Connect with us

Kolumne

Hodak: Ispričavam se Šerbedžiji jer smo napali ‘njegovu’ Jugu

Published

on

Baš nekako u vrijeme kad je Srbija pred 30-tak godina počela oružani napad na Hrvatsku iz zraka, s mora i s kopna, započela je i famozna ”politika pomirenja”. Hrvateke nikako uvjeriti da je vrijeme za mirenje već davno isteklo i da smo već u debelom produžetku. Tu svetu ulogu na sebe je sada preuzela ”lijeva medijska falanga”. Jutarnji list je otkrio da se država u Gruborima ”razvela od zločina”. Ni manje ni više.

Eto, država je činila sustavne ratne zločine, ali uz sudjelovanje Vučićevog izaslanika, kao jednog od svjedoka, napokon je pristala na razvod.

Neka se sad usudi neki junak baciti krišku limuna na Pupija… Svu nakaradnost tobožnje ”pomirbe” ratnog pobjednika i agresora u nekoliko jednostavnih rečenica demaskirao je prof. Mato Palić s Katedre ustavnog prava osječkog Pravnog fakulteta: ”Svaka žrtva ratnog zločina neovisno o nacionalnoj ili nekoj drugoj pripadnosti zaslužuje pijetet. Međutim, između zločina u Gruborima i zločina koje su radili četnici postoji jedna velika razlika. Ubojstva u Gruborima nisu bila dio nikakve sustavne i planirane državne politike. Četnički zločini su unaprijed osmišljeni i realizirani s isključivim ciljem stvaranja Velike Srbije kao zločinačkog političkog cilja. Ta je razlika bitna. Oni koji je ne vide ili pred njom zatvaraju oči, aktivno sudjeluju u krivotvorenju novije hrvatske povijesti”.

A ”oni” koji ne vide nikakvu razliku u hrvatskim medijima je ”zanemarivih” 95 posto. Odmah ga je ”demantirao”odvjetnik Anto Nobilo: ”Tuđmanov cilj je bio drastično smanjenje broja Srba u Hrvatskoj…”. Valjda je zato počeo sa šestoricom staraca u Gruborima. Kao što rekoh, ”s kopna, iz mora i iz zraka” sručila se ”treća armija Evrope” na RH. Mi, naoružani ”do zuba” lovačkim puškama i pištoljima, dobro obučeni i obuveni (u tenisice), nakon četiri godine rata, u maturalnom roku roknuli smo ih i poslali kući.

Tu  se slažem s mudrim Nobilom. Tuđman, naivan kakav je već bio, pustio je agresore da u legendarnoj ”traktorijadi” odmilje u otadžbinu, umjesto da se rukama i nogama borio kako bi ih ostalo što više. Uostalom, recentna povijest pokazuje da su ratni pobjednici uvijek silno željeli pobijeđene pobunjenike zadržati u što većem broju u svojoj državi. Možda da pomažu ljudima dok se ne snađu.

Posebno human je bio najveći humanist naših naroda i narodnosti, naš drug Tito. Na Potsdamskoj konferenciji saveznika od 17. srpnja do 2. kolovoza 1945.g., bilo je zaključeno da se njemačko stanovništvo Poljske, Češke i Mađarske preseli u Njemačku ”na organizirani i humani način…”. Kada je Tito 4. listopada 1944. g. s Vrhovnim štabom stigao u vojvođanski Vršac, odmah je uputio depešu Peki Dapčeviću: ”Pošalji mi hitno preko Bele Crkve za Vršac jednu od najboljih brigada da očistim Vršac od švapskih stanovnika”.

I počeo je krvavi festival na kojem je 1.038 Folksdojčera odvedeno u logor, ili su bili likvidirani. Dana 30. listopada iste te godine, ”ljubičica bijela” na sjednici NKOJ-a rekao je: ”Pitanje preseljenja Nijemaca mi moramo rešiti jer je to večita opasnost za našu zemlju…”. Odlukom AVNOJ-a od 21. studenog 1944.g. proglašeni su svi etički Nijemci neprijateljima. I rijetki su, od oko 500.000  Folksdojčera koliko ih je živjelo u Jugi, preživjelo. Da ne govorimo kako su ostali bez imovine i života…

Tuđman nije bio genetski ‘human’

Možda naši ”istoričari” Jakovina, Klasić i Markovina znaju, a ja priznajem da ne znam, kada je održana i gdje pomirbena konferencija između protjeranih ”Švaba” i Jože Manolića? Svi lijevi i ultra lijevi u Lijevoj njihovoj i danas obožavaju hrabrost, konzekventnost i humanost našeg maršala, ali Tuđmanu ne opraštaju što je agresore pustio da mirno odu u svoju agresorsku domovinu.

Srećom, Tuđman nije bio tako genetski ”human” kao ”10-ti najveći ratni zločinac XX stoljeća”. Definitivno je RH čisti, destilirani raj za sve one koji su napali, ili će ikada napasti ovu ”rajsku” zemlju. Pomirenje, koalicija, Zakon o oprostu, miris ”bratstva i jedinstva” u dnevnom tisku i elektroničkim medijima. ‘

‘Narod” je uplašen dok ubojice iz Grubora nesmetano bauljaju Hrvatskom. Recikliraju se ”činjenice” da je u ”Oluji” ubijeno više od 2000 Srba… Dražen Travaš mjeri tlak dok piše na Fejsu: ”Čekaj malo… potrošena četnikuša s jednog šibenskog portala koji je dobija 1.200.000 kn. od Ministarstva kulture ugnojila da je u ‘Oluji’ ubijeno 2000 Srba”. Da je napisala 200.000, mogla je od ministrice isisati i dvije milje… Ah, situacija je usijana, portali gore. Stare mržnje se potpaljuju.

S vremena na vrijeme javlja se i Rade Šerbedžija s beogradskog Sajma knjiga. K’o da je studirao povijest na Filozofskom u Zagrebu kaže: ”Bitange (a gdje su princeze?) su zavadile naš narod, od njih se nije mogla spasiti divna Jugoslavija”. .. Eto, to je taj naš Rade koji Hrvatsku nije htio, a Hrvatska mu je dala sve. Čak i Brijune! Povjesničar Rade potresno otkriva jezivu istinu: ”Morao sam napustiti Hrvatsku jer je ona napala moju državu Jugoslaviju”.

I tko zna koliko nas još čeka ovakvih stresnih mirenja i isprika jer smo napali Radinu Jugu, posipanja pepelom po glavi (stanovnika) zbog ”genocida” u ”Bljesku” i ”Oluji”…

Sit sam svega što se događa ovih dana. Zavidim mojem prijatelju Romanu koji se preko Fejsa tuži: ”Trenutno držim dvije dijete jer se od jedne ne mogu najesti”. 

Sjećate se 1999. godine, kada je NATO roknuo po Beogradu. U tim teškim vremenima za tada mirnu i pastoralnu srpsku politiku, jedan državnik stao je na njenu stranu. Bio je to predsjednik Bjelorusije Lukašenko. On je bio jedini državnik na svijetu koji je tada posjetio Srbiju i dao podršku njenoj ”miroljubivoj” politici. Srbija je bila dirnuta i pala su muška, čvrsta obećanja u stilu ”mi nikada nećemo da zaboravimo podršku koju nam je pružio bratski narod i drug Aleksandar Lukašenko”.

Ovih dana nema više ”muške podrške”, jer je Ana Brnabić potpisala deklaraciju koju je EU usvojila 11. kolovoza o predsjedničkim izborima u Bjelorusiji. Ana je u ime ”zahvalne” Srbije potpisala tvrdnju da je narod ”želio demokraciju”, ali izbori nisu bili slobodni ni pošteni…

I na kraju, molim bez šmrcanja jer je Ana srdačno pozdravila Lukašenka riječima: ”…te se nada da im bjeloruski predsjednik to neće zameriti”. Siguran sam da neće. Pitanje je samo hoće li im to ”zameriti” Vladimir Putin? Kako su ovih dana između srpske i hrvatske političke elite također pala obostrana obećanja od Grubora do Vukovara, nadam se da nam Srbija neće jednog dana zamjeriti…

Čitam Večernjak i gle, jedan pametan savjet. Maja Car misli ”da se u krizi isplati investirati u umjetnost i stare automobile”. Moram priznati, odmah sam bio živnuo, ali sam se ubrzo i ohladio. Naime, nedavno smo neoprezno, ne znajući za Majinu preporuku, prodali prijatelju naš stari jeep Mitsubishi. Kako je naš ”japanac” upravo napunio 39 godina, mada još dobro vozi, nije za dulje pruge od recimo 1.000-5000 metara. Prodaja nam neće omogućiti da investiramo po Majinom savjetu jer smo autić prodali za nula kunića. E, da smo bar prije čuli Majin savjet…

Podsjetilo me to na dobar stari vic koji mi je ”prodao” Krešimir Fijačko, jedan od najboljih naših novinara. Naravno, Veselko Tenžera je bez konkurencije.

Dakle, hvale se Zagorec i Amerikanac tko od njih dvoje ima veće imanje. Zagorec baci dugački pogled i glasom punim ponosa pokaže Ameru: ”Vi’š onu šlivu, pa potok, pa štalu, pa livadu, pa detelinu, pa ona dva konja, novu hižu, kotec.. s’e je to moje”. Amer pažljivo sluša i reče: ”OK. Ali moram ti reći da je moj ranč u Texasu tako big da kad sjednem u svoju karu treba mi tri dana da ga obiđem”. Zagorec ga lukavo pogleda pa procijedi: ”Em te razmem. I ja sam imel takvega auta pak sem ga jedva uspel prodati”.

Dirnut sam ustrajnom Večernjakovom lijevom indoktrinacijom svojih vjernih čitatelja. Oni će ubuduće vikendom moći birati ili subotom ljevičarski ”Obzor”, ili nedjeljom za promjenu opet ljevičarski ”redizajnirani” nedjeljni Večernjak. Naslovnica: Rade Šerbedžija, još se trese od straha: ”Vrhovec tražio da se uhapsi mene i Fabijana Šovagovića, onda se iznenadio da sam Srbin…”. Rade Šerbedžija Srbin!? Kako je Joža Vrhovec bio loše informiran pesimist pa je potom postao optimist. On je valjda mislio da je Rade Talijan, nešto k’o Furio Radin, a ono on baš Srbin.

Kad je 1991. počeo rat ”na našem otoku”, naš Rade se bez rezerve povukao na rezervni položaj – u otadžbinu, k agresoru. Kad je rat završio, Rade se vratio i malo začudio od kuda prema njemu neki imaju tolike rezerve… Danas pridonosi tiraži ”redizajniranog” Večernjaka i njegove 6. Ličke pričama o tome kako je kao Srbin u komunizmu izbjegao haps. Jeftino ”ploveće kazalište”. Fabijan Šovagović, veliki hrvatski glumac, poslužio je današnjem vlasniku Breona 1/1 samo kao ”smokvin list”.

”Blizanac” redizajniranog nedjeljnog Večernjaka, ”Obzor”, donosi nam dirljivu, ljudsku priču Mile Kekina i gospođe na dvije stranice. Brane Pofuk se lagano krsti. Mili stao posao – ”okrugla nula”; ”šah -mat sa svih strana”, kaže naš Mile. Odlična usporedba… Još nedavno nas je Mile iz ”Ladno pivo” sve razveselio i osokolio, baš k’o Rade, kad nas je podučio da su njegovi pobijedili četrdeset i pete. Točno! I proslavili su se s preko pola milijuna mrtvih… Ali što je s kolovozom 1995. g? E, tu je Mile malo suzdržaniji…

No, Mili iz 1945. g. i gospođi iz ”Nove levice”, dvije strane teksta i slika u Večernjem, a Ivi Josipoviću, samo strana i pol, pa potom Vedranu Matiću, Vučićevom izaslaniku u Gruborima, jedna stranica. Očito Brane Pofuk nema na meniju dovoljno naših ljevičara nego ih ”lovi” čak po Europi.

‘Ljude smo tretirali kao viruse’

Švicarac Jean Zeigler je izrazito politična osoba, sociolog, političar, diplomat i neumorni zagovaratelj ljudskih prava. Klasika, čisti ljevičar… On ,”Švajcarac”, zabrinut je ”što ćemo se nakon pandemije i industrije straha vratiti izbjeglicama i migrantima”.  Kaže Jean: ”Stvarni virus je trenutačno zamijenio ljude koje smo tretirali kao viruse”. Jean nije pretjerano zadovoljan kako homo balcanicus iz RH tretira migrante. Slažem se. Trebamo se ugledati u Švicarsku. Modernu i liberalnu u koju ne može prodrijeti ni Covid 19, a kamoli grupa migranata iz Afganistana.

Ali će Jean i Pofuk sve napraviti da migranti ostanu kod nas… recimo u Lici. Plitvička Jezera idealna su destinacija. Uglavnom, mislim da lijevih, ljevičarskih, kriptokomunističkih medija nisu imali toliko ni Kambodža, Vijetnam i Laos u vrijeme Ho Ši Mina i Pol Pota u usporedbi s današnjom RH. Taman, kako bi rekli u Bosni… Oni su na sceni kao lijevi folklor, a kada od toga odbijete ”klor”, ostaje samo lijevi ”fol”… Lijevi dinosaurusi koji postupno odumiru. Presporo! Održavaju se kao mali falangisti koji se kao lišaj drže za svoje medijske programirane zadaće. Ali uzalud vam trud svirači…

Ovaj humor možda nema veze sa današnjim temama, ali ima s feminizmom. ”Vi muškarci, da nešto valjate, ne bi vas prodavali u dijelovima po seksi šopovima”. Autorica na Fejsu nepoznata, ali ”drugarski kritična”. 

Famozna 6. Lička u Lijevoj našoj trenutno je slična igraču koji puca odlučujući jedanaesterac u meču odluke. Ako pogodi – delirij, a ako promaši – crni ambis.  Naravno, mislim na medijsku 6. Ličku koja trenutno po tko zna koji put ”ruši” Donalda Trumpa. Tea Trumbić Macan iz Jutarnjeg bavi se sudbinom ”neželjenog Donalda”. Ako je Tea tako talentirana analitičarka kao, recimo, famozni Krešimir Macan, onda prgavi Trump može mirno spavati.

Sada bi se Hillary Clinton borila za drugi mandat da prognoze naše 6. Ličke nisu građene na temeljima sličnim živom pijesku. Sjetite se da su mnogi nesretnu Hilary proglasili sigurnom pobjednicom i budućom ”kraljicom Balkana”. Sad je nova ”kraljica” Joe Biden, kojem će odlučujuća činjenica u ”pobjedi” biti poguranac Večernjaka koji nas podsjeća na to da je Joe 1979. g. prvi put ”posjetio naše krajeve” te pisao pismo zahvale Titu.

Kad američka  ‘bijela radnička klasa” koja glasuje za Trumpa dozna da je Joe ”ovim krajevima” pisao pismo zahvale, moglo bi doći do eksplozije oduševljenja koja bi našeg Joea mogla lansirati u Svemir. Za to vrijeme bi jadni Donald ostao u Bijeloj Kući. Imam neki  ‘loš” predosjećaj… no ništa strašno! Naši lijevi medijski falangisti strpjet će se još malo. Bar još jedan Trumpov mandat. Prođe to brzo. Zima, ljeto, zima, ljeto i prođe pol mandata – Trumpovog…

Piše na Fejsu jedan mudrijaš, borac za nejednakost. Kaže: ”Ne kužim zašto se na sahranama ne baca vijenac među babe da se vidi koja će sljedeća, čisto onako, k’o u svatovima – iz fore!”. 

I za kraj, još jedan vic s Fejsa: ”Biraj ženo, ili seks ili da te vodim na more. Može seks, na more ionako idemo svake godine”.

Zvonimir Hodak / direktno.hr

Hodak: Svaki put kad ‘tolerantni’ ljevičarski mediji napadnu desničare, ‘kapne im lova’ od države

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari