Hodak: Prave mete orjune su hrvatska nogometna reprezentacija i Zlatko Dalić…

Draga i nezaobilazna orjuna… Osnovana je 1921. u Splitu. Bila je ekstremna nacionalistička i teroristička organizacija osnovana s ciljem borbe i zaštite unitarističke jugoslavenske države.

Karakterizira je primjena drastičnih i terorističkih metoda i terora protiv političkih protivnika. Usko je surađivala s četnicima i jugoslavenskom vojskom. Tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća orjuna je imala oružje i mogla je održavati vojne vježbe te nekažnjeno provoditi terorističke akcije protiv hrvatskih domoljuba.

U Drugom svjetskom ratu u Dalmaciji je bilo više četničkih postrojbi popunjenih Hrvatima orjunašima. Orjuna na žalost postoji i danas, mada ne kao organizacija s oružanim postrojbama kao u staroj Jugi. Danas mijenja metode, ali ciljevi joj ostaju isti. Smeta im Domovinski rat, neovisna moderna hrvatska država, legendarna 4. splitska brigada… Trenutno im najviše smeta nogometna repka Hrvatske. Zamislite, hrvatska je reprezentacija osvojila već dvije bronce i jedno srebro! O tome mogu samo sanjati ostale države koje su se uspjele osamostaliti devedesetih godina prošlog stoljeća.

Danas, kao i nekada, epicentar orjunaša je u Dalmaciji ,odnosno u Splitu. Iako je Split bio i ostao jedan od najhrvatskijih gradova Hrvatske, orjuna se ipak ne da. Djeca (istomišljenici) nekadašnjih istaknutih orjunaša od Milana Pribićevića, Grge Anđelinovića, preko Mirka Korolije, Ćire Čičin Šajna do Lepe i Miljenka Smoje stalno, pomalo i potiho rovare protiv hrvatske države. Na njihovu žalost mamci kao što su Kalinić, Rebić i Livaja ne donose im baš nikakav ulov jer većina Splićana i Hrvata voli svoju repku i svoju državu te ne podržavaju nikoga tko joj ovako izravno šteti.

S druge strane, imamo naše lijeve medije (a takvi je većina) koji zdušno potpaljuju vatricu pišući o obnovi sukoba sjever-jug i navodnoj mržnje Hajduka i HNL-a. Ipak, te orjunaške provokacije nikako da se pretvore u plamen mržnje i razdora unutar hrvatskog nacionalnog bića. Barem ne onakav, kako bi to orjuna željela. Putin, Zelenskij, ukrajinska protuofenziva … sve to sada novinarski pada u drugi plan jer je glavni cilj repka i njen navodno “ideolog”, a ne izbornik, Zlatko Dalić.

Zašto baš Dalić? I zašto on aludira u svojoj nedavnoj javnoj izjavi kako je to stara, poznata igra u koju se on i repka neće dati uvući? Pa naravno, on sa svojim momcima može bez lažnih obećanja izmamiti na ulice pola milijuna i više ljudi, a to izaziva pravi fraz kod orjunaša. Osim toga, Dalić i repka ujedinjuju hrvatski narod pobjedama, izgrađuju nacionalnu samosvijest i ponos, a to orjunu izluđuje. Po njima mali i bespomoćni Hrvati ne mogu bez velike i moćne Juge ili bar nekog saveza s našim istočnim susjedima. Ha, ha, dobar vic. Evo već trideset godina imamo vlastitu državu ma kakva ona bila – dobra, loša ili traljava – ali još uvijek je cvijeće prema onima s kojima smo nekada u Jugi morali dijeliti sudbinu.

Mislim da sam u zadnjoj kolumni bio izričito protiv toga da se Livaja kažnjava zbog nekakve infantilne navijačke pjesme koju je nakon osvajanja kupa zapjevao s navijačima. Ako igrače treba kažnjavati zbog navijačkih pjesama, onda smo na početku kraja. I danas mislim da je Livajino neukalupljeno ponašanje trebalo rješavati unutar kluba i nogometnih struktura, a ne medijskim linčem kao i da je trebao ostati u repki. Ali “incident” u Rijeci svojevrsni je putokaz. Riješili smo Zambiju i Kongo. Idemo dalje. Ciljevi više nisu prikriveni. Javio se poznati “sportista” Miljenko Jergović da “raji” objasni kako nogometna lopta ne skače jer je u njoj žaba. On se “lično i personalno” uvjerio da u žabi nema lopte! Naime, derali se mi ili ne oko Livaje, repke i “nekulturnog” navijača provokatora, on Miljenko, koji nam je svojedobno bio otkrio “trodimenzionalnog” Dražu Mihailovića, zna da će Dinamo opet biti prvak. Tako valjda zbore i njemu slično misleći kao npr. Bora Dežulović ili Ante Tomić. Dinamo je “državni” prvak jer to navodno želi “duboka” država i reprezentacija koju vodi čvrsti i kompetentni Zlatko Dalić.

A HDZ i koalicijski partneri opet šute

Kao da nismo gledali sve utakmice ovogodišnjeg hrvatskog nogometnog prvenstva i uvjerljive pobjede Dinama. Međutim, sad kad je sve gotovo, orjuna se digla na svoje rahitične noge (na kojima su čak i vene “plave-belo-crvene”) i ogorčena svojim neuspjesima krenula je trovati društvo. Čim drugim nego izmišljenim sukobima i navodno neoprostivim incidentima da bi se iznudio raspad repke pljuckanjem po Daliću, repki, Dinamu i HNL-u te provociranjem podjela. Začuđuje kako za vlast ovako otvoreno destruktivno djelovanje orjunaštva ne predstavlja nikakav problem. Za njih (odnosno za njihove koalicijske partnere) problem je ZDS i prvo bijelo polje na grbu, Thompson, Čavoglave… Vlast HDZ-a i koalicijskih partnera čine uporni i žilavi borci protiv fašizma i nacizma kojeg uglavnom u izvornom obliku više ni nema. Sve druge, a napose projugoslavenske i orjunaške ideologije, za njih ne predstavljaju nikakvu ugrozu na koju bi se trebali obazirati.

Gledam Jutarnji od 6. lipnja ove godine. Ivanka Toma piše: “Pernarov izlet u Zambiju nije ekces nego politička misija koja smrdi na fašizam…” Ni manje ni više. Jel’ stvarno? Meni pak taj stav naše Ivanke više smrdi na odsustvo demokratske svijesti. Svjedočio naš “fašista” u stranoj državi protiv svojih sunarodnjaka. Kao oni su bili “bespomoćni” u “belom svetu”, a cijelo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova se slomilo, zajedno s diplomatima, da ih obrani i iščupa dok su mediji sve pratili mjesecima na prvim stranicama i kao prve vijesti, formirajući tako suosjećanje nacije. Ivanki Tomi samo usput, kad je naš Stipe, ljubimac medijske falange, svjedočio protiv svih nas koji smo željeli svoju državu u Haagu, ma kakva ona bila, onda njoj to nije smrdjelo na komunizam…

Stanišić i Simatović dobili su ono što su priželjkivali Gotovini i Markaču

U istom izdanju Jutarnjeg strši i kolumna naše Sneške Pavić koja je dan prije sjednice žalbenog vijeća u predmetu Gotovine i Markača dala do znanja kako se sutra “zabija zadnji čavao u lijes Tuđmanove države”. Da je slučajno naša Sneška pogodila, to bi zaista bio veliki, zahrđali čavao u srce ove države. Međutim, pred par dana zabijen je jedan drugi “zahrđali” čavao u lijes jedne naše susjedne države (vlasti). Naime, žalbeno vijeće Haaškog suda osudilo je Jovicu Stanišića i Franka Simatovića na po petnaest godina zatvora jer su obojica odgovorni za kaznena djela ubojstva, kršenja zakona i običaja ratovanja te zločine protiv čovječnosti, deportacije… Tu se naša Sneška Pavić nije usudila prognozirati i nakon presuda komentirati. Šteta, kad joj je tako dobro krenulo. A Frenki i Jovica su po hitnom postupku, koji je trajao samo devetnaest godina, otišli tamo kamo su po Jutarnjem trebali otići Gotovina i Markač. Stvarno su “čudni putevi Gospodnji…”

U Nizozemskoj je more iznad razine kopna, a Haški sud ispod svake razine.

Ivica Granić kao i obično pogađa u “sridu”. Ponekad i u utorak. Prvi je napisao kako je sekundarni cilj Dinamo… Cilj su Mamić, suci, pokvareni sjever, pošteni i naivni jug (sve su to priče za francuske sobarice), ali primarni cilj su repka i Dalić. I počelo je… Kad i kako će završiti, još ne zna ni Granić, a čak ni moj prijatelj i veliki nogometni “znalac” Roman Binder! Ali znaju “mudri” Ante Tomić, Ivica Ivanišević, Miljenko Jergović, Brane Pofuk, Sneška Pavić, članice 6. ličke i ostali slični likovi. Dalić je do sada naš najtrofejniji izbornik, osvojio je sa svojom repkom više međunarodnih medalja, dočekivan je u Hrvatskoj zajedno s momčadi kao kralj, a unatoč tomu ostao je jednostavan, pristupačan, pošteni domoljub koji često spominje jednu danas krajnje nepopularnu vrlinu – poniznost. E, baš zato ga treba uništiti da omrzne ljudima.

To je vječna strategija sila zla koje ne podnose da dobro zavlada u ljudima. Tko šiša repku koja odiše zajedništvom, domoljubljem i poniznošću. Dalić očito zaboravlja kako nas je Tito učio da uvijek moramo biti progresivni, sumnjičavi prema svemu, a napose prema “sudijama” koji se drže zakona k’o pijani plota! Nitko se više ne prisjeća kako je Jugoslavija bila jednom čak četvrta na Svjetskom prvenstvu u Čileu. A ondašnje i sadašnje prvenstvo “ne mogu uopšte da se usporede”. Bit će zanimljivo pratiti ovu sedmu “neprijateljsku” ofanzivu čiji je cilj detronizacija Hrvatske nogometne reprezentacije i njenog ideologa/izbornika Zlatka Dalića. Umjesto Dalića treba dovesti nekog novog Ćirića, zaboravljenog ljubimca dalmatinske orjune. Nema veze što tada više neće biti onog duha kojim repka diše svo ovo vrijeme i što neće više osvajati medalje. Važno je jedino da na to mjesto dođe neki “naš drug”.

Hrvatska orjuna sve više podsjeća na raštimani televizor. Umjesto da popravi sliku o sebi, ona stalno povisuje ton…

Vučić konačno priznao da su Srbi napali Hrvatsku

Veliki naslov u Večernjaku od 3. lipnja ljeta Gospodnjeg 2023. godine: “Srbija prvi put priznaje agresiju na Hrvatsku”. Naime, kaj! Vučić je započeo dijeliti boračke spomenice za ratove “’90-tih”. Znači, ipak je bila nekakva agresija ili digresija, secesija iliti napad na Hrvatsku. Istina ipak prije ili kasnije izađe na vidjelo. Mislim ona službena, Vučićeva. Što će sad Vedrana Rudan, Rade Šerbedžija, Boris Dežulović, Pofuk, Gera i plejada njima sličnih?

Srbiji je, dakle, trebalo više od trideset godina od agresije da prizna kako su oni koji su dobili boračke spomenice sudjelovali u ratu. Kojem i s kime? Naravno, reći će Vučić, u “odbrambenom” ratu. Valjda za Beograd, Šabac, Kragujevac, Svetozarevo?! Neslužbeno nešto priznaju da se događalo na Koranskom mostu, ali to je pravosudno riješeno pa Hrvatska ne može da naplati napaćenoj Srbiji ni jedan euro.

Prijateljica se žali u društvu: “Pošaljem mu sliku na kojoj sam samo u gaćicama, a on meni odgovara: ‘Jes’, vala, i kod nas je vrućina!'”

Naravno Hrvatekima nije do ratne odštete. Oni su se okrenuli Uniji i sad od nje curi lova k’o iz slavine. Super! Da nema europske love, u Hrvatskoj ne bi puno toga više ni radilo i postojalo, niti bi bilo ikakvih ozbiljnijih investicija. Bez te love ne bi se nikada ni počele sanirati posljedice potresa u Zagrebu i na Banovini. Doduše, zbog stručne i sređene hrvatske administracije i sposobnih ministara trebalo je proći više godina da išta krene, ali zato sad sve ide k’o podmazano. Po onoj narodnoj: kad Bog hoće, i mrtvac prdne. Tuđman je u tri godine obnovio 150.000 ratom porušenih kuća i usput još uštedio 200.000 dojč-maraka, kako bi to rekao pok. Ćiro. Nakon potresa, Hrvatska nije, barem u Zagrebu, u tri godine obnovila ni jednu jedinu privatnu ni javnu kuću. A kad bi se tek saznalo koliko je usput ušteđeno, tada bi nastao novi još razorniji potres…

Izgleda da je Hrvatska premrežena nevladinim udrugama vlade koja vlada svijetom…

Punih pet godina vlast u Hrvatskoj žmiri na zahtjeve pravosudnih policajaca i sudskih službenica. To je apsolutni svjetski rekord u žmirenju. Čestitam! Kako očekivati efikasno suđenje i kvalitetan rad pravosudnih tijela kad njihovi djelatnici moraju štrajkovima upozoravati na svoj loš materijalni položaj i radne uvjete. Loše plaćeni suci, skloni su korupciji baš kao i policajci. Kad će više ta reforma državne uprave o kojoj se stalno piše? Svaki ministar nas uvjerava da je provodi, a rezultat je vidljiv k’o vjetar…

Inače u Lijevoj našoj je, kao i svugdje u svijetu, sve posloženo kako treba. Nema ironije. Recimo, odvjetnici žele da se nađeš u nevolji. Doktori se nadaju da se razboliš. Policajac se nada ćeš postati kriminalac. Profesor se nada da ništa ne znaš. Stanodavac se nada da nikada ne kupiš stan. Zubar se nada da imaš loše zube. Automehaničar se nada da će ti riknuti auto. Prodavač mrtvačkih sanduka ti želi smrt. Samo ti lopov želi bogat i dug život.

HZZO je nedavno objavio da će uvesti novo plaćanje lijekova koje će biti puno pravednije. Pravednici će sada brže u raj!

Javio se profesor Ustavnog prava Mato Palić kratkim, poučnim i besplatnim pravnim savjetom: “Isticanje hrvatske zastave s prvim bijelim poljem na grbu nije protuzakonito. Policija koja je takovu zastavu oduzela je postupila nelegalno. To je povijesni hrvatski grb i postupak policijskih službenika je potpuno pogrešan. Da stvar bude gora to se dogodilo na Dan državnosti. Što je slijedeće? Skidanje krova s crkve sv. Marka”.

Je li taj pravni savjet baš besplatan, e to će procijeniti sam Mato Palić kad ga policija zaustavi kod prvog prometnog prekršaja…

Zvonimir Hodak / direktno.hr