Hodak: U Lijevoj našoj ljevičara k’o pljeve

Kažu da su dosadna vremena jer smo riješili ulazak u NATO i u Europsku uniju. Kako bi se nastavili “umrežavati” sad naša vlast ganja OECD. Ulazak je za njihov ego pitanje “biti ili ne biti”. Međutim, kao i kad smo se pripremali za ulazak u EU, i ovdje treba ispuniti hrpu uvjeta prije nego li nas odluče uvrstiti u svoj klub “najboljih”!

Mathias Cormann, glavni tajnik OECD-a, hvali nas na sva usta: “Hrvatska je pokazala fantastičan napredak”. Ipak, rekao je kako “je Hrvatska vrlo blizu ispunjenja tehničke faze pristupnog procesa”, no da ne može govoriti o konkretnom datumu pristupanja jer odluka nije na njemu. Naravno, nada se da će to biti u neko doba ove godine.

Međutim, unatoč glasnim pohvalama Cormanna, Hrvatska je dobila je šest opomena zbog neprovođenja nužnih reformi. Samo šest? Ponosni smo što smo upali u prvih dvanaest država kojima je EU poslala opomenu. Stvarno za pohvaliti se! Primljen si u elitnu EU školu, a dobiješ šest jedinica pa ti druga učiteljica kaže da si pokazao fantastičan napredak jer imaš samo šest jedinica…

Oscar Wilde se jednom pohvalio: “Nikada ne radim ono što mi dužnost nalaže. Iz principa.” Tako valjda misli i Plenki.

Poznati američki novinar Jeffrey Kuhner objavio je u The Washington Timesu članak pod naslovom “Mit o hrvatskom fašizmu”. Vrijedi ga citirati: “Titovi partizani shvatili su da se SFR Jugoslavija može očuvati jedino tako da se izbrišu i sotoniziraju svi tragovi hrvatskog nacionalnog identiteta.

Komunizam je odmah shvatio da je formula prava. U pola stoljeća nastojao je svim sredstvima uništiti nacionalni identitet i samu pomisao na hrvatski nacionalni identitet”. Borba traje i dalje. Sad uz pomoć Bruxellesa. Titov duh i dalje živi u strukturama vlasti i oporbe. Egzorcizam ne pomaže. Nepotizam, korupcija, kultura lažljivosti, žal za Jugom, podmićivanje…

Prijeti eksplozija javnog duga ne bude li velikih ušteda

Da nas stvarnost ne uvuče do kraja u svoj mrak, evo jednog vica: U jednu zagorsku školu je došao mali prvašić iz Koreje. Pita ga učiteljica kako se zove. On kaže: “Ilgob abeojiui adeul”. “Ima li to kakvo značenje?” upita ga učiteljica. “Ima”, odgovori mali Koreanac. “To znači ‘Sin sedam očeva'”. Odmah potom javi se mali Ivica iz zadnje klupe: “Učiteljice, ja sam odmah znal da od samo dva jajca nemre imati tak’ kose oči!”

Prijeti eksplozija javnog duga ne bude li velikih ušteda. Srećom “velike” smo štediše. Kao jedna od metoda za uštede predlaže se u EU podići dob za odlazak u mirovinu. Čim čovjek proslavi stotu godinu, po sili zakona ide u “penziju”.

Tako bi državni proračuni riješili problem visokih troškova zbog starenja stanovništva. Dakle, treba produžiti radni vijek, a radni dio stanovništva nek’ živi kao u srednjem vijeku. Nadalje, imaju još “dobrih” ideja kao npr.: veliki socijalni trošak je, uz europski mirovinski sustav, i zdravstveni sustav. Ponajviše zbog produljenja životne dobi pučanstva i bolje zdravstvene skrbi.

EU i tu ima formulu kako uštedjeti. U području zdravstva predlaže se snažno jačanje prevencije. Jutarnja gimnastika, pješačenje do posla i nazad, dijetna prehrana, suzdržavanje od alkohola, nema prejedanja na veselicama, pa možda čak ni seksa te rani odlazak u krevet itd. Naši političari će te mjere zdušno provoditi jer Hrvateki su ipak oduvijek bili spremni za – revoluciju.

Stigao nam je novi, a zapravo stari, ministar Ćorić.

Ovaj puta u ulozi ministra financija jer je njegov prethodnik odlepršao na bolje plaćenu sinekuru u EIB. E, sad treba vidjeti kako će se nova “bradica” snaći u ovim – kako to uvijeno kažu političari – “izazovnim” financijskim vremenima za Hrvatsku. Na stranu neargumentirano laprdanje oporbe protiv izbora novog ministra, jedno je sigurno. Tip još pristojno izgleda.

Nakon ministarskih funkcija u Plenkijevim vladama, malo se odmarao u HNB-u i to mu je očito godilo izgledu. Sad je Plenki odlučio da je bilo dosta relaksiranja i da se Čorić vraća u ring. Pa kome obojci, a kome opanci…

Stari dobri cinik Oscar Wilde rekao bi: “Svatko može stvarati povijest, ali samo velikim ljudima dano je da povijest pišu”.

Ako ne znaš što je bilo, obrati se Googlu….

Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja “ismijao” je Thompsona: “Čovjek pet minuta nagovještava da će reći što je bilo, ali nikako da kaže… Upućuje me na zidine Dubrovnika. Stajao sam i ništa. Najveći mu je problem Lika.

U ovo doba prije ću naći medvjeda ondje nego čovjeka”. Sejo, baš si duhovit k’o pogreb. Ne moraš potegnut’ čak do Like. Imaš ogledalo pa ćeš vidjet’ medvjeda. Rođen sam u Lici i obično “riknem” od smijeha kad se pojavi lik kao što je “duhoviti” Sejo. Sejo iz Zabranjenog pušenja je “popušio” od Thompsona, pa ga ljubomora pere k’o vodopad.

Ako ne znaš što je bilo, obrati se Googleu….

Ovih je dana Thompson u Zagrebu osvojio četiri “Cesarice”. Što će na to kazati Sejo i “Senf”?

U Lijevoj našoj ljevičara k’o pljeve. Svi se kuže u sve i stalno davaju javne izjave. Sve su im uglavnom za rubriku “Fah idiot tjedna” u Hrvatskom tjedniku. Kako su ideološki povezani i tijesno umreženi s jugofilima i antifama, dobro znaju koje su najvažnije poluge vlasti i utjecaja na javno mijenje pa su tako, nakon što su se dobro financijski potkožili na raznim unosnim poslovima, zauzeli većinu katedri na hrvatskim sveučilištima i/ili drmaju kulturom uz pomoć “svoje” ministrice.  Prodaju svoje ljevičarstvo kao tzv. antifašizam jer znaju da je to još uvijek kod nas kurentna roba.

Povijesna istina im je “zadnja rupa na svirali…”

Zbog te svoje pristranosti ostat će samo fusnota u povijesti

Evo samo jednog primjera. U ovotjednoj rubrici “Fah idiot tjedna” predstavljen je u Hrvatskom tjedniku profesor socijalnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu Viktor Gotovac. S pravom je naš Viktor uokviren u toj popularnoj rubrici. Tema je zabrana Thompsonove pjesme u Švedskoj.

Naš profa je munjevito snimio stanje na terenu: “Ključan je izvođač. U životu ste revizionist ili niste. Ili ste antifašist ili niste. Ili relativizirate povijesna zla ili ih prihvaćate, da ne kažem i opravdavate…” Što profa misli o zločinačkom antifašizmu u Hrvatskoj nema ni slova.

Ne spominje ni jedan primjer iz naše krvave povijesti. Ameri su 1945 g. bacili atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki. Tada je poginulo 130 tisuća ljudi. Strašno. U istom vremenskom razdoblju Gotovčevi antifašisti su samo u Zagrebu i okolici pobili oko 250 tisuća “narodnih neprijatelja”.

Toliko o prihvaćanju ili neprihvaćanju “povijesnih zala”. Naravno, i jedno i drugo je “povijesno zlo.” Ali ne za naše ljevičare jer oni uvijek imaju dvostruke kriterije. Zbog te svoje pristranosti ostat će samo fusnota u povijesti.

Stari vjeruju u sve

Opet se vraćam Oscaru Wildeu kad kaže: “Neki su ljudi bez i jednog poroka koji bi im mogao ublažiti silne vrline”.

Stari vjeruju u sve, sredovječni sumnjaju u sve, a mladi znaju sve. Oscar Wilde.

Na kraju ove kolumne ne mogu ne osvrnuti se na najnoviju gnjusnu provokaciju komšija iz Republike Srpske. Naime, povodom pravoslavnog blagdana sv. Save, gradonačelnik Banje LukeDraško Stanivuković sudjelovao je u Gračacu i Kistanju na Svetoslaskoj akademiji.

Tom je prigodom održao vatreni govor o nužnosti da se “ne zaboravi Republika Srpska Krajina” jer da “ova zemlja pripada nama” (tj. Srbima op.a.). Osporio je i cijeli Domovinski rat. Za divno čudo ovaj se puta napokon probudilo naše Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i odgovorilo Stani-vukoviću da je “operacijama Bljesak i Oluja”, koje je poimenice spominjao, “slomljena teroristička paradržava Republika Srpska Krajina te da je ovakav njegov govor izravan udar na suverenitet Hrvatske. Pobjeda u Domovinskom ratu predstavlja konačni poraz velikosrpske zločinačke politike koja je ostavila teške tragove diljem regije”. Aleluja!!!

Međutim, naši bi se političari ipak trebali malo zamisliti nad činjenicom da, unatoč silnoj financijskoj i svakoj drugoj pomoći koja već godinama teče prema srpskoj manjini u Hrvatskoj, u zadnje se vrijeme sve češće događaju grubi “incidenti” koji svjedoče o širenju velikosrpskih ideja kao i ideja o “srpskom svetu” među srpskim stanovništvom u Hrvatskoj. To sigurno nije slučajnost, kao ni to da se i povodom ovog zadnjeg slučaja sa Stanivukovićevim govorima Pupovac uopće nije oglasio ili ogradio. Zato kad je riječ o Stani-vukoviću i njemu sličnima, vrijedi ona stara “Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada!” Ipak, ja sam za onu: “Strah čini vuka mnogo većim nego što on zaista jest”.

Samo da podsjetim. Svemu se može odoljeti osim iskušenju!

Zvonimir Hodak/direktno.hr