonimir Hodak/direktno.hr