U svijetu malo ratuju, pa se malo mire, pa se spremaju za nove ratove i tako u krug. Pravi “perpetuum mobile”.
Isto je i na domaćoj sceni. Predsjednik države i Predsjednik Vlade malo se posvađaju, pa malo šute, pa se opet malo posvađaju itd. Navodno su se konačno – naravno, opet nakon svađe – uspjeli dogovoriti da održe ona dva sastanka Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu. Predsjednik je odredio datum – 1. travnja. Znate za šale i smicalice koje se obično zbivaju tog dana u godini. Nadam se da neće biti tako i sa zaključcima s ova dva sastanka. Ako ih uopće bude. Kako je Milanović prilično nepredvidljiv u svojim reakcijama, mogao bi nas opet jednom iznenaditi. Možda zbog 1. travnja pristane na kupnju izraelskih “prački”. Onako, tek da nas zbuni…
Nekada prije budale su barem znale šutjeti. Danas se takmiče tko će više i glasnije pričati.
Nije danas lako biti budala. Velika je konkurencija.
Hrvatski tjednik se obrušio u najnovijem broju na predsjednika Milanovića. Na naslovnici u koloru donosi sliku Milanovića uz naslov: “Antisemitska mrcina”. To baš i nije u redu. Jest da vrijeđa Izrael, brani Putinovu politiku i Vučićevu Srbiju. Ali, ma kakav god bio, ipak predstavlja instituciju. Davor Ivanković ga naziva “štetočinom” jer je bez opravdanog razloga zabranio Hrvatskoj vojsci da kupi “Davidovu praćku” koja je najjeftinija, a efikasna protuzračna obrana od Vučićevih kineskih raketa. Tjednik s pravom podsjeća i na Milanovićevu nekadašnju izjavu da kad bi mu netko ponudio mjesto predsjednika Lijepe Naše, on bi to od prve odbio. Naravno, kasnije je promijenio mišljenje. Dva puta. Voli davati ishitrene izjave pa kasnije promijeniti stav. Složio sam se tada s njegovom izjavom da ne bi bio predsjednikom države jer se sjećam kako je kao ljevičar vodio Vladu.
Međutim, Milanović je nekonzistentan, ali i lukav. Od sredine prošlog mandata prigušio je malo svoje ljevičarenje i u nekim situacijama je nastupao desnije. Naravno, samo kao protuteža Plenkoviću. Tako si je osigurao i drugi mandat pa sad može nastaviti ljevičariti. Sve bi to još nekako prošlo ovdje na domaćoj sceni jer smo mi Hrvateki navikli na svakakve izjave i ponašanja političara i javnih osoba. Međutim, Milanovićevi stavovi i nekontrolirane izjave kad je riječ o obrani i vanjskoj politici mogu nas skupo koštati. Dovoljno je spomenuti samo ove zadnje oko vojne suradnje s Izraelom i potencijalne nabavke tzv. “Davidove praćke” koja bi nas zaštitila od srpskih supersoničnih raketa.
Victor Hugo je jednom napisao: “Mudrac je onaj koji zna u danom trenutku sam sebe prekinuti”.
Jel’ to oni nas opet hoće ‘nasanjkati’?
Čitam već nekoliko dana kao krimi-seriju u nastavcima što se sve zbivalo u Skijaškom savezu. Naravno, lopovluk, ali koji je trajao ni manje ni više nego desetak godina. I ni jedna nadležna institucija do sada nije reagirala. Sad je odjednom buknula afera koja puni medije, a o kojoj svi pričaju i zgražaju se. Nekako mi je sve to čudno. Naročito tajming otkrivanja afere. Zašto baš sad kad su opet počele rasti cijene energenata od nafte i goriva do struje, plina itd. Bolje da se ljudi zabavljaju s Pavelkovom vilom na Ibizi i maznutih 30 milijuna eura nego da misle na nova poskupljenja koja stižu zbog ratova. Jel’ to oni nas opet hoće “nasanjkati”?
Kažu kako i mi u Hrvatskoj imamo Kuću slavnih. Zove se Remetinec.
Štef zove Juru: “Dojdi sutra k mene da roštiljamo na terasi!” Jura ga pita: “Trebam kaj zeti?” Štef to jedva dočeka i veli: “Zemi nekaj mesa i dve ljitre vina. Moreš i tvoj roštilj, bolji je od mojega”. Jura odgovori: “A terasu imaš?”
Jakov Jozinović osvojio je Porina i Beograđane. Oni s nešto slabijim sluhom čekaju i dalje da dobiju Porina. Ne moraju baš svi prije toga u Beograd. Mogu i u zapadni Mostar.
Čitam u Hrvatskom tjedniku o pravosudnoj sudbini Josipa Boljkovca i Tomislava Merčepa. Zapravo samo se podsjećam stare pravosudne prakse. Prevedena na laički jezik ona otprilike glasi: “bolji naši nego vaši” ili ”naši vaše nadigraše”. Merčepu i Boljkovcu sudio je Županijski sud u Zagrebu. Optužnica ih je teretila za ratni zločin.
Boljkovac je bio oslobođen jer je sudsko vijeće zaključilo “da je stupanj sumnje dovoljan za optužnicu, ali ne i za presudu”. Radilo se o smrti dvadeset i jednog Hrvata na području Duge Rese. Nekoliko godina kasnije isti sud je osudio Tomislava Merčepa za istu pravnu kvalifikaciju na sedam godina strogog zatvora. Nije bio osuđen za izvršenje djela nego za činjenicu da nije spriječio izvršenje zločina nad Srbima u Pakračkoj Poljani. Takvih i sličnih presuda, po sistemu “bolji naši nego vaši” bilo je sasvim dovoljno da bi se shvatio ideološki pristup suđenju hrvatskog pravosuđa. Kad smo već kod presuda Boljkovcu i Merčepu, za napomenuti je kako je viši sud potvrdio oslobađajuću presudu Boljkovcu, a Merčepu je još povisio kaznu. I tako opet “naši vaše nadigraše”. Nameće se sam od sebe tužan, ali istinit zaključak: kakvo društvo, takvo pravosuđe. Ili možda obrnuto.
Iz knjige Vlade Šimenca “Pričam ti vijesti” jedna misao: “Nedavno je slovenski policijski helikopter stopirao hrvatski balon jer je navodno “letio brže od zraka”. Na kraju je vozač morao puhati u balon…
‘Trbuhom za kruhom’
Čitam i čujem na TV-u kako su se Hrvati, koji su otišli “trbuhom za kruhom”, počeli pomalo vraćati u domovinu. Navodno se prošle godine vratilo čak oko 12 tisuća ljudi.
Podatak je to i našeg istaknutog demografa Šterca u Hrvatskom tjedniku koji kaže da se trenutno još oko 400 tisuća Hrvata sprema vratiti u domovinu. Vraćaju se jer je u cijeloj Europi krenula gospodarska recesija i život u inozemstvu više nije med i mlijeko. Dobar je to podatak koji ohrabruje. Možda ćemo ubuduće trebati manje stranih radnika.
Uz sramežljivo povećanje novorođenih u nekim sredinama, ovaj povratak naših ljudi iz inozemstva valjda će doprinijeti da kao narod ipak preživimo. Međutim, manje je dobro to što se ljudi vraćaju u Hrvatsku jer ih na to tjera kriza na zapadu, a ne primamljive šanse koje ih ovdje čekaju. Osim ako nemaju Pavlekove “vještine”.
Neki bi se vratili, a neki preobratili.
Pita prijatelj prijatelja: “Kako su ti djeca?” “Dobro. Jedan je završio za profesora, drugi za doktora, a kći mi je slikarica. Jedino je najmlađi lopov”. “Bože!”, začudi se prijatelj, “Imaš tako divnu djecu, ali zašto držiš u kući tog lopova?” “Ha, ovaj nas uzdržava jer su ostali nezaposleni”.
Svi su već osjetili posljedice trajne oluje inflacije koja nas kosi još od uvođenja eura. Ovih dana poharao nas je dodatno i orkanski vjetar. Rušila su se stabla, kidale ograde, letjeli su limeni krovovi, padala je žbuka s fasada itd. Vatrogasci i razne druge službe imale su posla preko glave. Pred par godina bio je potres, a sada vjetar.
Priroda se pobunila kako bi nas upozorila da je i njoj dosta naših ljudskih gluposti koje haraju svijetom. Nije nam bio dovoljan rat u Ukrajini, sad gori i cijeli Bliski istok. Gospodarstvo je u krizi. Čitam kako njemački turisti biraju Grčku i Španjolsku za odmor jer su jeftinije, a zaobilaze skupu Hrvatsku. Kako je turizam naš glavni izvor gospodarskog rasta i prihoda, onaj sofizam “Nismo skupi ako smo kvalitetni” obit će nam se o glavu.
Poljoprivreda nam je na koljenima pa ne možemo ni sami sebe prehraniti, a kamoli izvoziti hranu. Jedino čega imamo na izvoz su ljevičari, ali njih nemamo kome prodati. Sve to ne sluti na dobro. Lijepo je što su nam povisili kreditni reiting jer ćemo se u budućnosti morati sve više zaduživati kako bismo preživjeli. Stoga priče o tome kako je kod nas porastao životni standard mogu biti samo prvoaprilske šale.
“Lovorike na kojima se predugo počiva pretvaraju se u kaktuse”, rekao je Petar Ustinov.
Brazilsku nogometnu repku zbog žutih dresova zovu “Žumanjci”. U zadnjoj tekmi s nama naročito se istakao Janjinjo.
Zvonimir Hodak/direktno.hr
>>>Hodak: Za uvođenje TVO bili su čak i SDP-ovci, ali ne i Možemo…