Pratite nas

Vijesti

Božidar Alić – Intervju povodom praizvedbe monodrame

Objavljeno

na

Samostan Hercegovačke franjevačke provincije, Avenija Gojka Šuška 2, Velika dvorana. Četvrtak 29. studenoga 2018. g., u 19 sati

Gospodine Aliću, točno godinu dana nakon tragične smrti generala Slobodan Praljka kreće Vaša monodrama po tekstu Slobodana Prosperova Novaka. Kako danas, s odmakom od godinu dana, gledate na čin hrvatskog generala?

– General Slobodan Praljak je hrvatski mučenik i pobjednik u svojem mučeništvu. Istoga dana kada je pred očima cijeloga svijeta, ogorčen svime što ga okružuje, otišao uspravan i ponizan našem jedinom gospodinu Isusu, odlučismo moj prijatelj Slobodan Prosperov Novak i ja napisati monodramu o tome gorostasu Hrvatu. Predobro smo znali gorku brzinu hrvatskoga zaborava. Samo godinu dana nakon toga bolnog čina, traumatičnog za Praljkove najbliže, ali i traumatičnog za cijelu naciju, tek rijetki se toga prisjećaju. Nacija je u svojem otuđenju utonula u magluštinu zaborava. Tome zaboravu marno pripomažu brojni jugočetnički mediji, bilo tiskani bilo elektronički, te sva sila pseudohumanista, na čelu s trenutačnom veleizdajničkom hrvatskom vlasti. Među takvim medijima Hrvatski tjednik jedini nudi tračak nade.

– Znači li tako oštar ton da mislite kako je hrvatska vlast trebala drukčije vrjednovati čin generala Praljka?

– Pa, sjetimo se što su sve obećavali i navijestili u posttraumatičnom bunilu nakon generalova čina. Ništa od toga nisu učinili. Niti jedan stručni skup ili okrugli stol o pravnim i pravničkim nebulozama haaških dželata. A kamoli postupak revizije, kojom su nam mazali oči. Takav složen postupak bez angažmana države je prilično iluzoran. Da se razumijemo, sve vlade do dana današnjega, osim onih u vrijeme zdravlja Predsjednika Tuđmana, bijahu veleizdajničke. I sve, kao i svi predsjednici nakon našeg prvog, i dosada jedinog Predsjednika, zaslužiše isto, a to je ono što ne smijem čak ni izreći. Trenutačno ova tzv. Republika Hrvatska niti je država, niti je republika, a ponajmanje je hrvatska. Ovo je jedna udbaška kloaka u kojoj polagano umiremo svi mi koji uistinu jesmo Hrvati. Nažalost mi Hrvati većinom i zaslužismo biti to što već predugo jesmo, a to je da smo manjina u domaji Hrvata.

– Nije li Vaše razmišljanje odveć pesimistično?

– Pa, osvrnimo se barem na tren na stotine tisuća ljudi i mladih obitelji koji nepovratno napuštaju Hrvatsku. Osvrnimo se i na rad tih veleizdajničkih vlada, koje uradiše sve kako nas ne bi bilo i kako bismo zaboravili tko smo, što smo i odakle smo. Bilijuni eura “nestadoše” i najednom se pojavljuju u obliku kojekakvih udbaških investicija u ovu jadnu, napaćenu i krvlju mučenika natopljenu zemlju. Osvrnimo se na “investitore”, bolje kazano okupatore velikog dijela hotelskog kompleksa, Uljanika, 3. maja… I tako unedogled, sve otvorenije. Sjetimo se kako je čak i jedan udbaški kiler, koji je trenutno u bijegu, poželio kupiti hotel na jednom od hrvatskih otoka. Sve unuci i praunuci nekoć nepismene, a danas dobro umrežene partizanske okupatorske rulje. Oni i nadalje vladaju Hrvatskom i prijete novim kurikulnim povijesnim lažima. Iako se klanjaju sotoninom pentagramu, zvanom crvena zvijezda petokraka – njima ništa nije sveto.

– Zašto se to događa?

– Sukus je svega što mi dragovoljci osloboditeljskoga Domovinskog rata posao ne dovršismo. Ljevica, u izvornom smislu te riječi, u Hrvatskoj nikada nije ni postojala, već oduvijek postojahu dobro organizirani Titovi leftardi i udbojice. Hrvatski narod spi i ne buni se, ne javlja se, muči iliti šuti. Tisućljećima.

– Nije li kriza s migrantskom invazijom dobrano zasjenila probleme o kojima govorite?

Ma nije to nikakva migrantska kriza, to je brutalna kolonizacija, prava commedia dell’arte. Braća s istoka, ovaj put dalekog, niti su migranti, niti su izbjeglice ili tražitelji azila, već su teroristički kolonizatori. Desetci milijuna samo čekaju kad će nahrupiti, a dobrodošlicu im je poželjela istočnonjemačka STASI-jevka, drugarica Merkel. Naravno, zbog te neočekivane pomoći s istoka, upravo takvima su dobrodošlicu poželjeli svi oni koji ustrajno rade na razaranju ne samo identiteta Hrvatske, nego i cijele Europe, kao kolijevke zapadne civilizacije. To je ta Europa koja je odbacila kršćanstvo i  katoličanstvo, kako je to predlagao sveti Ivan Pavao II. Od drame koja nam se događa strašnija su samo zaglupljivanja kojima nas časti premijer Plenković. Njegova izjava da opasni i podmukli Marakeški sporazum odbacuju samo oni koji ne čitaju, drska je i bezobrazna. Podsjeća na ispraznice o Istanbulskoj konvenciji. Samo još da nam, ovako neukima, obznani neku novu “interpretativnu izjavu”.

– Ima li šanse za nacionalno buđenje?

Naravno. Ako se probudimo, ako se naglo trgnemo, ako uspravne glave i, s onim prkosnim ponosom jednog generala Praljka, počnemo uzaznavati pravu hrvatsku povijest, ako počnemo zboriti i misliti hrvatski, ako ne započinjemo rečenicu niti s ‘ja’, niti s ‘mi’, već da nam Hrvatska bude na prvom mjestu – sve će nam uz pomoć božju biti na pravom mjestu.

Mukotrpan je taj hod kroz pustinju uz bezbroj lažnih proroka. Takvi lažnjaci uvijek  kao pravi put pokazuju isključivo stranputice. Zato, učimo od Židova, učimo iz Biblije! Ora et labora! Ništave su, ili vrlo skučene ljudske moći, no moć Gospodnja jest beskrajna, bezgranična – nama ljudima nezamisliva.

– Što nam je činiti?

Mi koji hodamo živi po ovoj našoj mučeničkom krvlju natopljenoj zemlji moramo učiniti prvi pravi korak. I sve će nam biti dato. Ovo je vrijeme mučenika. Srećom, svetaca koji nas zagovaraju pred Svevišnjim imamo napretek i stoga još uvijek i postojimo. O povijesnom usudu i svim modernim nedaćama zborim iz post mortem vizure Slobodana Praljka po nadahnutom tekstu Slobodana Prosperova Novaka, uz moj skroman prilog. Nakon svih iskušenja povijesti – dolazi vrijeme Hrvata pobjednika. Zato budimo za Hrvatsku Hrvata –spremni!

Obavještavamo javnost da će točno godinu dana nakon tragične smrti generala Slobodana Praljka u haškoj sudnici, u četvrtak, 29. studenoga 2018. g., u 19 sati, biti praizvedena monodrama autora Slobodana Prosperova Novaka pod naslovom; Ja, Slobodan Praljak;. Tekst govori bard hrvatskoga glumišta Božidar Alić. Premijera će se održati u velikoj dvorani Franjevačkog samostana Hercegovačke franjevačke provincije, u Aveniji Gojka Šuška 2.
Ulaznice se prodaju na portirnici samostana. Rezervacije na tel.: (01) 29-11-931. Cijena ulaznice: 100 kuna.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Što je s Danom zajedništva, ponosa i sreće?

Objavljeno

na

Objavio

Kada je u povodu prve obljetnice hrvatskoga viceprvaštva na Svjetskom prvenstvu u nogometu održanom u Rusiji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić, koji zajedno s Organizatorima bez granica stoji iza inicijative prvoga »Dana zajedništva, ponosa i sreće«, dao intervju za Sportske novosti, riječi kojima se osvrnuo na nogometni uspjeh lako bi se mogle primijeniti i na sve druge hrvatske uspjehe izborene otkad je proglašena njezina samostalnost. Više je nego znakovito da je posebna proslava te obljetnice u utorak 9. srpnja održana u Vukovaru pa bi se načelo koje je istaknuo u razgovoru moglo pogotovo ticati pitanja Domovinskoga rata i nedavne odluke Ustavnoga suda povezane s »ćirilicom u Vukovaru«. Hrvatska je, naime, u ratu pobijedila srpskoga agresora i agresiju Jugoslavenske narodne armije, a unatoč tomu na mnogim područjima planirano se njeguje mentalitet gubitnika.

Njemu suprotan, mentalitet pobjednika nije u tome da se oholo slave obljetnice radi njih samih, nego da se novi naraštaji naklone žrtvi pobjednika te u ime te podnesene žrtve donose nove plodove, nove pobjede. Evo znakovitih izbornikovih riječi: »Emocije me još tresu, mislim da je tako većini. Ali Hrvatska nema ništa konkretno od toga jer nije iskoristila taj fantastičan trenutak, to je moj stav danas. (…) Žao mi je zbog toga, nismo uspjeli zabiti, a imali smo sjajnu šansu, nogometnim rječnikom. Na euforiji i onom osjećaju koji smo imali, mogli smo napraviti puno, ali nismo i žao mi je zbog toga, iskreno i duboko. Hrvatska nije iskoristila titulu viceprvaka svijeta…« rekao je među ostalim izbornik Dalić. Na Dalićevu inicijativu, dakle, ne bi se trebalo gledati kao na doprinos inflaciji proslava raznih godišnjica i obljetnica, nego je potrebno svaku časnu pobjedu shvatiti kao paradigmu za djelovanje u budućnosti, i to na svim društvenim područjima.

Nacionalni prioriteti

Pitanje odluke Ustavnoga suda da se naprave preduvjeti da se provede uvođenje dvojezičnih natpisa u Vukovaru tiče se pitanja nacionalnih prioriteta, koji su po svemu sudeći izgubili redoslijed. Vukovarski je gradonačelnik, reagirajući na odluku Ustavnoga suda, u tom smislu rekao: »Bez trenutka dvojeći i ne želeći bilo kome uskratiti bilo kakvo pravo, moram se pozvati na temeljne odredbe Ustava, Božje, ljudske zakone i zdrav razum. Oni govore o tome da se prvo rješavaju ta temeljna pitanja (žrtava Domovinskoga rata, op. a.), da je prvo na redu ’91. a tek onda neka druga prava koja nisu temeljna koja se potražuju od 2016. godine.« Vukovar je mjesto neizmjerne boli koju s Vukovarcima dijeli čitav hrvatski narod gdje god da njegovi pripadnici žive. Ta bol nije, međutim, neka puka nostalgija, nego ona zacijelo ima svoj korijen i u temeljnoj civilizacijskoj gesti koja je izostala kod vukovarskih i drugih hrvatskih žrtava: mrtve pokopati. »Samo kada dostojno pokopamo smrtne ostatke naših pokojnika koji su bačeni u jame ili usputne jarke na križnim putovima, bez obzira kojoj su političkoj opciji pripadali, jer svi su naši, samo tada će završiti Drugi svjetski rat u nas. To isto vrijedi i za Domovinski rat«, rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodeći ovogodišnju misu za domovinu.

Ako se prema podatcima Ministarstva hrvatskih branitelja još uvijek traga za 1481 osobom te ako je nepoznato mjesto ukopa posmrtnih ostataka 411 smrtno stradalih osoba iz Domovinskoga rata, a da do dana današnjega nema naznaka da će se za njihove grobove i mjesta i okolnosti mučenja ikad doznati, može li se uvođenje ćirilice kao nacionalnoga prioriteta u Vukovaru ikako drukčije shvatiti nego kao donošenje odluke preko mrtvih tijela! Uopće razmišljati o uvođenju dvojezičnoga pisma u Vukovaru a da prethodno nisu dostojanstveno pokopane sve žrtve koje su se svojim životima ugradile u vrijednost hrvatske krvlju izborene samostalnosti i neovisnosti jednostavno se opire zdravorazumskomu poretku, jer tko još u civiliziranom svijetu trguje vrijednostima pokojnika a da se prethodno nije održala ostavinska rasprava?

Goleme žrtve

Hrvatska je država izgrađena na golemoj žrtvi hrvatskih branitelja i naroda, i ako je dojam da se dosad i sudski i državnički više zauzimalo za ćirilične natpise nego za istinu o nestalima, onda to jasno govori da su prioriteti opasno pobrkani. Ako država, politika i sudstvo nisu razvili okvire za rješavanja sudbonosnih pitanja – a mrtvi, nestali, silovani i zatočeni za svako društvo svakako pripadaju toj kategoriji – s pravom se može sumnjati i u kvalitetu rješavanja pitanja suživota. Jer ćirilični natpisi ne će pronaći ni jednu mučenu, ubijenu i zakopanu žrtvu, no pronalazak istine o tim žrtvama itekako bi mogao biti preduvjet kvalitetnoga suživota. To bi bio državnički potez.

Svaka je hrvatska pobjeda vrijednost, a jedino istinskim vrijednostima s vremenom cijena ne opada, nego samo raste. No ne raste ako ih se samo povremeno izlaže na proslavama obljetnica, nego ako se iz njih izvlače nove vrijednosti. Muzeji i dokumentacijski centri Domovinskoga rata jesu potrebni, no preko njih vrijednosti ne postaju većima. Hrvatskoj su potrebni instituti Domovinskoga rata, studijski smjerovi, knjižnice, centri, biblioteke, škole, seminari i projekti koji bi pobjedu u Domovinskom ratu kao vrijednost izdignuli, neprestano je oplemenjivali i šireći istinu o njoj donosili nove plodove. Zato, na primjer, ne ulazeći u ocjenu umjetničke kvalitete filma o ratnom putu generala Gotovine, nedavno premijerno prikazanom na Pulskom filmskom festivalu, u fokusu ne bi trebalo biti koliko je projekcija zbog manifestacije otvorenja »kasnila«, nego je pitanje zašto o hrvatskim generalima postoji dosad samo jedan atirmativan film; zašto postoji teški deficit igranih filmova o prvom hrvatskom predsjedniku, o znamenitim velikanima iz bilo kojega područja novije i starije hrvatske povijesti, uključujući i crkvene velikane… Vrijeme je, dakle, da zavlada mentalitet pobjednika.

Branimir Stanić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ukop žrtava Drugog svjetskog rata izvađenih iz Propadne jame kod Broda na Kupi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je u subotu misu u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene u Brodu na Kupi, molitvu odrješenja za pokojne i ukop za ukupno šest žrtava Drugog svjetskog rata s područja te župe, koje su prošle godine izvađene iz Propadne jame na Drgomlju iznad Broda na Kupi.

Posmtni ostaci šest žrtava lani su izvađeni iz Propadne jame na Drgomlju iznad Broda na Kupi, a dvije žrtve identificirane su DNA metodom. Prema izjavama osoba upoznatih s lokacijom i osobnim predmetima, kao i dobi, pretpostavlja da je jedna žrtva vlč. Ante Zvonimir Milinović, župnik Podstena, a kada se pronađu živi srodnici bit će izvršena DNA analiza i ostalih žrtava.

Svih šestero su civilne žrtve, a kako je jedan o njih svećenik, dok su ostali neidentificirani, župni ured Broda na Kupi i crkveni odbor odlučili su da je najbolja lokacija pogreba posmrtnih ostataka župna crkva, odnosno kripta koja se nalazi u crkvi, dok će posmrtne ostatke dviju identificiranih žrtava preuzeti obitelj.  Do otvaranja i uređenja kripte, posmrtni ostaci bit će privremeno položeni u pokrajnji oltar sv. Josipa.

Pročišćenje memorije

Velečasni Josip Tomić rekao je da su prije oko godine dana, kada je preuzeo župu Brod na Kupi, neki stariji ljudi dali izjave i željeli si olakšati dušu, kazivajući da su na području te župe postoje jame gdje su bacani ljudi, odnosno ubijani za vrijeme Drugog svjetskog rata od strane partizana i da bi željeli da se to istraži.

Kontaktirali smo i provjerili koji bi to ljudi mogli biti i nakon nekog vremena saznali moguću lokaciju, kazao je Tomić i nastavio da je potom u dogovoru s Crkvenim odborom napravljena prijava Ministarstvu hrvatskih branitelja i policiji, a oni su odmah reagirali i pokrenuli akciju.

Nakon iskapanja, željeli smo utvrditi činjenice i indicije, pa smo kontaktirali i tada pretpostavljene obitelji žrtava, ispričao je velečasni Tomić kazavši da je riječ o civilima, dvije žrtve su identificirane, a pretpostavlja se da je među ubijenima svećenik, no to još nije potvrđeno.

“Mi kao župa želimo postići pročišćenje naše memorije, nije sada tu bitno tko je ubio, nego je bitno da žrtve nađu dostojno mjesto sahrane, svoj grob, ime i prezime, a obitelj utjehu, a Bog neka oprosti onima koji su te zločine počinili,” rekao je.

Lani na širem području Zagreba ekshumirano više od 300 posmrtnih ostataka

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved rekao je da je sudbina nestalih osoba važno i prvorazredno pitanje, da Ministarstvo na tom tragu nastavlja aktivnosti te da je danas stoga posljednji ispraćaj šest mještana Broda na Kupi, ekshumiranih iz Propadne jame na osnovi informacija župnika i mještana. “U međuresornoj suradnji i suradnjom s Državnim odvjetništvom, proveden je postupak ekshumacije i identificirali smo dva mještana, čiji su potomci bili dostupni.”

Medved je kazao da sredstva za takve postupke nikada nisu bila upitna. Nastavljamo s tim postupcima, rekao je dodao da je lani na širem području Zagreba ekshumirano više od 300 posmrtnih ostataka te da se i sada provodi ekshumacija, odnosno pregled terena školskog dvorišta u Savskoj ulici. Intenzivno se, kaže,  radi u suradnji sa svim drugim tijelima, ugrađuju se nove metode pretrage terena i razmjenjuju i obrađuju sva saznanja.

Naglasio je da je apsolutni prioritet pronalazak, ekshumacija i identifikacija osoba nestalih u Domovinskom ratu te da se istodobno povodi pregled terena i probna iskapanja na području Vukovarsko-srijemske županije, s ciljem pronalaska posmrtnih ostataka nestalih osoba iz Domovinskog rata, kao i žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

Na novinarsko pitanje kontaktira li u vezi s time s kolegama iz Srbije, ministar je rekao da su naša tijela i nadležne službe su u stalnom kontaktu sa Srbijom, poglavito kada se govori o žrtvama Domovinskog rata.

“Nismo zadovoljni s doprinosom Srbije,  kontinuirano je naše traženje kvalitetnih informacija koje su nam važne za pronalazak, odnosno za saznanja o sudbini naših nestalih osoba. Republika Hrvatska i Ministarstvo hrvatskih branitelja kao nositelj tog procesa su apsolutno spremni za suradnju,” rekao je Medved.

Naglasio je da je prošlog tjedna učinjen snažan iskorak u normativnom pogledu, jer je donesen zakon o osobama nestalima u Domovinskom ratu, pravni okvir, koji prvi put jasno definira nadležnost nad građanima Hrvatske na teritoriju Hrvatske.

Vukovar je žrtva i zaslužuje posebnu pozornost i razmatranje stanja

Na pitanje o gradonačelniku Vukovara Penavi i njegovu odnosu prema odluci Ustavnog suda o unaprjeđenju prava srpske nacionalne manjine u Vukovaru, Medved je rekao da smatra da je Penava vrlo jasno dao svoj stav glede poštivanja stava Ustavnog suda. Dodao je da je i predsjednik Vlade jučer i prekjučer dao svoj stav glede odnosa i postupanja prema mišljenjima koje je dao Ustavni sud te da ne bi dalje komentirao.

Na pitanje o vlastitu stavu, ministar je odgovorio je da je Vukovar žrtva, da zaslužuje posebnu pozornost i razmatranje stanja te da je u tom pogledu važeća odredba iz statuta Grada Vukovara, na koju se Ustavni sud nije refereirao, da Gradsko vijeće Vukovara u listopadu svake godine analizira stanje i donosi zaključke i mjere. “Mislim da je to najbolje rješenje, jer vijećnici Vukovara najbolje znaju kakvo je stanje u gradu i u skladu s time donose mjere i zaključke.”

Na upit kakvo je stanje odnosa između hrvatskog i srpskog naroda u Vukovaru, Medved je odgovorio da je gradonačelnik Penava to nabolje opisao.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari