Čini se da ustaše i partizani trenutno nisu u modi onima koji na bilo koji način žele obezvrijediti, a nakon toga i srušiti Vladu Andreja Plenkovića, a može se primijetiti da se trubači apokalipse ni o korupciji previše ne oglašavaju.
U korupciji završava sve više i više njihovih te je stoga razumljivo da im to baš i nije udarna tema. Ispalo iz mode? Borba protiv korupcije trebala bi baš svima biti udarna tema, u svako doba dana i noći, bez obzira o čijima se tu radilo, jer pljačka države u režiji beskrupuloznih pojedinaca bez ikakve sumnje je nacionalna veleizdaja, kako to nekoć reče sudac Turudić. Prijeki sud i odsjecanje ruke bila bi premala kazna za takve unutarnje teroriste!
Piše; politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo
Novi političko profiterski alat za rušenje Vlade je rast inflacija i pokušaj da se na ulicu izvedu oni najosjetljiviji socijalni slojevi koje na ulicama do sada nismo vidjeli, a po mom skromnom mišljenju nećemo ih ni vidjeti.
Inflacija izazvana ratom na Bliskom istoku, ali i u Ukrajini, (da ne zaboravimo na tu „zemljicu“) došla je političkim profiterima i medijskim reketarima kao melem na ranu, pa nas onda bombardiraju armagedonskim naslovima kao npr; „Nitko gori od Hrvatske, inflacija je podivljala“, ili “ Savršena oluja: Politički kaos upravo se pretvorio u ekonomsku noćnu moru“!
Jasno je kao bijeli dan, baš svima, pa i onim najnepismenijim, ili tek priučenim ekonomistima, da je rat u Iranu glavni okidač rasta inflacije gotovo u svim državama svijeta. Hormož je cijene energenata digao u nebesa, a sve ostalo je neizbježna spirala utjecaja na potrošački život.
Isto tako jasno je svima da taj trend rasta inflacije i pada životnog standarda, što je uzročno posljedično povezano, neće biti zaustavljen preko noći, no za normalnog nacionalno osvještenog promatrača potpuno je nerazumljivo i praktički neobjašnjivo da netko u takvoj situaciji za koju nije kriva ni Vlada ni njezin predsjednik, najcrnjim bojama oslikava vlastitu domovinu.
„Nitko gori od Hrvatske“! Ne možete nigdje naći bombastičan naslov da je Vlada po deseti put snažnim mjerama stala u obranu hrvatskih ljudi ograničavanjem cijena energenata, ali i ograničavanjem cijena preko 100 najnužnijih prehrambenih proizvoda.
Oni što zagovaraju državni intervencionizam u području socijalno tržišne ekonomije, prodavači su lažnih ekonomskih teorija, a kada bi se neki oblik radikalnijeg državnog intervencionizma dogodio, ti i takvi veliki stručnjaci prvi bi to osudili i tražili ostavku Vlade.
Rast inflacije izazvan ratovima i pandemijom udarni je malj za političke profitere i gramzljive trgovce koji se bez imalo srama enormno bogate baš sada, u ovo predblagdansko vrijeme. Ne može me nitko uvjeriti da se ista janjetina prije mjesec dana mogla kupiti za 7 eura kilogram, a danas je ne možete naći ni za 11 eura ?
Gotovo 80% više? Kakve sveze s tim ima rat u Iranu? Ili još bolje pitanje, gdje je tu krivnja Vlade i Andreja Plenkovića?
Ispod naslova u jednom našem dnevnom listu, ne želim ga spominjati, „Savršena oluja: Politički kaos upravo se pretvorio u ekonomsku noćnu moru“ može se pročitati: košarica robe i usluga koja je u 2019. godini koštala 1000 eura danas košta 1.350 eura.
U Italiji, koja je prošla kroz isti pandemijski šok i istu energetsku krizu kao mi, ta ista košarica sada stoji 1.205 eura, a u Njemačkoj 1.268 eura. Razlika između Hrvatske i Italije iznosi 145 eura na svakih potrošenih tisuću, što je, sasvim sigurno, ogromna akumulirana razlika koja se ne može pripisati samo uvoznoj inflaciji ili ratu u Iranu. Naslov je popraćen posprdnim grafitom, „čestitkom za Uskrs“:
U ovom kontekstu nisam pročitao, osim što se može naći u „dosadnim Vladinim izvješćima“, koliko su nominalno rasle plaće i mirovine od 2019. do danas i kakve su projekcije daljnjeg rasta istih primanja.
Rast plaća (2019. – 2026.)
- 2019. godina: Prosječna neto plaća iznosila je oko 6.400 – 6.500 kuna (cca 850 – 860 eura).
- Danas (Siječanj/Veljača 2026.): Prosječna mjesečna neto plaća prešla je 1.500 eura (iznosila je 1.511 eura u siječnju 2026.).
Rast mirovina (2019. – 2026.)
Mirovine su rasle sporije od plaća, što je dovelo do daljnjeg zaostajanja mirovina za plaćama.
- 2019. godina: Prosječna mirovina (prema ZOMO-u, bez međunarodnih ugovora) bila je oko 2.600 – 2.700 kuna (cca 350 – 360 eura).
- Danas (Ožujak 2026.): Prosječna mirovina nakon usklađivanja početkom 2026. dosegnula je oko 690 – 720 eura.
Realan rast kupovne moći objektivno je usporen zbog famozne inflacije izazvane već objašnjenim fenomenima.
Na naslov „Nitko gori od Hrvatske“ odgovor daju podatci o kupovnoj moći temeljeni na analizama platforme Statista.
Najnoviji podaci o kupovnoj moći u Europi pokazuju ono na što ekonomisti već dugo upozoravaju, a to je da jaz između bogatog sjevera i zapada i ostatka kontinenta nikad nije bio izraženiji.
Karta je temeljena na analizama platforme Statista i ekonomskih pokazatelja poput pariteta kupovne moći (PPP), koje prate Eurostat i OECD. Otkriva gdje je u Europi dobro živjeti, a gdje plaća jedva pokriva osnovne troškove.
Gdje se novac zaista isplati?
Sjevernoeuropske zemlje i dalje drže vrh po kupovnoj moći. Prema dostupnim podacima, Norveška, Švedska i Finska imaju indeks iznad 120, a Danska čak prelazi 130. Slično je i u Njemačkoj (oko 130) i Nizozemskoj, koje kombiniraju visoke plaće s relativno stabilnim cijenama.
Apsolutni lideri su mala, ali izuzetno bogata gospodarstva. Luksemburg s indeksom iznad 180 i Švicarska s više od 160, prema analizama OECD-a i Svjetske banke, imaju standard koji je daleko iznad europskog prosjeka.
Ekonomisti ističu da te zemlje imaju ključnu prednost, visoku produktivnost, snažne institucije i stabilna tržišta rada, što omogućuje rast realnih plaća unatoč inflaciji.
Zapad nije što je nekad bio
Iako još uvijek pripadaju razvijenom dijelu Europe, zemlje poput Francuske (oko 112) i Velike Britanije (124) bilježe stagnaciju kupovne moći. Prema Eurostatu, inflacija je u posljednjih nekoliko godina značajno “pojela” rast plaća, posebno u segmentu energetike i hrane.
Na jugu Europe situacija je još složenija. Španjolska tek prelazi indeks od 100, dok Portugal s oko 60 pokazuje koliko nizak može biti realni standard čak i unutar EU. To potvrđuje i OECD, koji upozorava da razlike unutar EU više nisu samo geografske, već i strukturne.
Istočna Europa sustiže, ali sporo
Zemlje srednje i istočne Europe napreduju, ali ne na razini Zapada. Češka i Slovenija približavaju se, ili prelaze indeks od 100, dok Poljska s oko 94 pokazuje stabilan rast, što potvrđuju i podaci Svjetske banke o rastu BDP-a po stanovniku (PPP).
Rumunjska i Bugarska još uvijek zaostaju, ali su u posljednjem desetljeću značajno smanjile jaz zahvaljujući investicijama i rastu plaća. Međutim, kako upozorava Eurostat, jaz u realnom standardu između Istoka i Zapada Europe i dalje je dubok.
Stanje na Balkanu
Slovenija i Hrvatska ističu se kao relativno stabilnije, dok ostale zemlje regije ostaju u zoni nižeg standarda. Hrvatska ima indeks 80,8, a Slovenija 86,1.
Dakle Hrvatska nije najgora, a uvijek se može tražiti da bude bolja. Oni koji misle da je realno uspoređivati se s najmoćnijim državama EU zalutali su u ekonomiju!
Politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo