Pratite nas

Magazin

Homo – Konzumeris

Objavljeno

na

Zapadni potrošački apsolutizam stvorio je mekoputnog čovjeka, biće koje većinu slobodnog vremena provede na trosjedu s daljinskim u ruci ili lunja trgovačkim polisima u potrazi za novim popustima. Evolucija zna biti ironična pa je u dobu kojeg neki teoretičari proglašavaju krajem evolucije čovjeka, donijela jednu novu vrstu, u kojoj se svi ogledamo, a to je homo-konzumeris.

[ad id=”68099″]

Marksov nerealizirani „totalni čovjek“ i Nietzscheov promašeni „nadčovjek“ postao je tako neslavni čovjek „preživač“, čovjek koji odbija dalje evoluirati, jer je ispunio smisao svojega rasta – beskonačnu potrošnju dobara, neiscrpivi šoping, život u blještavim trgovačkim centrima kao glavnim središtima moći i radosti simuliranoga življenja, pod kupolama ispod kojih se razvija paralelni, surogat-svijet, inscenacija gradova, s ulicama, fontanama i vodoskocima, zelenilom i ljudskom vrevom koja je s gradskih ulica preusmjerena u velike hale famoznih „mall-ova“.

Urbana autentičnost zamijenjena je svojom neautentičnom kopijom u trgovačkim centrima, koji pak – zadobivaju neku svoju, makar umjetnu, životnu vjerodostojnost. Postali su staništa homo-konzumerisa, kao goleme, zastrašujuće zgradurine, koje poput suvremenih nezgrapnih arki otvaraju svoja ždrijela i ukrcavaju u sebe sve što na svijetu još postoji kao da će svakoga časa nastati sveopći potop . Homo-konzumeris tako pluta u nekom svom hiperprostoru, pronašao je nove dimenzije svoga bivanja, i nikada se nije osjećao tako samozadovoljnim i sigurnim kao u vremenima opće potrošnje. Kad dođe kući, nakon što je obavio veliku kupovinu, čeka ga kolekcija daljinskih upravljača, i prijelaz u virtualni svijet. Homo-konzumeris sada vidi i čuje sve, ali nije u stanju promijeniti ništa osim televizijskog programa ili kliknuti na novu „ikonicu“ na zaslonu mobitela i računala.

Živi u slatkoj iluziji da je postao globalni čovjek, ali dokle god dopušta da mu kržljaju duh, um i volja, on je zapravo, čovjek-preživač ili čovjek-ameba, proizvod de-evolucije. Takav čovjek postaje nesposoban za borbu, žrtvu, i svladavanje i najmanjih zapreka, a pojmovi kao što su čast, prijateljstvo, odanost, za njega ne znače ništa. Sve to traži golemi napor i odricanje. Zašto bi se homo-konzumeris odricao svog lagodnog života u kojemu sve može kupiti na kredit? Homo-konzumeris je gotovan, on je čovjek koji misli da sve zna, ležeran je, treba mu sve servirati, stručnjak je za politiku, gospodarstvo, financije, sport, a dobra kupovina mu je važnija čak i od seksa. Vjera i duhovnost ga previše ne zanimaju, jedino ako bi mu možda izgradili kapelicu u kakvom marketu, možda bi se pomolio, čisto onako iz običaja ili praznovjerja, jer nikad se ne zna. Homo-konzumeris računa na sve moguće popuste i prigodne aranžmane. On je iskusni kupac i potrošač koji mora znati gdje se nešto povoljno nudi. Homo-konzumeris će vam uvijek dati neki praktičan savjet, ali nemojte očekivati od njega preveliku postojanost stavova, jer kvaliteta se mijenja i sve ima svoju cijenu.

Poznaje prednosti digitalne tehnologije, stručnjak je za automobile, ekspert za sve parove na kladionicama, u svim sportovima, u svakom slučaju, uvjeren je da je homo-univerzalis. Njegov svemir počinje u podzemnoj garaži, a širi se do gornjih katova šoping centra, obložen je staklom, solidno izoliran, dobro ozvučen i zagrijan, osvijetljen i topao, i još mu samo nedostaje umjetni nebeski svod na kojemu bi neki vizionar marketopolisa izmislio pravu imitaciju sunca, zvijezda i galaksija, simulaciju crnih rupa i svemirskih crvotočina u koje bi se lansirali kupci željni istraživanja novih konzumerskih svjetova ili putovanja kroz potrošačko vrijeme, u potrazi za kozmičkom kupovinom života. Bio bi to „zlatni šut“ homo-konzumerisa koji bi htjeli otići u onostrano, završiti svoje potrošačko bivanje na spektakularan način.

U svom pokušaju da nadiđe sebe, ili da iziđe iz sebe i sivila egzistencije, iz svojih nemoći i strahova, čovjek je ponovno udario pogrešnim putem. Ili, bolje reći, put napretka doveo je do krajnosti svojom nerazboritošću. Do krajnosti koja na koncu izjeda vlastiti korijen. Biljka koja je narasla do nebesa, kao u priči o zrnu graška. Homo-konzumeris postaje zatočenik svojih umjetnih svjetova.

Hoće li za stotinu godina biti vrsta koja živi samo u marketopolisu, kao u velikom stakleniku?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Prije nego su ih ubili i bacili u Neretvu, partizani su večerali i družili se sa fratrima

Objavljeno

na

Objavio

Prije nego su ih ubili i bacili u Neretvu, partizani su večerali i družili sa fratrima. Čitao sam o tim i mnogim detaljima, ali sasvim druga dimenzija je slušati o tome fra Antu koji se zadnjih godina posvetio istraživanju sudbine ubijenih fratara. Po meni najbolji gost kojeg je Mario ugostio ikada u svojoj emisiji, komentirao je Slaven Raguž.

Biskupova knjiga o Stepincu i ovo što radi fra Ante je nemjerljivo bogata ostavština, koja bi morala postati nauk svima kako se živi i svjedoči vjera. Možda se tada i društvene vrijednosti i mjerila promijene.

Možda tada sa pozornice s predstavljanja biskupove knjige budu pozdravljani neki drugi ljudi, a ne oni koji bi ga, da ih je i sa sadašnjom pameti vratiti u Stepinčevo vrijeme, nevina osudili baš kao i njihovi ideološki predci.

Obvezno pogledati!

Gvardijan fra Danko Perutina: Jugokomunisti su pokušali zatrti franjevačku provinciju u Hercegovini

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Mirjana Hrga odlučila potrebitim obiteljima donirati sedam tisuća kuna mjesečno

Objavljeno

na

Objavio

Mirjana Hrga prilikom predavanja imovinske kartice otkrila je da će svaki mjesec, do kraja svog mandata, čak sedam tisuća kuna odvajati za potrebe dviju potrebitih obitelji, putem trajnog naloga.

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa objavilo je imovinsku karticu Mirjane Hrge, nove savjetnice predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović.

Hrga, koja je na Pantovčak stigla 16. siječnja, predsjednicu savjetuje za neto plaću od 16.471 kunu, odnosno 26.846 kuna bruto.

Kako je navedeno u imovinskoj kartici, od imovine godišnje uprihodi još nešto manje od 59.161 kunu, piše N1.

Mirjana Hrga suvlasnica je kuće površine 99 metara kvadratnih koja se nalazi u Bjelovaru, a vrijedne 580 tisuća kuna. Riječ je o nekretnini, navodi se, koju je naslijedila.

Najvrjednija nekretnina Mirjane Hrge i njenog supruga je kuća u Svetom Jakaovu na Lošinju. Riječ je o kući površine 180 kvadrata procijene na 2,59 milijuna kuna. Kako je navedeno, financirana je kupnjom iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada, kupnjom od imovine i imovinskih prava, kupnjom od kapitala, kupnjom od osiguranja i kupnjom odsamostalne djelatnosti.

Mirjana Hrga posjeduje 10 godina star automobil Mini vrijedan 44 tisuće kuna, manju količinu dionica Hrvatskog Telekoma te udio u fondu Erste banke. Ona osobne štednje nema, ali ima njen suprug – nešto više od 300 tisuća kuna, navodeno je imovinskoj kartici.

Na samom kraju dokumenta pod NAPOMENA stoji: “Od plaće neto iznosa 16471,21 kuna, a počevši s isplatom plaće za veljaču 2019., za potrebe dviju potrebitih obitelji, putem trajnog naloga, a na mjesečnoj razini, izdvajat ću 7000,00 kuna za trajanja svog mandata.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari