Pozorno pratim sve što se događa u vezi s kurikularnom reformom i još jednom pozivam sve odgovorne da proces njezina donošenja ubrzaju i lišebilo kakve ideologizacije i politizacije.
Hrvatska ima nadarenu djecu, i, unatoč nevelikim plaćama, izvrsne i požrtvovne nastavnike, profesore i ravnatelje. Ni jedni ni drugi više ne mogu čekati.
Previše se vremena izgubilo i Hrvatska sada mora sprintati da bi dostigla države koje imaju suvremen kreativan obrazovni sustav, sustav koji stvara samostalne, samosvojne i odgovorne osobe. Moramo stoga naš obrazovni ustav osloboditi nepotrebnih gomilanja činjenica, zbog kojeg trpe i djeca i nastavnici i roditelji.
Moramo stvoriti sustav koji će doslovce rasteretiti torbe i ruksake naše djece, koji će omogućiti što više individualnog rada, koji će prepoznati talente i razvijati ih i koji će adekvatno vrednovati rad profesora i nastavnika.
Imala sam sreću steći iskustvo školovanja i u svijetu. Uz najveće pohvale mojim nastavnicima i profesorima na trudu, tada sam shvatila koliko smo svi žrtve tromog i činjenicama prenatrpanog kurikuluma.
Vrijeme provedeno u školi u Los Alamosu bilo je pravo osvježenje jer sam bila oslobođena od „bubanja“ brojnih nepotrebnih činjenica, a, s druge strane, dobila sam priliku maksimalno izraziti svoje mogućnosti, učila sam formirati i braniti stavove i angažirati se za opće dobro, a ne prigovarati zašto ništa ne valja. To kao roditelj želim i svojoj djeci i svoj hrvatskoj djeci.
I dalje ću pozorno pratiti sve što se događa u vezi s kurikularnom reformom jer je to prevažno pitanje za našu budućnost.
Svakako, očekujem da se dovršetak kurikularne reforme postavi na najvišu razinu državnih prioriteta i da što prije krenemo u njegovu provedbu.