Pratite nas

Komentar

Hrvatska katarza

Objavljeno

na

Grčki pojam κάθαρσις (katharsis) označava na hrvatskom “čišćenje”.

Zadnjih godina, pogotovu nakon promjene vodstva unutar HDZ-a se ovaj pojam često koristi kao dokaz da se nešto promijenilo. Navodno da je HDZ prošao svoju katarzu, što god da to značilo. U javnim nastupima ćemo često čuti upravo tu tuđicu kao dokaz da smo se konačno odmaknuli od onoga što je bilo prije nas i da smo se konačno okrenuli onoj famoznoj, nedohvatljivoj budućnsoti o kojoj je govorio hrvatski heroj nakon dolaska sa sudišta u Haagu.

Zamamno je govoriti o budućnosti i tumačiti da je bitno da se odmaknemo od prošlosti, da prođemo tu svoju katarzu, svoje čišćenje. Zvuči logično, prihvatljivo i jedino spasonosno u ovoj kaljuži o kojoj svakodnevno čitamo i pišemo.

Postoji li hrvatska katarza? Je li se ona dogodila? Je li Hrvatska konačno spremna za novi pomak prema budućnosti ili smo još uvijek zarobljeni u prošlosti? Možemo li se uopće pokrenuti prema budućnosti, a da ne rasčistimo prošlost?

Sigurno je da postoje mnogi učeni ljudi koji će nam objasniti da je to moguće, da je to skoro pa jedino rješenje. Kao argument oni će uvijek iz rukava istresti mantru da nam treba ozdravljenje gospodarstva, a ne bavljenje prošlošću, da nam treba zajedništvo, a ne svađe i nejedinstvo. Pri tomu se u javnoj raspravi podmeće izrazito upitna teza o rasčišćavanju prošlosti kao kočnici napretka.

Takvu tezu je jednostavno pobiti osnovnom logikom. Ništa u čovjekovom okruženju nije nastalo s nama, sve se zasniva na prošlosti i našim iskustvima. To je zakon materijalnoga i vremenski definiranog svijeta u kojem živimo. Niti najnesposobniji liječnik ne će govoriti o terapiji prije nego se malo pozabavi anamnezom i dijagnosticira u čemu je problem. No to ne prolazi kod naših evanđelista okrenutosti budućnosti, oni i dalje uporno tvrde da im je dosta prošlosti i uvjereni su da je to tako moguće.

Nezaobilazna tema u hrvatskom samopoimanju je odnos hrvatskog naroda prema svojoj prošlosti iz doba komunizma i Jugoslavije. Osnovica demokratske hrvatske države je Domovinski rat, a on se vodio upravo zbog činjenice da je postojala Jugoslavija i komunizam, kojega je glavni simbol Tito.

Govoriti o napretku bez uzimanja u obzir tih činjenica je ravno obmani, naivnosti ili u najgorem slučaju političkom sljepilu. Hrvatsko društvo jeste podijeljeno, a nije moguće ujediniti ga pukim negiranjem te podjele i akademskim zahtjevima da se okrenemo prema budućnosti. Htjeli ne htjeli Hrvati se moraju javno i otvoreno pozabaviti onim što im objavljeno javno mišljenje sugerira kao nepotrebno: distanciranjem i odbacivanjem ideja iz komunsitičko jugoslavenske prošlosti. Neki to zovu lustracijom, neki nepotrebnim mukama, a neki redefiniranjem povijesti.

Je li moguć hrvatski napredak u bilo kojem pogledu bez jasnog pročišćavanja tih tema? Ja mislim da nije. Zašto?

Pogledajmo samo malo s koliko emocija se vodi javna rasprava kad na tapetu dođe Tito. U svakoj demokratskoj državi bi se sve javne osobe i političari odavno ogradili od komunističkog diktatora i masovnog zločinca, ali ne i u Hrvatskoj. Zašto neki to ne čine je potpuno jasno. Oni još uvijek u Titu vide svojeg idola, onoga komu su došli velikani na sprovod, tipa koji je zaveo Sofiju Loren i bio džek.

Koliko god da je primitvno za opravdanje nekog diktatora navoditi broj službenih delegacija na njegovom sprovodu, toliko je taj stav paralizirajući za društvo i državu. On nebi bio paralizirajući da taj stav nosi samo uska grupica njegovih sljedbenika, vječito nepopravljivih Jugoslavena i nacikomunsta.
Kad se javno raspravlja o Titu uvijek ćemo čuti kako je on bio “veliki državnik”. Taj pridjev koriste oni koji su navodno neutralni, oni koji se javno boje reć jasno i glasno da je bio zločinac i oni koji najrađe o ideologije nebi jer ih zanima navodno samo gospodarstvo.
U navođenju argumenata za tajno ili javno očijukanje s doživotnim diktatorom druge države hrvatski novinari, intelektualci i kriptojugoslaveni se ne libe u pomoć pozvat i njima omraženog Franju Tuđmana. Tuđman je za tu skupinu ljudi oličenje svega negativnoga, osim kad govore o Titu. Onda njega navode kao glavni argument svojih nebuloznih zahtjeva da se simbol druge države i diktature zadrži u javnom prostoru. Na takve argumente ja bih samo rekao da ni Tuđman nije bio Bog pa njegov stav o Titu uopće nije relevantan ako želimo proći hrvatsku katarzu.

Zašto je jasan odmak i osuda Tita i titoizma neophodan za hrvatski pomak?

Tito je simbol Jugoslavije, njezin diktator i stvaratelj, on je pored toga masovni zločinac koji na duši ima nekoliko stotina tisuća Hrvata. Već same te činjenice bi bile dovoljne da ni jedan jedini javni djelatnik ili poliitčar ne opravdava i ne spominje tog političara u pozitivnom kontekstu kad se govori o Hrvatskoj, hrvatskom narodu i hrvatskoj državi.

Da je on simbol svega što je bilo suprotno hrvatskoj slobodi i samostalnosti govori i nevjerojatna energija kojom se njegovi sljedbenici i dan danas zalažu da on ostane neka vrst zajedničkog dobra. Budući da većina bivših komunista ne vjeruje u Boga, on za njih zauzima to mjesto i zato su spremni svim sredstvima spriječiti jasan odmak od njega.

Odmak od Tita je neophodan iz nekoliko razloga.

Demokratski i humanistički razlozi nam nalažu da osudimo i nedvosmisleno se odvojimo od povijesnih osoba koje su provodile diktaturu i bili začetnici masovnih pokolja.

Tito je bio i ostao simbol Jugoslavije. Svako njegovo zadržavanje u javnom prostoru je neka vrsta pupčane vrpce upravo prema toj državi iz koje smo krvavo izišli.

Tito je simbol pokolja nad hrvatskim narodom i simbol sprječavanja hrvatske samostalnosti. Tu činjenicu ne pobijaju nikakve nebulozne teze o Hrvatskoj kao samostalnoj državi koja nebi postojala da Tito nije pobijedio Hitlera. Titovi komunsiti su jedini komunsiti u Europi koji se nisu borili protiv fašističkog režima nego protiv hrvatske države. To je Tito pokazivao čitav svoj život.

Hrvatska katarza mora dakle početi od tog simbola Jugoslavije i komunizma, zločina, ugnjetavanja i povezanosti sa sprječavanjem samostalne hrvatske države.
Njegovo ostavljanje u javnom prostoru i definiranje kao “velikana” je negiranje Domovinskog rata i svih žrtava koje su podnesene za slobodu i neovisnost hrvatske države.

Gospodarski pomak je posljedica zdravog stanja u društvu, a društvo koje još uvijek nema snage da jasno i nedvosmisleno osudi diktatore i zločince nije zdravo društvo.

Država koja zadržava simbole druge države, iz koje je ratom izišla, samo pokazuje da nije svoja, da nije svjesna svoje samostalnosti i žrtve koju je morala podnijeti za tu samostalnost.

Na hrvatskom narodu, političarima i javnim djelatnicima je da odaberu.

[ad id=”40551″]

Vinko Vukadin

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Luka Mišetić: Rat u Hrvatskoj prije 8.10.’91 može se okarakterizirati kao “unutarnji oružani sukob”

Objavljeno

na

Objavio

Ugledni američki odvjetnik, Luka Mišetić, na društvenim je mrežama pojasnio zbog čega se oružani sukob u Republici Hrvatskoj prije 8.10.91 može okarakterizirati kao “unutarnji oružani sukob” a ne građanski rat, kako je to ocijenio Aleksandar Stanković.

-Rat u Republici Hrvatskoj prije 8.10.91 može se okarakterizirati kao “unutarnji oružani sukob”, ali to ne znači da je riječ o Građanskom Ratu(“GR”). Znanstvenici nemaju zajedničku definiciju GR. Npr, po Lieberovoj definiciji rat u RH nije bio GR jer se RH nije borila da preuzme kontrolu nad SFRJ – napisao je odvjetnik Luka Mišetić u komentaru na društvenim mrežama.

 

Nakon presude Ratku Mladiću, Mišetić se narugao i srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću.

Objavivši status na Twitteru bez ikakvog komentara, uz fotografiju Aleksandra Vučića s natpisom ‘Sigurna kuća za Ratka Mladića’, Mišetić se referirao na ranije izjave današnjeg predsjednika Srbije, koji je javno zagovarao da Ratko Mladić treba dobiti bulevar u Beogradu.

Podsjetimo,  Aleksandar Vučić je kao glavni tajnik Srpske radikalne stranke (SRS) 26. svibnja 2007. godine zalijepio na zgradi televizije B92 na novobeogradskom Bulevaru AVNOJ-a plakat na kojem je pisalo “Bulevar Ratka Mladića”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Plenković: Samo naivni mogu misliti da Hrvatska nije izložena hibridnom medijskom djelovanju

Objavljeno

na

Objavio

‘Samo naivni mogu misliti da Hrvatska nije izložena hibridnom medijskom djelovanju’, izjavio je u petak u Bruxellesu hrvatski premijer Andrej Plenković uoči početka summita EU-a i šest zemalja Istočnog partnerstva.

“Pogledajte temu današnjeg sastanka, glavna tema sastanka Istočnog partnerstva je hibridno medijsko djelovanje. Pogledate reference na brojne izbore, referendume koji su održani u Europi. Samo naivni ljudi mogu misliti da Hrvatska nije dio toga procesa”, rekao je Plenković, odgovarajući na novinarsko pitanje vodi li se u Hrvatskoj medijski rat.

Plenković je rekao da nije detaljno upoznat s medijskim prepucavanjem u vezi s izvješćem Sigurnosno-obavještajne agencije o mogućoj ugroženosti nacionalne sigurnosti zbog stanja u Agrokoru, što je bio temelj za jučerašnju raspravu na saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

“SOA podnosi izvješća o svim pitanjima koja se releventna za Hrvatsku, bilo da je riječ o sigurnosnom aspektu u doslovnom smislu, bilo s aspekata gospodarske i financijskeu ugroze. Stanje u Agrokoru početkom godine bilo je takvo da je zahtijevalo posebni zakon i posebni angažman. Prema tome, sve što se radi u ovom trenutku jest dugoročno restrukturiranje i održivost radnih mjesta, funkcioniranje kompanija, generiranje novih prihoda i naravno nagodba s vjerovnicima, to je ono što je najbitnije”, rekao je Plenković.

Na konstataciju da i Europska komisija navodi stanje u Agrokoru kao jedan od rizika za ekonomske prognoze, Plenković je rekao da su to bitno različite stvari.

“Ovo je bio sastanak Odbora sazvan na inicijativu oporbenih zastlupnika, gdje su htjeli malo držati temu u fokusu, kao što to i inače rade u posljednje vrijeme. Vlada, za razliku od njih, ima vrlo kontinuiran, konzistentan stav. Imali smo problem, našli smo način kako da ga rješavamo, držimo se te linije, postoje rokovi u zakonu i do tih rokova, bilo da je to u travnju ili srpnju nastajat ćemo postići nagodbu, imati održivost kompanija u budućnosti, održati radna mjesta i stabilnost hrvatske ekonomije. To je jedino zbog čega smo mi angažirani”, kaže premijer Plenković. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari