Pratite nas

Reagiranja

HOO se ne miri, smatraju da je Martin oštećen i uložit će žalbu!

Objavljeno

na

Meni se čini da je Damir pobjednik jer ja imam taj izgrađen osjećaj da to mogu procijeniti, no elektronika kaže drugačije.

Je li pravedno što se organizator olimpijskog turnira veslača odlučio na takav način poigrati srcima svih Hrvata, a ponajviše Damira Martina. Vukovarac je u finalu samca na Igrama u Rio de Janeiru prošao kroz cilj s identičnim vremenom kao i Novozelanđanin Mahe Drysdale, ali to nije bilo dovoljno za zlatnu medalju. Razlog? Pet TISUĆINKI sekunde…

Je li to pošteno? Naime, ranije su Simone Manuel i Penny Oleksiak podijelile zlato na plivačkoj utrci 100 metara mješovito, dok su na utrci 100 metara leptir podijeljena tri srebra.

U svim tim utrkama gledale su se desetinke sekunde, nikako tisućinke koje su našem Damiru Martinu odnijele zlato. Zašto??

Zar je logično da se tisućinke sekunde gledaju u veslačkoj utrci na DVA kilometra u kojoj su šanse da odlučuje fotofinish uistinu male? Ili je logičnije da tisućinke odlučuju u utrci na svega 100 metara?

Iz Hrvatskog olimpijskog odbora je najavljeno da će se dopisom obratiti Međunarodnoj veslačkoj federaciji i izraziti svoje nezadovoljstvo odlukomkoja je donesena na Martinovi štetu, piše Gol.hr

No treba naglasiti, da ni u jednoj disciplini ni na jednim olimpijskim igrama u novijoj povijesti (osim u Londonu 1908. godine) nisu dodijeljena dva para istih medalja. Uvijek su bili zlatni, srebrni i brončani, pa su stoga jako male šanse da žalba HOO-a padne na plodno tlo.

Navijači u Hrvatskoj, pa i oni neutralni, stali su na stranu našeg veslača, a navodno je to napravio i Drysdale koji je poručio da ‘je organizator mogao u ovom slučaju podijeliti dvije zlatne medalje’. Bilo bi to, kao što smo ranije spomenuli, po prvi puta u novijoj povijesti veslanja na olimpijskim igrama da dva čamca podijele medalju istog sjaja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

I što ćemo sad – ako ne budemo mogli u Srbiju!?

Objavljeno

na

Objavio

Naježio sam se. Od kad sam čuo da će nekima od nas Hrvata biti zabranjen odlazak u Srbiju.

A kako i ne bih, kad sam svjestan koliki bi to gubitak bio. S koje god strane okreneš, otuda nam je uvijek dolazilo nešto „pozitivno“ – počevši od „Srbobrana“ i Khuenovih Srba, preko terora pod žezlom Karađorđevića, do tiranije u okviru „samoupravnog socijalizma“ i posljednjeg krvavog pira kojega nam je komunističko-četnička bratija u savezu upriličila 90-ih godina prošlog stoljeća.

Mi Hrvati ostali bi „uskraćeni“ i u pogledu kulture. Ne bi imali s kime voditi žučne rasprave o tomu „čija je dubrovačka književnost“, gdje se rodio i tko je bio Ivo Andrić, iz kojega dijela Srbije potječu preci Nikole Tesle itd., itd. A dosadno bi nam bilo bez tih rasprava, što jest jest.
I kud bi na ljetovanje?

Morali bi se odreći navike odlazaka u Vrnjačku, Matarušku i ostale banje, ne bismo više mogli u Leskovac na pljeskavicu, u Čačak na „šljivu“, do Skadarlije na cugu, u Guču na Dragačevske trubače, a koliko bi nam tek nedostajale „zvezde Granda“ i njihov turbofolk (Dara Bubamara, Mica Trofrtaljka, Maca Diskrecija, Atina Ferari…i još vagon takvih)!? Pa proročice i proroci! Što bi i kako bi bez njih – bez „vidovitog Milana“, Kleopatre, Nere itd., itd. (i njih je na vagone)!?

Vodi li tko od naših političara računa o ovome? Kako ćemo održati mentalno zdravlje nacije ako budemo lišeni takvih „civilizacijskih“ dosega?

Da nije Srbije i njihove „konstruktivne“ i „dobrosusjedske politike“ prema nama, mi ne bismo znali da su nas oni „oslobodili“ – i to barem 2-3 puta u zadnjih 100 godina (i ne samo nas, nego i sve druge južne Slavene!), da smo „nastali“ od njih (kao svi drugi narodi na svijetu – samo malo kasnije). Da nije Srbije i njezine „mirotvorne“ orijentacije, ne bismo se (možda) morali naoružavati ovim tempom, da nije Srbije (takve kakva jeste), teško da bismo imali Milorada Pupovca i Novosti – što bi tek bila katastrofa, da nije…

Da nije Srbije, mi bi morali sami voditi svoju brigu, a ovako imamo susjede koji budno paze na svaki naš pokret i „odgajaju“ nas. Da nije Srbije imali bismo mnogo manje mafije i kriminala u Hrvatskoj – što bi se negativno odrazilo na strukturu i broj zaposlenih u policiji, tajnim službama i sudstvu…Da nije Srbije, mi bismo već zaboravili rani srednji vijek, Kosovski boj, Balkanske ratove i Solunsku epopeju, četnike, Dražu, o Drugom svjetskom ratu da i ne govorimo, a možda bi čak bili uskraćeni i za pojavu takvih „državnika“ i „veličina“ kao što su Milošević, Karadžić, Martić, Dačić, Vulin, Šešelj i Nikolić.

Pa sad nek svatko od nas Hrvata zrelo razmisli, a naročito ministri Medved i Krstičević (koji su čini se prvi na tapetu kao kandidati za zabranu ulaska u Srbiju) i dobro odvagne, kakvu ćemo štetu pretrpjeti!

Nema nama bez naših susjeda!

Ponekad mi dođe žao što nisam neka uvažena persona, pa da se kao Hrvat javno i dobrovoljno odreknem te „blagodati“ odlaska u Srbiju i to za vjeke vjekova, u svoje osobno ali i u ime svojih potomaka!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Reagiranje ministra Krstičevića na odluku Vlade Republike Srbije (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević povodom odluke Vlade Republike Srbije, izjavio je danas 26. travnja 2018. na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”:

“Ja i ministar Vulin, mi smo dva različita svijeta. Ja sam fokusiran na razvoj i na jačanje Hrvatske vojske, na jačanje sustava domovinske sigurnosti kao interes Republike Hrvatske. U svom poslu vodim se uvijek vrijednostima, odgovornošću i ono što je najbitnije, nikad ne činim nekome drugome nešto što ne bih želio da netko drugi čini meni.

Takav sam bio i u Domovinskom ratu i nakon prisilnog umirovljenja i rada u privatnom sektoru i danas kao ministar obrane Republike Hrvatske.

Naša odluka, odluka države, je bila opravdana. To je bio naš odgovor na provokacije od strane gospodina Vulina i to bi napravila svaka suvremena, moderna država, koja vodi računa o svom suverenitetu, dostojanstvu i o nacionalnim interesima.

Ja nisam nikada nikoga vrijeđao. Nisam rekao nešto što nije istina, nisam odlazio u Srbiju niti nešto loše govorio, međutim, ova odluka je neopravdana, ovo je odluka Vlade Republike Srbije i ja se s tom odlukom mogu nositi.

Ova odluka više govori o njima.

Možda je razlog ove odluke moje sudjelovanje u Domovinskom ratu, možda što sam bio zapovjednik 4. gardijske brigade, može biti puno razloga.

Ja sam uvijek za suradnju, znate da i danas Hrvatska vojska puno surađuje sa svima, s našim partnerom SAD-om, Velikom Britanijom, Izraelom.

Potrebna nam je suradnja, surađujemo s našim susjednim državama i uvijek Hrvatska želi suradnju, dijalog, fokusiranost na budućnost i to je ta Hrvatska, članica NATO-a, članica Europske unije, koja je usmjerena na budućnost, to je ozbiljna, moderna država koju imamo“.

(MORH)

Diplomatski rat: Srbija ministra Krstičevića proglasila personom non grata

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati