Samostan Hercegovačke franjevačke provincije, Avenija Gojka Šuška 2, Velika dvorana. Četvrtak 29. studenoga 2018. g., u 19 sati
– Gospodine Aliću, točno godinu dana nakon tragične smrti generala Slobodan Praljka kreće Vaša monodrama po tekstu Slobodana Prosperova Novaka. Kako danas, s odmakom od godinu dana, gledate na čin hrvatskog generala?
– General Slobodan Praljak je hrvatski mučenik i pobjednik u svojem mučeništvu. Istoga dana kada je pred očima cijeloga svijeta, ogorčen svime što ga okružuje, otišao uspravan i ponizan našem jedinom gospodinu Isusu, odlučismo moj prijatelj Slobodan Prosperov Novak i ja napisati monodramu o tome gorostasu Hrvatu. Predobro smo znali gorku brzinu hrvatskoga zaborava. Samo godinu dana nakon toga bolnog čina, traumatičnog za Praljkove najbliže, ali i traumatičnog za cijelu naciju, tek rijetki se toga prisjećaju. Nacija je u svojem otuđenju utonula u magluštinu zaborava. Tome zaboravu marno pripomažu brojni jugočetnički mediji, bilo tiskani bilo elektronički, te sva sila pseudohumanista, na čelu s trenutačnom veleizdajničkom hrvatskom vlasti. Među takvim medijima Hrvatski tjednik jedini nudi tračak nade.
– Znači li tako oštar ton da mislite kako je hrvatska vlast trebala drukčije vrjednovati čin generala Praljka?
– Pa, sjetimo se što su sve obećavali i navijestili u posttraumatičnom bunilu nakon generalova čina. Ništa od toga nisu učinili. Niti jedan stručni skup ili okrugli stol o pravnim i pravničkim nebulozama haaških dželata. A kamoli postupak revizije, kojom su nam mazali oči. Takav složen postupak bez angažmana države je prilično iluzoran. Da se razumijemo, sve vlade do dana današnjega, osim onih u vrijeme zdravlja Predsjednika Tuđmana, bijahu veleizdajničke. I sve, kao i svi predsjednici nakon našeg prvog, i dosada jedinog Predsjednika, zaslužiše isto, a to je ono što ne smijem čak ni izreći. Trenutačno ova tzv. Republika Hrvatska niti je država, niti je republika, a ponajmanje je hrvatska. Ovo je jedna udbaška kloaka u kojoj polagano umiremo svi mi koji uistinu jesmo Hrvati. Nažalost mi Hrvati većinom i zaslužismo biti to što već predugo jesmo, a to je da smo manjina u domaji Hrvata.
– Nije li Vaše razmišljanje odveć pesimistično?
– Pa, osvrnimo se barem na tren na stotine tisuća ljudi i mladih obitelji koji nepovratno napuštaju Hrvatsku. Osvrnimo se i na rad tih veleizdajničkih vlada, koje uradiše sve kako nas ne bi bilo i kako bismo zaboravili tko smo, što smo i odakle smo. Bilijuni eura “nestadoše” i najednom se pojavljuju u obliku kojekakvih udbaških investicija u ovu jadnu, napaćenu i krvlju mučenika natopljenu zemlju. Osvrnimo se na “investitore”, bolje kazano okupatore velikog dijela hotelskog kompleksa, Uljanika, 3. maja… I tako unedogled, sve otvorenije. Sjetimo se kako je čak i jedan udbaški kiler, koji je trenutno u bijegu, poželio kupiti hotel na jednom od hrvatskih otoka. Sve unuci i praunuci nekoć nepismene, a danas dobro umrežene partizanske okupatorske rulje. Oni i nadalje vladaju Hrvatskom i prijete novim kurikulnim povijesnim lažima. Iako se klanjaju sotoninom pentagramu, zvanom crvena zvijezda petokraka – njima ništa nije sveto.
– Zašto se to događa?
– Sukus je svega što mi dragovoljci osloboditeljskoga Domovinskog rata posao ne dovršismo. Ljevica, u izvornom smislu te riječi, u Hrvatskoj nikada nije ni postojala, već oduvijek postojahu dobro organizirani Titovi leftardi i udbojice. Hrvatski narod spi i ne buni se, ne javlja se, muči iliti šuti. Tisućljećima.
– Nije li kriza s migrantskom invazijom dobrano zasjenila probleme o kojima govorite?
Ma nije to nikakva migrantska kriza, to je brutalna kolonizacija, prava commedia dell’arte. Braća s istoka, ovaj put dalekog, niti su migranti, niti su izbjeglice ili tražitelji azila, već su teroristički kolonizatori. Desetci milijuna samo čekaju kad će nahrupiti, a dobrodošlicu im je poželjela istočnonjemačka STASI-jevka, drugarica Merkel. Naravno, zbog te neočekivane pomoći s istoka, upravo takvima su dobrodošlicu poželjeli svi oni koji ustrajno rade na razaranju ne samo identiteta Hrvatske, nego i cijele Europe, kao kolijevke zapadne civilizacije. To je ta Europa koja je odbacila kršćanstvo i katoličanstvo, kako je to predlagao sveti Ivan Pavao II. Od drame koja nam se događa strašnija su samo zaglupljivanja kojima nas časti premijer Plenković. Njegova izjava da opasni i podmukli Marakeški sporazum odbacuju samo oni koji ne čitaju, drska je i bezobrazna. Podsjeća na ispraznice o Istanbulskoj konvenciji. Samo još da nam, ovako neukima, obznani neku novu “interpretativnu izjavu”.
– Ima li šanse za nacionalno buđenje?
Naravno. Ako se probudimo, ako se naglo trgnemo, ako uspravne glave i, s onim prkosnim ponosom jednog generala Praljka, počnemo uzaznavati pravu hrvatsku povijest, ako počnemo zboriti i misliti hrvatski, ako ne započinjemo rečenicu niti s ‘ja’, niti s ‘mi’, već da nam Hrvatska bude na prvom mjestu – sve će nam uz pomoć božju biti na pravom mjestu.
Mukotrpan je taj hod kroz pustinju uz bezbroj lažnih proroka. Takvi lažnjaci uvijek kao pravi put pokazuju isključivo stranputice. Zato, učimo od Židova, učimo iz Biblije! Ora et labora! Ništave su, ili vrlo skučene ljudske moći, no moć Gospodnja jest beskrajna, bezgranična – nama ljudima nezamisliva.
– Što nam je činiti?
Mi koji hodamo živi po ovoj našoj mučeničkom krvlju natopljenoj zemlji moramo učiniti prvi pravi korak. I sve će nam biti dato. Ovo je vrijeme mučenika. Srećom, svetaca koji nas zagovaraju pred Svevišnjim imamo napretek i stoga još uvijek i postojimo. O povijesnom usudu i svim modernim nedaćama zborim iz post mortem vizure Slobodana Praljka po nadahnutom tekstu Slobodana Prosperova Novaka, uz moj skroman prilog. Nakon svih iskušenja povijesti – dolazi vrijeme Hrvata pobjednika. Zato budimo za Hrvatsku Hrvata –spremni!
Obavještavamo javnost da će točno godinu dana nakon tragične smrti generala Slobodana Praljka u haškoj sudnici, u četvrtak, 29. studenoga 2018. g., u 19 sati, biti praizvedena monodrama autora Slobodana Prosperova Novaka pod naslovom; Ja, Slobodan Praljak;. Tekst govori bard hrvatskoga glumišta Božidar Alić. Premijera će se održati u velikoj dvorani Franjevačkog samostana Hercegovačke franjevačke provincije, u Aveniji Gojka Šuška 2.
Ulaznice se prodaju na portirnici samostana. Rezervacije na tel.: (01) 29-11-931. Cijena ulaznice: 100 kuna.