Hrvatskoj je potreban mir, stabilnost i sigurnost
Dakle, oporba suprotno miru u Hrvatsku želi unijeti nemir, a suprotno stabilnosti želi destabilizirati Hrvatsku izmišljanjem ustaštva i fašizma. Ono što je ohrabrujuće i što zapravo potvrđuje stabilan međunarodni status Hrvatske, jest činjenica da se apsolutno niti jedna međunarodna institucija nije oglasila o oporbenim izmišljotinama o tobožnjoj „ustašizaciji“ Hrvatske.
Piše: politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo
U intervjuu Medija servisu, na pitanje o budućim političkim ambicijama, Plenković je otkrio je li se zasitio, ili umorio premijerske funkcije u trećem mandatu.
“Pa nisam. Kako bih se zasitio, tek sad sam najjači. Oslabio sam puno zbog srca nakon operacije. Osjećam se pun energije, entuzijazma, britak, informiran, snažan za raditi dalje ovaj posao bez ikakvog problema.”
– Ako bude prilike za četvrti mandat?
“Zašto ne? Pa tu sam”, zaključio je premijer Andrej Plenković.
Iako je prerano špekulirati, jer redoviti parlamentarni izbori trebali bi se održati 2028., vjerojatno u nedostatku ozbiljnih političkih tema postavlja se pitanje Plenkovićeve političke budućnosti, osobito one koja se tiče liderske pozicije u Banskim dvorima u mogućem četvrtom mandatu.
Ima onih koji na prilično vulgaran način insinuiraju o zdravstvenom stanju predsjednika Vlade Republike Hrvatske, kao i onih koji ga žele vidjeti na nekoj visokoj funkciji u EU, samo da što prije ode iz Hrvatske. To su oni koji ga zapravo uopće ne žele vidjeti nigdje, pa s obzirom da ga ne mogu poraziti u legitimnoj političkoj utakmici najviše bi im odgovaralo da ispari kao dim?
Počele su se dijeliti karte i prognoze o Plenkovićevom nasljedniku u čemu se ide iz krajnosti u krajnost, od ministra obrane Ivana Anušića do europarlamentarca Karla Resslera, a negdje u zapećku spominje se i ime Gordana Jandrokovića. Sve je to reklo bi se „račun bez krčmara“, osobito nakon recentne Plenkovićeve reakcije na tu temu. „Zašto ne? Pa tu sam“! Čini se da je ova tema novinarskih dokoličara za sada zatvorena?
Plenković je triput zaredom pobjeđivao, jer je donio naslovni mir, stabilnost i sigurnost Hrvatskoj, a jedan od bitnih razloga je i činjenica da u Hrvatskoj trenutno ne postoji ni liderska ni političko stranačka alternativa, koju bi eventualno birači prepoznali kao pozitivnu potrebu za bilo kakve radikalne promjene u Banskim dvorima.
Ono što je zasigurno državljanima Hrvatske važno i što bi mogli i u budućnosti nagraditi svojim palcem gore, a važno je osobito onim biračima koji pažljivije promatraju geostrateške turbulencije, stvaranje novog svjetskog poretka, nelegitimnu otimačina tuđeg, gaženje suvereniteta država i naroda, ratove koji traju i koji će se vjerojatno proširiti diljem planete, jest spoznaja koliko su nam iznad svega važni mir, stabilnost i sigurnost.
Božjom voljom i neviđenom hrabrošću branitelja Domovinskog rata i cijele nacije dobili smo Državu, a danas gledamo Putinovu obnovu SSSR-a, iliti ruskog carstva, što u kontekstu našeg dvorišta ponovo otvara nezajažljive apetite o obnovi neke treće Jugoslavije, ili stvaranje „rusko-srpskog sveta“. Danas gledamo kako moćnici vladaju svijetom i dijele ga trgajući kao Kristove haljine na Golgoti.
Promatrajući globalna moralna posrnuća u kontekstu odnosa prema ratu i miru, sigurnosti i nesigurnosti, olakom potezanju revolvera, Plenkovićeva kandidatura za još jedan mandat za najvažniju dužnost u Hrvatskoj, ne da je samo realna već bi za mnoge bila i dobrodošla. Činjenica je da je već sada najdugovječniji premijer Hrvatske, poglavito zahvaljujući argumentima koji govore da je i najuspješniji u našoj kratkoj povijesti.
Glede međunarodnih politika pod njegovim vodstvom Hrvatska je uspješno integrirana u međunarodne institucija, a nakon ulaska u Schengen i Euro, za 2026. godinu očekuje se ulazak Hrvatske u OECD, čime bi bile pozitivno zaokružene baš sve Plenkovićeve diplomatske inicijative. Što nam preostaje za stvaranje velike pozitivne slike?
Dakako, mir i stabilnost u ovom nestabilnom svjetskom okružju. To su prepoznali i unutarnji neprijatelji Hrvatske s obzirom da ozbiljnih vanjskih neprijatelja zahvaljujući dobrim politikama i nemamo.
Dvostrukim vođenjem međunarodnih politika želi se narušiti ugled Republike Hrvatske, koji je stečen državničkim vodstvom Andreja Plenkovića, a histeričnom hiperproizvodnjom ustašluka i fašizma u režiji političkih oponenata dodatno se želi srušiti naš dobar međunarodni položaj.
Na unutarnjem planu radi se na razdoru i stvaranju atmosfere ulice po uzoru na Srbiju. Nije uopće slučajno da su predsjednik Milanović i oporba prepoznali uspješne politike ove Vlade koje treba srušiti, kako bi se srušio i tvorac takvih politika. Nije li to na tragu nacionalne veleizdaje?
Dakle, oporba suprotno miru u Hrvatsku želi unijeti nemir, a suprotno stabilnosti želi destabilizirati Hrvatsku izmišljanjem ustaštva i fašizma. Ono što je ohrabrujuće i što zapravo potvrđuje naš stabilan međunarodni status, jest činjenica da se apsolutno niti jedna međunarodna institucija nije oglasila o oporbenim izmišljotinama o tobožnjoj „ustašizaciji“ Hrvatske. Zaključno, Hrvatska je mirno uplovila u 2026. s nadom da će tako ostati u bliskoj i daljoj budućnosti.
Politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo