Prije nekoliko godina u javnost je izaÅ”la medicinska dokumentacija koja je potvrdila da je blaženi kardinal Stepinac definitivno otrovan. U njegovim je kostima pronaÄena 23 puta veÄa koncentracija olova, 22 puta veÄa koncentracija kroma, 19 puta veÄa koncentracija antimona (Sb), 13 puta viÅ”a koncentracija kadmija i Äetiri puta poveÄana koncentracija arsena, piÅ”e vjerujem.vecernji.hr
ā Ovo su nepobitni dokazi da je kardinal Alojzije Stepinac bio sustavno trovan ā piÅ”e u mons. dr. Juraj Batelja u knjizi āKomunistiÄki progon i muÄeniÅ”tvo blaženoga Alojzija Stepincaā i donosi opsežu dokumentaciju o tome kako su komunisti odluÄili i proveli u djelo ubojstvo hrvatskog blaženika.
ā Smrt kardinala Stepinca nije nastupila naglo, nego postupno i polagano uz multiorganska oÅ”teÄenja (kardiomiopatija, nefropatija, hepatopatija, neuropatija, encelofalopatija, koagulopatija, pneumoponija, metaboliÄke promjene. Hipoksija i hipoksemija imale su kljuÄnu ulogu ā piÅ”e mons. Batelja, dodajuÄi da je neposredni uzrok smrti srÄana insuficijencija, koja je uslijed venske tromboembolije dovela do āpluÄne hipertenzije i hipertrofije desnog srca, Å”to je utjecalo na razvoj kardiomiopatijeā. Dakako, na razvoj kardiomiopatije utjecali su izravno teÅ”ki metali antimon, kadmij i olovo sa svojim toksiÄnim elementima, kojima je blaženi Stepinac bio sustavno trovan kroz hranu u lepoglavskom zatvoru.
Bilo je to polagano umiranje, a ne nagla smrt, s time da komunistiÄke vlasti nisu željele da Stepinac umre u zatvoru u Lepoglavi, gdje je bio i trovan, nego su ga otpustili u kuÄni pritvor u rodni KraÅ”iÄ, gdje se vrlo brzo razbolio.
ā Na temelju svjedoÄanstava i oÄitovanja bolesti joÅ” za vrijeme izdržavanja kazne u Lepoglavi može se pretpostaviti da je kardinal Stepinac bio diskretno izložen radioaktivnom zraÄenju, ali i sustavnom trovanju. Dokazi za to su izravni (postmortalni toksikoloÅ”ki nalaz iz uzoraka kostiju) te indirektni (mijeloproliferativna maligna bolest na koju radioaktivno zraÄenje ima jak utjecaj) ā piÅ”e mons. Batelja
Prve naznake StepinÄeve bolesti primijetile su se ubrzo nakon njegova premjeÅ”tanja iz Lepoglave u KraÅ”iÄ 5. prosinca 1951. No, neki su simptomi nastupili veÄ u Lepoglavi, jer mu je sestra, koja mu je dolazila jednom mjeseÄno u posjetu, nosila tablete za probavu i mast za oteÄenu nogu, kao i priopÄenje iz Beograda od 5. prosinca 1951. u kojemu piÅ”e da je āStepinac zahvaÄen teÅ”kom boleÅ”Äu otpuÅ”ten iz zatvora uz odreÄene uvjeteā. Misli se, dakako, na kuÄni pritvor u KraÅ”iÄu.
ā U lipnju 1953. kardinalu je dijagnosticirana āpoliycythaemia rubra veraā, mijeloproliferativna bolest koja najÄeÅ”Äe nastaje kao posljedica mutacije gena za receptore eritropoetina, a rezultira poveÄanom proizvodnjom eritrocita, koji se akumuliraju u koÅ”tanoj srži i krvotoku, gdje poveÄavaju volumen krvi te krv postaje guÅ”Äa, tj. viskoznija ā piÅ”e mons. Batelja.
Zbog toga su lijeÄnici odredili da se uz terapiju lijekovima povremeno kardinalu vadi i krv.
ā U pojedinim sluÄajevima vaÄeno je i viÅ”e od jedne litre krvi. Koliko se sjeÄam, u tih nekoliko godina kardinalova boravka i izdržavanja kazne u KraÅ”iÄu, izvaÄene su mu 34 litre krvi. Osim toga stavljali smo mu oko gležanja pijavice. Te je pijavice redovito donosio vlÄ. PiÅ”oniÄ ā svjedoÄi u knjizi Äasna sestra Salezija GolubiÄ, koja je s joÅ” pet sestara Družbe služavki Maloga Isusa živjela sa zatoÄenim Stepincom u župnom dvoru u KraÅ”iÄu.
Kada su se pijavice nasisale krvi, one bi otpale, ali nisu povratile tu krv nego su uginule; istina, ostala je na životu jedna ili druga. Radi toga je vlÄ. PiÅ”oniÄ morao donositi uvijek svježe pijavice. InaÄe, pijavica ne bi uginula od same policitemije, veÄ bi narasla, ugojila se. Naprotiv, ove bi odmah ugibale, pa su ustvrdili da je to ugibanje uzrokovano, ne od prekomjerne koliÄine konzumirane hrane, veÄ od otrovane krvi.
KljuÄni nalazi o trovanju kardinala Stepinca dolaze s Instituta za sudsku medicinu SveuÄiliÅ”ta āLa Sapienzaā u Rimu, kojemu je postulator kauze mons. Batelja podnio molbu za vjeÅ”taÄenje zemnih ostataka kardinala Stepinca 1. prosinca 1995.
ā U zdjeliÄnim kostima kardinala Stepinca pronaÄene su toksiÄne tvari kadmija, arsena, kroma i olova. Njihova prisutnost u kostima potvrÄuje da nisu koriÅ”teni za lijeÄenje, jer se kao takvi ne bi nakupljali i taložili, neki Äak u ākoliÄini koja ne odgovara normalnim vrijednostima u Äovjekaā ā citira izvjeÅ”taj Instituta mons. Batelja, navodeÄi, primjerice, kako je u ljudskom organizmu normalna koncentracija kadmija u kostima 1,8 mg/kg ili 1,8 ppm, a u kostima kardinala Stepinca ona je iznosila 23,5 mg/kg ili 23,5 ppm.
ā KroniÄno uzimanje kadmija oralnim putem dovodi do njegovog akumuliranja u organizmu, posebno u bubrezima i kostima. KliniÄke manifestacije nakon intoksikacije kadmijem poÄinju s tubularno-glomeruralnim oÅ”teÄenjima koje dovode do insuficijencije bubrega i demineralizacije kosti te redukcije funkcionalnog kapaciteta pluÄa ā objaÅ”njava dr. Batelja.
Koncentracija toksiÄnog antimona Sb121 u kostima kardinala Stepinca iznosila je 391,21 mg/kg te antimona SB123 388,21 mg/kg, dok su normalne vrijednosti 21,38 mg/kg.
ā Medicinska literatura zastupa miÅ”ljenje da prekomjerno izlaganje antimonu može dovesti do kardiomiopatije, gastrointestinalnih tegoba poput muÄnine, povraÄanja i abdominalne boli, potom dovodi do umora, miÅ”iÄne slabosti, miopatije, glavobolje, bola u donjem dijelu leÄa, hematurgije, zatajenja bubrega i potencijalno je kancerogen ā piÅ”e dr. Batelja.
Normalne vrijednosti olova u ljudskom organizmu su 0,64 mg/kg, dok je koncentracija olova u kostima kardinala Stepinca iznosila 15,1 mg/kg.
ā KroniÄno trovanje olovom kliniÄki se manifestira porastom krvnog tlaka, nefrotoksiÄnim djelovanjem kao Å”to su bubrežne kolike, gastrointestinalnim i neuromiÅ”iÄnim simptomima te nespecifiÄnim opÄim simptomima, poput slabosti, malaksalosti i nesanice ā objaÅ”njava dr. Batelja, dok kliniÄke manifestacije kromom (kojega je kardinal Stepinac imao 43,5 mg/kg, dok je normalna vrijednost u kostima manje od 2 mg/kg) obuhvaÄaju razliÄita tkiva, pluÄa, crijeva, želudac, kožni i krvotvorni sustav.
Koncentracija arsena u kardinala Stepinca iznosila je u kostima 3,8 mg/kg, a normalne vrijednosti su manje od 1 mg/kg.
ā KroniÄno izlaganje arsenu može prouzroÄiti gastrointestinalne probleme i insuficijenciju bubrega ā kaže dr. Batelja i dodaje da je prisutnost toksiÄnih metala posljedica trovanja koje je trebalo za vrijeme obdukcije biti zamaskirano uÅ”trcavanjem tekuÄine koja nije bila konzervans, nego tekuÄina s razarajuÄim djelovanjem na mrtvo tijelo kardinala Stepinca.
Postulator kauze mons. Batelja odgovara i na pitanje tko je otrovao kardinala Stepinca.
ā Bilo je viÅ”e izvrÅ”itelja i bili su primijenjeni razliÄiti otrovi. Da lakÅ”e zametne trag svojoj raboti, Udba se koristila trojicom suradnika. Iz kontakta s vjerodostojnim svjedocima i osobnim kontaktom s jednim od trovaÄa uspjelo se identificirati trojicu izvrÅ”itelja ovoga zloÄina. Bili su to Vinko Masle, D. O. i Rifat PaÅ”iÄ. Tri izvrÅ”itelja, razliÄitih narodnosti i vjerskog okruženja ā piÅ”e mons. Batelja, dodajuÄi da su sva trojica kasnije, po āpartijskoj linijiā, nagraÄeni direktorskim mjestima u privrednim tvrtkama, a obavljali su i zahtjevnije zadaÄe za āSlužbu državne bezbjednostiā.
Batelja navodi kako se Vinko Masle viÅ”e puta hvalio da je trovao nadbiskupa Stepinca u Lepoglavi, a jedna od tih āhvalaā stigla je i na adresu hrvatske sekcije Radio Vatikana. Radilo se o alkoholiziranom druÅ”tvu u kojemu se Masle pohvalio: āDrugovi ja sam od svih vas najviÅ”e zaslužan. Ja sam dobio zadatak da otrujem ratnog zloÄinca Stepinca. Od naÅ”ih specijalista lijeÄnika Ozne dobio sam specijalan otrov i osobno ga stavljao u njegovu hranu. Otrov je kumulativan i nije djelovao dok je Stepinac bio kod nas. UÄinak je poÄeo kad je bio u KraÅ”iÄu. Nitko nije mogao ustanoviti od svjetskih lijeÄnika da je zloÄinac Stepinac otrovan i da je zbog toga morao umrijeti te da ga nijedna lijeÄniÄka ekipa spasiti nije mogla.ā
Gospodin D. O. viÅ”e se puta āhvalio da je uspio otrovati Alojzija Stepinca u Lepoglaviā. Taj Äovjek je āza života bio uz ManoliÄaā. Umirovljen je nakon urote Aleksandara RankoviÄa protiv Tita 1966. Naime, dok je uživao blagodati Brijuna opredijelio se velikosrpsku politiÄku opciju u kojoj je Tito trebao biti uklonjen s vodeÄeg državnog i partijskog vodstva ā piÅ”e mons. Batelja, koji je treÄega StepinÄeva trovaÄa, Rifata PaÅ”iÄa, pokuÅ”avao kontaktirati i pismeno ga molio za susret i razgovor, ali ga je on odbio.
Ipak, Zoran Kotnik, umirovljeni djelatnik hrvatske obavjeÅ”tajne službe, posvjedoÄio je da je njegov ātetak Rifat PaÅ”iÄā trovao nadbiskupa Stepinca ā piÅ”e Batelja i citira Kotnikovo pismo, koje svjedoÄi kako je on āosobno jednom prigodom sluÅ”ao kako se hvalio da je u viÅ”e navrata bio u lepoglavskom zatvoru i da je sudjelovao u trovanju zatoÄenoga zagrebaÄkog nadbiskupaā.
āNije iznosio detalje kada je to toÄno bilo, kako ili na koji naÄin, ali je isticao da je ponosan Å”to je baÅ” njemu bila povjerena tako osjetljiva partijska zadaÄa. Bio je toliko arogantan i samouvjeren u svoju moÄ da kod njega nije bilo ni straha ni oprezaā, piÅ”e Kotnik i dodaje da ākada sada, s odreÄenog vremenskog odmaka, razmiÅ”lja o njemu i njegovoj priÄi o sadaÅ”njem hrvatskom blaženiku, smatram kako u svemu ima logiÄnog smisla, jer nikada nije prežalio svoju Jugoslaviju, pa slijedom toga nikada nije bio za samostalnu hrvatsku državuā.
ā Kongregacija za kauze svetaca, dajuÄi veÄu pozornost vrlinama kardinala Stepinca nego zloÄinu progonitelja, i da ne zasjeni blaženikove vrline koje āsjaje poput suncaā, odredila je da je Sluga Božji Alojzije Stepinac muÄenik āex aerumna caceris ā iz patnja proživljenih u zatvoruā, Å”to ukljuÄuje osudu nevinoga Äovjeka i zloÄin nad njegovim zdravljem ā objaÅ”njava postulator kauze za kanonizaciju mons. Batelja, koji u knjizi na gotovo 700 stranica iznosi detalje o StepinÄevoj eliminaciji.
Polycytahemia rubra vera kao maligna mijeloproliferativna bolest imala je veliki doprinos u fatalnom zavrÅ”etku blaženika ā zakljuÄuje mons. Batelja i dodaje da su njezinom nastanku mogli pridonijeti āriziÄni Äimbenici kao npr. ionizirajuÄe zraÄenje, o Äemu svjedoÄe izjave svjedoka na crkvenom sudiÅ”tu o glasu svetosti i muÄeniÅ”tva kardinala Stepicnaā te ātrovanje teÅ”kim metalima, koji su identificirani iz uzoraka kostiju i tkiva nakon ekshumacijeā 1993., koje je ādovelo do ireverzibilnog oÅ”teÄenja vitalnih organa i smrt je bila neizbježnaā.
K tome, kako navodi dr. Batelja, nakon obdukcije nije bilo primijenjeno balzamiranje, kako je službeno navedeno, veÄ je āuÄinjena destrukcija mrtvog kardinalova tijela pomoÄu karbolne otopine, uniÅ”teni su mu svi organi, a Å”to ukazuje na namjeru prikrivanja pravog uzroka smrti odnosno prikrivanje zloÄinaā.
