Nadbiskup Kutleša: Kristova muka otkriva dubinu grijeha i veličinu Božje ljubavi
Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša je na Cvjetnicu – Nedjelju Muke Gospodnje – rekao da se u Kristovoj muci otkriva istovremeno nešto strašno i nešto predivno: dubina našega grijeha, ali i predivna veličina Božje ljubavi.
Cvjetna nedjelja ili Nedjelja Muke Gospodnje, slavi se u nedjelju prije Uskrsa. Spomen je na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, koja također označava i početak Velikog tjedna, kada počinju pripreme za najveći kršćanski blagdan – Uskrs.
Cvjetnica i početak Velikog tjedna
Nadbiskup Kutleša je u homiliji “Od Hosana do Raspni ga”, na misnom slavlju u Zagrebačkoj katedrali, rekao da nas Cvjetnica uvijek vodi pred dva oprečna prizora: prizor Isusova ulaska u Jeruzalem, gdje mu je prisutno mnoštvo klicalo “Hosana Sinu Davidovu!”, a potom prizor pred Pilatom: “Raspni ga!”.
Liturgija Nedjelje Muke Gospodnje, rekao je nadbiskup, spaja trijumfalni ulazak u Jeruzalem i ponižavajući izlazak na Golgotu te se i dan danas pitamo što se to dogodilo s Isusom, ali i što se događa s nama.
“Što nam njegova muka govori o našoj prevrtljivoj naravi, našoj savjesti, našim ranama i strahovima? U Kristovoj muci otkriva se istovremeno nešto strašno i nešto predivno. Strašna je dubina našega grijeha, ali je predivna veličina Božje ljubavi koja ide do kraja”, rekao je Kutleša.
Dubina grijeha i prevrtljivost čovjeka
Govoreći o težini grijeha, Kutleša podsjeća da u Matejevu izvještaju o Muci vidimo čitav spektar grijeha: Judinu pohlepu, strah učenika koji bježe, Pilatovu neodlučnost, mržnju i sljepoću mnoštva, ruganje vojnika, ravnodušnost prolaznika.
“U svim tim licima prepoznajemo lice grijeha: grijeh nije ideja, nego rana koja razara odnose, ubija povjerenje, gasi ljubav”, istaknuo je Kutleša.
Također se pita nismo li se možda navikli na grijeh i naučili ga relativizirati riječima da “svi to rade”, no pritom ističe da “Cvjetnica razbija iluziju naše postojanosti u dobru”.
Kristova muka poziv na ispitivanje savjesti
“Isti ljudi koji danas mašu granama i klikću ‘Hosana’, sutra viču ‘Raspni ga’: Kristova nas muka poziva na ozbiljno ispitivanje savjesti”, rekao je Kutleša
Što se Božjeg suda i pravednosti tiče, Kutleša kaže da nam “Muka jasno govori da Bog ne relativizira grijeh”.
“Kristov je križ Božji sud nad grijehom, on je njegova cijena, njegova težina, njegova smrtonosna ozbiljnost. Taj sud se izriče na čudesan način: ne putem uništenja grešnika, nego smrću jedinog Pravednika”, poručio je nadbiskup.
Ljubav koja ide do kraja
No, dodao je Kutleša, najdublje otajstvo današnje liturgije ipak ne predstavlja težina grijeha, nego ljubav koja ide do kraja.
“Isus ne umire za savršene, nego za one koji ga izdaju, ostavljaju, razapinju”, rekao je Kutleša, podsjećajući na Petrovo zanijekanje i Judinu izdaju.
“Pa ipak, Isus ne povlači svoju ljubav”, rekao je Kutleša, ističući da je “svatko od nas ljubljeno dijete nebeskoga Oca, vrijedno krvi vječnoga Sina.”
“Krist ne umire zato što smo već vrijedni, nego nas čini vrijednima svojom žrtvom. Na Golgoti Bog izgovara svoje konačno “da” čovjeku”, poručuje Kutleša.
On podsjeća da Isus u Muci moli za svoje mučitelje, šuti pred uvredama, ne vraća zlo za zlo, ostaje vjeran Ocu do posljednjega daha.
“To je ljubav do kraja, ljubav koja ostaje i kad ništa ne dobiva zauzvrat, ljubav koja zaustavlja spiralu osvete i mržnje”, rekao je.
Križ kao osobni događaj i put nasljedovanja
Ističući da Isusove ruke nisu probodene nečim općim, nego ljudskom nevjernošću i da njegovo čelo nije okrunjeno trnjem opće slabosti, nego našom ohološću, mojom i tvrdoćom srca, Kutleša poručuje da “križ nije samo povijesni, već i duboko osobni događaj”.
Po njegovim riječima, Muka Gospodnja nije samo davni događaj koji promatramo iz daljine.
Ona je, kako je rekao, put koji smo pozvani nasljedovati.
“Isus kaže: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. To znači prihvatiti da ljubav bez žrtve ne postoji”, rekao je Kutleša.
“Nositi svoj križ ne znači tražiti patnju, nego prihvatiti da će svaka istinska ljubav imati oblik odricanja, tihe vjernosti, neshvaćenosti. Ako to živimo s Kristom, naš križ prestaje biti samo teret i postaje put spasenja, za nas i za one koji su nam povjereni”, poručio je Kutleša u homiliji.
(Hina)