Pratite nas

Pregled

Karolina Vidović Krišto: GENERAL JE I SVOJIM POSLJEDNJIM ČINOM ZAŠTITIO HRVATSKU

Objavljeno

na

Karolina Vidović Krišto izdvojila je velik broj tiskanih izdanja najrelevantnijih novina u svijetu koje su na svojim naslovnicama prenijele vijest o hrvatskom general-bojniku Slobodanu Praljku, koji je izgovorio riječi: “Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu.”, i oduzeo si život.

GLAVNA VIJEST NA NASLOVNICAMA SVJETSKIH NOVINA

Generalu Praljku svoju su naslovnicu posvetili španjolski El Pais i La Vanguardia, Turski Miliejet, grčki Kaohmepinth i Ta Nea, britanski The Times i Daily Telegraph, urugvajski El Observador, talijanski Il Gazzettino i Corriere della sera, i mnogi drugi, ističući kako je hrvatski general počinio samoubojstvo nakon izricanja presude, pitajući se kako je to moguće, govoreći o otrovu na haškome sudu, te prenoseći generalove riječi kako nije ratni zločinac.

OVAKVU PRESUDU OSIGURAO JE HIBRIDNI RAT I MEDIJSKE MANIPULACIJE

Vidović Krišto naglasila je kako se, pogotovo u hrvatskim medijima, mnogo govori o hibridnom ratu i medijskim manipulacijama za koje su mnogi složni da su upravo oni uzrokovali ovakvu presudu, te kako će osuđujuća presuda imati možebitne dalekosežne posljedice za Hrvatsku.

GENERAL JE I SVOJIM POSLJEDNJIM ČINOM ZAŠTITIO HRVATSKU

Među komentarima se dalo čuti i kako je general Praljak ovim svojim posljednjim činom ponovno zaštitio Hrvatsku i stao u obranu hrvatskih nacionalnih interesa, jer je izložio sebe, kako je svojim činom poput plašta zagrnuo Hrvatsku, i na sebe privukao gromove. Vidović Krišto istaknula je kako uza sve komentare ostaje nepobitna činjenica kako su mediji diljem svijeta prenijeli vijest o generalu Praljku. U medijskom prostoru njegov je čin potpuno zasjenio samu presudu i otegotne okolnosti za Hrvatsku.

TEZA O ZLOČINAČKOM POTHVATU TEMELJENA JE NA FALSIFIKATU

Što se same presude tiče, Vidović Krišto podsjetila je kako je termin “udruženi zločinački pothvat” potvrđen iz prvostupanjeske presude iz ožujka 2013., koja se ovih dana prenosi u velikom broju BiH medija. Citirala je slijedeći dio: “Vijeće je zaključilo, da su već u prosincu 1991. članovi rukovodstva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (među kojima je Mate Boban), i čelnici Hrvatske (među kojima je Franjo Tuđman) ocijenili da je za ostvarivanje krajnjeg cilja, to jest za uspostavljanje hrvatskog entiteta, neophodno promijeniti nacionalni sastav stanovništva na teritorijama za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni.”

KLJUČNO SVJEDOČENJE U HAAGU U TRAVNJU 2009.

Posebno je naglasila kako je na suđenju u den Haagu u travnju 2009. svjedočio jedan od sudionika toga sastanka. Suci su ga pitali je li bio na tom sastanku i pročitali su mu upravo ovaj dio kao dio navodnih zaključaka s istoga, što se može pročitati na stranicama haškog suda 39.070 do 39.076. Svjedok je potvrdio da je bio na tom sastanku ali je i jasno naglasio kako ništa tomu slično na tom ili na bilo kojem drugom sastanku nije izgovoreno a kamoli zaključeno, te kako je izvješće s tog sastanka falsifikat. Međutim, upravo i na ovoj od svjedoka pobijenoj rečenici gradila se teza o udruženom zločinačkom pothvatu. U svim daljnjim koracima hrvatske države vezanima uz moguću reviziju postupka od iznimne je važnosti dokazati ovu – prema riječima svjedoka – krivotvorinu sa sastanka 23. prosinca 1993., na kojoj je poslije građena teza o tzv. Udruženom zločinačkom pothvatu, rekla je Vidović Krišto, prenosi Kamenjar.com

KLJUČNIH 7 ČINJENICA KOJE POBIJAJU TEZU O ZLOČINAČKOM POTHVATU I AGRESIJI NA BiH

Dodala je kako se u medijima uglavnom prenose ovi dijelovi prvostupanjske presude, a gotovo nigdje se ne spominju činjenice koje ovu i ovakvu presudu stavljaju u kontekst potpunog apsurda: “Kada netko nastoji nametnuti tezu o zločinačkom pothvatu ili agresiji na BiH, treba izdvojiti u najmanju ruku 7 ključnih i lako provjerljivih činjenica koje su same po sebi negacija takvih teza”, rekla je Vidović Krišto, te ih nabrojala:

1. Hrvatska je prva država koja je priznala BiH 1992.

2. Hrvatska od 1991. trpi napade JNA i srpskog agresora s teritorija Bosne i Hercegovine

3. u Hrvatskoj je osnovan glavni logistički centar za opskrbu Armije BiH koji je radio neprekidno i tijekom muslimansko-hrvatskog sukoba

4. u Hrvatskoj su ustrojene i obučavane 2 brigade Armije BiH

5. sva logistička, ratna i humanitarna pomoć od 1992. do kraja rata u BiH nesmetano se odvijala preko Hrvatske

6. Hrvatska je zbrinula više od 500 tisuća prognanika i izbjeglica iz BiH, a kroz našu je državu nesmetano prošlo preko milijun prognanika i izbjeglica

7. Hrvatska je zbrinula i liječila više od 10 tisuća ranjenika Armije BiH – od 1992. do 1995.

BRITANSKA HUMANITARKA SVJEDOČILA O GENERALOVOJ POMOĆI PRI SPAŠAVANJU MUSLIMANA Navela je i primjer britanske humanitarke Sally Becker. “Kada je trebalo spašavati djecu iz ratnog vihora upravo joj je general Praljak osobno pomagao i pisao potrebne dozvole i propusnice – i spašen je velik broj muslimanske djece i njihovih majki.”, rekla je Vidović Krišto te podsjetila i na poznatu snimku iz 1993. kada se general Praljak osobno popeo na prvi kamion UN-ova konvoja kako bi svojim autoritetom osigurao prolazak humanitarne pomoći bošnjačkoj strani u istočnom Mostaru.

MORE STUDENATA I MLADIH MOLILO ZA POKOJNOG GENERALA PRALJKA Od svih spontanih i organiziranih molitvenih bdijenja i molitvi za general-bojnika Slobodana Praljka Vidović Krišto izdvojila je sv. Misu zadušnicu koju je u četvrtak navečer u crkvi sv. Mati Slobode u Zagrebu služio don Damir Stojić. “Bilo je oko 2000 ljudi, uglavnom mladih, more studenata je došlo moliti se za generala.”, prenijela je Vidović Krišto.

PIŠITE! SAMO PIŠITE. PIŠITE POIMENCE! Za kraj je izdvojila jedno sjećanje hrvatskih dragovoljaca i branitelja sa zadnjeg susreta s generalom Praljkom 2012., za vrijeme njegova liječenja u Hrvatskoj. On je tada u nekoliko navrata apelirao na sve njih, rekavši im: “Pišite, samo pišite. Vi ste suvremenici svih ovih događaja. Pišite poimence.” “Mislim da to treba biti zalog svima nama.”, zaključila je Vidović Krišto.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Pregled

HGSS i HRZ spasili češku turisticu izgubljenu na vrhu Sv. Paškal

Objavljeno

na

Objavio

Foto: HGSS

Češka turistica koja se izgubila na povratku s vrha Sv. Paškal iznad Općine Gradac spašena je, a u akciji spašavanja sudjelovali su pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja i helikopter Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Na svojoj facebook stranici makarski HGSS je objavio kako je akcija počela odmah nakon što je stigla dojava zabrinutog supruga češke državljanke, u četvrtak nakon 11 sati. Supružnici su planinarili na vrh Sv. Paškal iznad Općine Gradac, međutim, zbog bolova u koljenu, on nije mogao nastaviti dalje pa je supruga odlučila krenuti sama.

“Prilikom povratka s vrha, češka državljanka izgubila je orijentaciju te više nije mogla pronaći markaciju na putu do mjesta Gradac. Izgubila je i signal na mobilnom uređaju, te je muž odlučio pozvati HGSS”, stoji u objavi.

U potragu su krenule dvije zemaljske ekipe, iz dva smjera, prema vrhu Sv. Paškal, a podignut je i helikopter HRZ-a s dežurnim letačima i spašavateljima iz Splita.

Lokacija mobilnog uređaja nije se mogla detektirati jer je mobilni uređaj unesrećene osobe bio spojen na bosansko-hrcegovačku mobilnu mrežu, no posada helikoptera HRZ-a s i pripadnici HGSS-a locirali su izgubljenu češku državljanku iz zraka oko 15 sati.

Helikoper je spušten u blizini unesrećene osobe te je u pratnji spašavatelja ukrcana i dovedena do priručnog heliodroma Osejava u Makarskoj.

U akciji je sudjelovalo 12 pripadnika makarskog HGSS-a, dvoje pripadnika dubrovačkog HGSS-a, te po jedan pripadnih HGSS stanice Novska, Split, Delnice i Koprivnica. (Hina)

Stigao prvi turistički vlak s Česima i Slovacima – unaprijed prodano 30.000 karata!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Na današnji dan 1. srpnja 1966. godine rodio se Jean Michel Nicolier vukovarski heroj i mučenik sa Ovčare

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1. srpnja 1966. godine rodio se Jean – Michel Nicolier, francuski dragovoljac Domovinskog rata, vukovarski heroj i mučenik sa Ovčare.

Pogubljen je od srpske vojske u noći s 20. na 21. studenoga 1991. na Ovčari zajedno sa ostalim ranjenicima, civilima i zarobljenicima vukovarske bolnice.

Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj, 1966. godine. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku.

Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese, s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovaru, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema braniteljima.

Bio je mlad i neiskusan u ratovanju, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi te je ostao do kraja u Vukovaru. Jean-Michel ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenoga te je morao ostati u bolnici.

Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar (iako je JNA potpisala sporazum s hrvatskom stranom da neće ulaziti u bolnicu) odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima i pogubljen na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.

Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a polumrtvoga Jean-Michela izvukao je iz mučionice logora na Ovčari Spasoje Petković zvani “Štuka” i ubio metkom. U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati pred smrt, u kratkome intervjuu francuskim reporterima rekao je:

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”

Još uvijek se ne zna gdje su pokopani njegovi posmrtni ostatci jer su tijela iz skupne grobnice prijeko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto

Kamenjar.com

Pismo majke Jean-Michel Nicolieru: Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari