Strpljivo i marljivo, vojniÄki disciplinirano, ministar obrane Ivan AnuÅ”iÄ podiže na noge besramno razruÅ”enu hrvatsku vojsku kojoj su i novaÄenja zabranili prije viÅ”e od 15 godina. Svaku godinu nakon TuÄmana, ta je vojska iz proraÄuna dobivala ponižavajuÄe mizerne svote za golo preživljavanje, da bi u MilanoviÄevo vrijeme na red doÅ”la Äak i redukcija hrane! No, nalog je doÅ”ao iz Bruxellesa, ruska agresija je pitanje sigurnosti stavila na prvo mjesto, pa se tako iz pepela poÄela podizati i hrvatska vojska.
S geslom āora et laboraā AnuÅ”iÄ se prihvatio tog posla i impresivno je gledati s kojom samozatajnoÅ”Äu vraÄa vojsku na kljuÄne toÄke odakle je izbaÄena, obnavlja vojarne, nabavlja najmodernije oružje koje smo godinama odbijali i sada kreÄe u nova vojaÄenja koja otvaraju novu stranicu hrvatske vojske. Bilo je zanimljivo u Saboru gledati ta ciniÄna, nerijetko sarkastiÄna pitanja koja su sijevala s ljevice, to neznanje, tu potpunu emocionalnu ravnoduÅ”nost prema nacionalnoj sigurnosti, tu zabrinutost o financijskom okviru u kojem se ide u uvoÄenje vojnog roka, naroÄito silna briga za osobe s prizivom savjesti. Jer oni su ljevici najvažniji. Oni, ne sigurnost države, ne poslovi koji predstoje, ne nego, priziv savjesti!
Damir Biloglav ih je sjajno pitao u Saboru: kako tu dilemu koju imate možete zvati savjeÅ”Äu i kakva je to savjest koja odbija braniti vlastitu domovinu u konaÄnici i vlastiti život ako bude ugrožen? Kad pak pogledate koliko novaca samo Možemo daje meÄusobno povezanim udrugama od kojih svaka druga skrbi za transrodne i sliÄne perverzije i kad Äujete kako su zabrinuti koliko Äe koÅ”tati uvoÄenje vojnog roka koje dolazi u minutu do podneva, Äovjek se stvarno thompsonovski pita: jeli to i vaÅ”a domovina?
I dok AnuÅ”iÄ radi kao mrav, vidiÅ” mu dok obrazlaže novi veliki projekt, do koje razine je najprije ponosan da je baÅ” njega dopala Äast da podiže na noge hrvatsku vojsku, a u odgovorima ÄujeÅ” odgovornost kojom prilazi tom poslu, jer je za njega hrvatska vojska doista svetinja, za to vrijeme gotovo svi oko njega spavaju stari zimski san. Malo je reÄi da nema sinergije! Naime, unatoÄ Äinjenici da je nacionalna sigurnost, vojna sigurnost i obrambena sposobnost svake države postala glavna odrednica politike Europske unije koja sad dopuÅ”ta i nekad zabranjena zaduživanja ako se radi o naoružavanju, ministar financija je u rebalansu proraÄuna u kljuÄnoj godini obavljanja priprema za ovaj prevažni nacionalni projekt uvoÄenja vojnog roka āoteoā ministarstvu obrane 160 milijuna eura! BaÅ” sad! BaÅ” sad kad PlenkoviÄ potvrdno klima glavom kad se od svake Älanice NATO-a traži poveÄanje izdvajanja na pet posto BDP-a! Od kud Äemo dati 5 posto BDP-a, kad se u sred povratka vojnog roka ministarstvu obrane uzima 160 milijuna eura? Osim toga, kakva je to politiÄka strategija? I ima li je uopÄe, kad se vuku tako nekonzistentni potezi? Pri tom, ono o Äemu nitko ne govori i ono Å”to nitko ne propitkuje, dok se Å”ampanjizira i traje vatromet o velikim uspjesima ove Vlade, jest pitanje svih pitanja: Å”to Äe nacija koja uvozi preko Å”est milijardi hrane jesti doÄe li do rata? Ili netko misli da Äe sve u ratu funkcionirati kao u miru? To je pak pitanje za ministra poljoprivrede koji naravno, kao bivÅ”i tajnik srednje Å”kole i pomoÄnik direktora vukovarske gospodarske zone praktiÄki ne zna niÅ”ta o tome.
Žurim reÄi da nema dvojbe da su gospodarski pokazatelji ove Vlade u nizu detalja sjajni, da su neusporedivi sa MilanoviÄevom premijerskom erom jer doslovno nema pokazatelja koji danas nije bolji, da se doista nikad nije bolje u Hrvatskoj živjelo, ali i da iznad tih zvijezda stoji zastraÅ”ujuÄa Äinjenica ne samo da nismo u stanju sami sebe prehraniti, veÄ da smo u uvozu hrane proÅ”le godine premaÅ”ili Å”est milijardi eura. Ove godine se predviÄa viÅ”e od 6,5 milijardi! Da godinama taj uvoz hrane raste, to znamo, da se nitko oko toga previÅ”e ne uzrujava, to vidimo, ali razumijemo li u ovo doba kad se miris ratnog baruta Å”iri zrakom, da je to u ratu pitanje svih pitanja? I u miru, ali iznad svega u ratu. Doista, Å”to Äemo jesti u sluÄaju rata? Jer samo mesa i kruha uvozimo za milijardu eura godiÅ”nje!
Äak je i na HRT-u neki dan objavljena informacija da ākad bi se zatvorile granice da bismo za tjedan dana ostali bez hraneā! U Japanu bi se ministar poljoprivrede vjerojatno ubio da ima ovakve pokazatelje, u svim drugim državama bi ako ne pokazuje bilo kakve pomake za Å”est mjeseci svaki ministar poljoprivrede letio s tog mjesta. Kod nas je ministrica VuÄkoviÄ nakon Å”to je tri godine bila državna tajnica, dakle imala je savrÅ”enu pripremu, postala ministrica i na tom mjestu je ostala punih pet godina. Za sve to vrijeme uvoz hrane je samo rastao. Permanentno! I premda je letjelo 30 ministara iz raznih saziva, VuÄkoviÄka unatoÄ katastrofalnim rezultatima, premijer godinama nije mijenjao. Koji su onda kriterij smjene i opstanka?
Premda oÄito niÅ”ta ne zna o poljoprivredi, a kako bi i znao s obzirom na biografiju, VlajÄiÄu je odmah postao jasan modus operandi: Å”uti, nemoj stvarati probleme, kao recimo svojedobno ToluÅ”iÄ, budeÅ” li Å”utio ma može država i zrak poÄeti uvoziti, ali tvoje ministarsko mjesto je sigurno! I ta zastraÅ”ujuÄa neodgovornost prema naciji koja jede skuplju i vrlo Äesto ne osobito kvalitetnu uvoznu hranu, traje praktiÄki od kad je moderne hrvatske države. Kako je to moguÄe, od kuda takva neosjetljivost prema ovom fenomenu, zaÅ”to poljoprivreda nikada nije bilo prvorazredno pitanje, ostaje priliÄan misterij i koji god odgovor davali, a svi su toÄno, niti jedan ne može do kraja objasniti tu sramotu. I mogli bi tako unedogled moralizirati da se u zraku ne osjeÄa miris baruta i da na dnevni red nije doÅ”lo pitanje: Å”to Äemo jesti doÄe li do rata? Jer stanje fakata je dramatiÄno. U zadnjih 30 godina prepolovili smo proizvodnju goveda: s 830 spali smo na 440 tisuÄa, sliÄno je sa svinjama, s 1,57 milijuna doÅ”li smo na 870 tisuÄa, kod peradi smo pali sa 17 na 11 milijuna piliÄa. Za svih tih 30 godina gotovo sve zemlje Europske unije su poveÄavale izvoz poljoprivrede! Nizozemska izvozi 700 posto viÅ”e od nas, Danska 400 posto, Irska izvozi 3,5 puta viÅ”e nego mi. Nizozemci izvoze preko sto milijardi eura hrane, NjemaÄka preko 80 milijardi eura, Å panjolska 66 milijardi, a Italija 52 milijarde.
NaÅ”a ukupna poljoprivredna proizvodnja tek prelazi tri milijarde eura! Nakon 30 godina raznih poticaja! Mi smo proÅ”le godine uvezli ukupno 43 milijarde eura raznih roba, a izvezli ukupno 24 milijarde eura raznih roba, dakle imamo minus na ukupni uvoz-izvoz od 19 milijardi eura! To je prava rengenska dubinska slika gospodarstva u Hrvatskoj. Ali, ako jedan ministar uspijeva gotovo uniÅ”teni stroj kakva je nekad bila slavna hrvatska vojska podignuti na noge, ako uspijeva organizirati proizvodnju dronova i to po prvi put u Hrvatskoj, ako uspijeva obnoviti vojarne zarasle u Å”ikaru, ako taj posao radi u miljeu ignoriranja nacionalnog do te razine da država ne financira film o primjerice Blagi Zadri ili obrani Dubrovnika, nego film o dva partizana homoseksualca, ako u tom ozraÄju AnuÅ”iÄ uspijeva mladima približiti svete pojmove vezane uz hrvatsku vojsku, može li ostatak Vlade hrvatskoj vojsci, ali i svima drugima osigurati barem elementarnu hranu u sluÄaju rata? Ja bih na njegovom mjestu prije poÄeo razmiÅ”ljati o tome kako da si vojska sama priskrbi i sutra proizvede hranu nego li bi se uzdao da Äe bivÅ”i tajnik srednje Å”kole i pomoÄnik direktora u gospodarskoj zoni preporoditi poljoprivredu i zauzdati mahniti uvoz hrane.
Tihomir DujmoviÄ / Hrvatski glasnik
Kolumnu prenosimo uz izriÄito odobrenje Hrvatskog glasnika.
