Pratite nas

Magazin

InfoNacija: Turski sultan po mjeri domaćih antifašista

Objavljeno

na

Novi internetski TV format Projekta Velebit

Nakon Dnevnog SHOWinista, InfoNacija je novi internetski TV format Projekta Velebit, koji služi za raskrinkavanje bespuća hrvatskih budalaština. U produkciji Projekta Velebit novinar Marko Jurič komentira aktualne političke apsurde.

Predsjednička ili parlamentarna demokracija za Hrvatsku

Turci su na referendumu odlučili da se njihova država preimenuje iz sustava parlamentarne demokracije u predsjednički sustav. To je odmah bilo sumnjiivo našim medijima. Međutim Turci su rekli da hoće predsjednički sustav, isti onakav kakav imaju Amerikanci ili Francuzi, onakav u kakvu se demokraciju isti ti naši mediji zaklinju već dva i po desetljeća.

I mi smo u Hrvatskoj smo imali predsjednički sustav koji se zvao polupredsjednički i koji je trajao samo deset godina. Za to vrijeme je Hrvatska srušila Jugoslaviju, sredila međunarodno priznanje, izgradila vojsku, pobijedila Srbiju u ratu, nije se zadužila i nije rasprodavala svoja prirodna i neprirodna bogatstva. Onda su u Hrvatsku došli emisari upravo iz tih zemalja koje imaju predsjednički sustav i objasnili nama, neukim Hrvatima, kako je to jedan loš sustav i kako je parlamentarna demokracija nešto puno bolje. Usput su i “malo” pomogli Račana, Mesića i ekipu da dođu na vlast, kako bi odmah uveli tu parlamentarnu demokraciju. Tako smo mi danas u Hrvatskoj pravi sretnici što ne živimo u zemljama zaostale demokracije kao što su Amerika, Francuska i Engleska, nego u zemlji koju smo po njihovom nagovoru pretvorili u nešto s čim se svatko može loptati kako mu padne na pamet. U međuvremenu je prošlo 17 godina, Hrvatska je pretvorena u zemlju koja više ne izgleda kao pobjednica u ratu, vojsku je raspustila, generale pozatvarala i sve što je vrijedilo rasprodala, a najviše koristi od toga imaju upravo u tim zemaljama koje su nam savjetovale promjenu predsjedničkog sustava.

I onda smo za naše mudrace, mi pametni, a Turci glupi, jer u svojoj kući pokušavaju napraviti red, isti onakav kakav su napravili Francuzi, Amerikanci i Englezi u svojim kućama. Jer kada se u kući ne zna tko je šef, gazda, nego kada se za zvaku odluku mora dobiti supotpis, suglasnost više ljudi, u toj se kući ne zna tko pije, a tko plaća, onda je to kuća parlamentarne demokracije.

Pad Agrokora – Djelo nelustrirane crvene aristokracje

Prošli nas je tjedan tresla groznica slučaja Agrokor. Nekako je ispod radara prošla činjenica kako bi rasvjetljavanje zamračenog duga od 45 milijardi kuna mogao biti početak prve prave lustracije u Hrvata. I to iz jednostavnog razloga što su uzročnici tog duga krvni i pravni slijednici one nelustrirane crvene komunističke aristokracije koja je svoj plijen stekla pomoću milicijskog pendreka, streljačkog voda ili sitnim noćnim likvidacijama. Ako će Plenkovićeva ekipa doista krenuti do kraja onda bi tu moglo izići puno svega, od medija, organa reda i nereda, pravosuđa, političara i ostalih uglednika. Jer Hrvatska je država kojom upravljaju najveći dužnici, u kojoj policija živi od slučajeva koje ne riješi, pravosuđe od presuda koje ne donese, političari od zakona koje ne izglasaju, a novinari od tekstova koje ne napišu.

ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

DIVA RADOJKA ŠVERKO IZUZETNA JE I RIJETKA POJAVA NA NAŠOJ GLAZBENOJ SCENI

Objavljeno

na

Objavio

Sinoć je na HTV- u (Prvi program, 20,00 sati) u emisiji “U svom filmu” ugošćena naša istinska glazbena diva, jedna od rijetkih umjetnica iz tog kruga za kojom se nikad nisu vukle afere, tračevi niti bilo kakvi “repovi” sukoba s kolegama iz branše ili “pikanterija” iz osobnog života (iako je na sceni već više od 50 godina), Radojka Šverko.

Dokaz je to da čovjek može ostati svoj koliko god se to ponekad činilo nemogućim i da samo od njegovog karaktera i stava ovisi hoće li pristati umočiti se u kaljužu ili će kroz život kročiti uzdignute glave ne odričući se svojih načela i uvjerenja.

Dama koja je bila i ostala uvijek ista – skromna i samozatajna, tiha i povučena – i nakon svih ovih godina i nastupa u najvećim svjetskim dvoranama, bezbrojnih priznanja i nagrada, pohvala i hvalospjeva, iskreno, jednostavnim riječima progovara o svome životu, profesionalnoj karijeri i pogledu na svijet. Podsjeća na neko vrijeme koje je (čini se) već iza nas i teško će se vratiti. Na vrijeme u kojemu su pravi glazbenici-umjetnici, gazili preko trnja do uspjeha i da bi nešto postigli u tom fahu, morali imati prije svega prirodnog dara i talenta.

Na vrijeme odricanja u kojemu je bilo više krvi, znoja, suza i razočaranja nego lovorika, ali su hrabri, sposobni i odlučni uspijevali. Ponosna i odlučna žena bogatog životnog i umjetničkog iskustva, podsjetila nas je onako “usput” i na neke vrijednosti koje ne rijetko zapostavljamo iako naš život čine potpunijim, plemenitijim i smislenijim.

Osim popularne glazbe, Radojka Šverko pjeva i duhovne, džez pjesme, operne arije. Jednako dobro na španjolskom kao i na hrvatskom jeziku. Glazbeni stručnjaci svrstavaju je među najsvestranije glazbene umjetnice posljednjih desetljeća u Hrvatskoj. No, i pored svega toga, nikad nije postigla međunarodnu karijeru i slavu kakvu je zaslužila. Vjerojatno je ovoj okolnosti doprinijela i njezina skromnost i otklon od svake želje za samo-promocijom i postizanjem uspjeha po svaku cijenu.
U isto je vrijeme nastojala biti majka, kućanica i sačuvati jedan dio svoga obiteljskog, intimnog života samo za sebe. Nikad nije pristala na to da sve podredi karijeri, jer i pored velike ljubavi za glazbu, osjećala je i znala da se život sastoji i od drugih vrijednosti i sitnih svakodnevnih radosti i zadovoljstava i da ga tek sve to u svojoj ukupnosti čini potpunim i vrijednim.

Njezina promišljanja o životu, stvarnosti i današnjem svijetu (moralnim i etičkim vrijednostima, tretmanu umjetnika, medijima i svemu drugome što nas okružuje i s čime se srećemo) prožeta su jednom filozofijom koja se mnogima danas (možda) čini zastarjelom, ali u suštini riječ je o duboko logičnom, razložnom i poštenom pristupu realnosti osobe s bogatim životnim iskustvom kojoj su vlastita načela uvijek bila sidro, spas od svih bura i oluja kroz koje je prolazila.
Prava je rijetkost da bilo koja javna osoba (pogotovu s naše estrade) tako otvoreno i izravno progovori o svome svjetonazoru, shvaćanjima obiteljskih vrijednosti, odgoju djece, ali i o fenomenu medijske manipulacije i drugim pošastima koje u stopu prate ovaj naš današnji “moderni” i “suvremeni” život, pa i estradu.
“Publika prihvaća ono što joj se nudi…ne samo u glazbi” – samo je jedna od misli što ih je s nama podijelila diva čarobnog glasa, hrvatski nacionalni ponos, umjetnica i dama kakve su kod nas prava rijetkost, velika i neponovljiva Radojka Šverko.

Nikad nije podlegla svjetlima reflektora i dopustila da joj novac, slava i menadžeri upravljaju životom. Išla je za svojom zvijezdom svjesno se lišavajući velikih honorara, naslovnih stranica tjednika i tabloida, bombastičnih TV intervjua, glamura i luksuza, vođena samo i isključivo ljubavlju prema ljudima i glazbi.
S jednakom strašću pjevala je u zagrebačkoj bolnici ‘Vrapče’, kazalištima, na humanitarnim koncertima, u televizijskim emisijama i diljem svijeta gdje je u velebnim i blistavim dvoranama na nastupima osvajala zapažene nagrade (Tokio, Los Angeles, Puerto Rico, Bratislava, Atena, Madrid, Caracas, Firenza, Seoul, Rio de Janeiro, Palma de Mallorca, Curacau itd., itd.)

Ali, uvijek se vraćala Domovini, svojoj Hrvatskoj (u kojoj se kako kaže “uvijek osjećala najbolje”).

Ostala je svoja, ali i naša. Jedna, jedina, neponovljiva. Kroz desetljeća javnih nastupa i milijune snimljenih nosača zvuka, preko čarobnog glasa i nezaboravnih, virtuoznih izvedbi, oplemenila je i naše vrijeme i naše živote.
Hvala joj!
Nadajmo se da ćemo još dugo uživati u njezinim izvedbama.

Izdvojite 55 minuta i pogledajte snimku emisije, nećete požaliti.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Prije nego su ih ubili i bacili u Neretvu, partizani su večerali i družili se sa fratrima

Objavljeno

na

Objavio

Prije nego su ih ubili i bacili u Neretvu, partizani su večerali i družili sa fratrima. Čitao sam o tim i mnogim detaljima, ali sasvim druga dimenzija je slušati o tome fra Antu koji se zadnjih godina posvetio istraživanju sudbine ubijenih fratara. Po meni najbolji gost kojeg je Mario ugostio ikada u svojoj emisiji, komentirao je Slaven Raguž.

Biskupova knjiga o Stepincu i ovo što radi fra Ante je nemjerljivo bogata ostavština, koja bi morala postati nauk svima kako se živi i svjedoči vjera. Možda se tada i društvene vrijednosti i mjerila promijene.

Možda tada sa pozornice s predstavljanja biskupove knjige budu pozdravljani neki drugi ljudi, a ne oni koji bi ga, da ih je i sa sadašnjom pameti vratiti u Stepinčevo vrijeme, nevina osudili baš kao i njihovi ideološki predci.

Obvezno pogledati!

Gvardijan fra Danko Perutina: Jugokomunisti su pokušali zatrti franjevačku provinciju u Hercegovini

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari