Kritika umirovljenog ruskog generala mogla bi signalizirati većI problem za Putina

Umirovljeni ruski general-pukovnik Leonid Ivašov, čelnik Sveruske časničke skupštine, izašao je u javnost s izjavom u kojoj poziva ruskog predsjednika Vladimira Putina da podnese ostavku i to zbog sukoba s Ukrajinom.

Kako bi uklonio svaku sumnju u njegovu poruku, Ivashov (78) je javnu izjavu pratio intervjuom za liberalni ruski medij “Echo Moskvy”, inzistirajući na tome da govori u ime skupštine umirovljenih i pričuvnih ruskih časnika na čijem je čelu.

Kolektivna izjava je izglađena u internim raspravama, rekao je Ivashov, pri čemu su se neki od umirovljenih vojnih časnika zalagali za blaži stav prema Putinu, dok su drugi zahtijevali još oštrije riječi. Ivashov je, govoreći odmjerenim jezikom, objasnio da aktivni časnici razumljivo nisu slobodni izraziti svoje mišljenje te je primijetio činjenicu da je govorio maloj publici “Echo-Moskvy”.

Ivašov nije neki Putinov kritičar ili ruski disident u kalupu Borisa Njemcova ili Alekseja Navaljnog.

U nedostatku aktivnog maršala ruske vojske, kao što je bio maršal Georgij Žukov – proslavljeni general Crvene armije iz Drugog svjetskog rata, general-pukovnik bi bio drugi najviši čin u ruskoj vojsci. Ivashov je služio kao viši pomoćnik ministra obrane Rusije i kao šef općih poslova ministarstva prije raspada Sovjetskog Saveza 1991., a kasnije je obnašao druge visoke vojne dužnosti i zapovjedništva prije nego što je otišao u mirovinu, iako neki tvrde da ga je Putin smijenio 2001. Te su uloge uključivale i brojne pregovore s NATO-om i američkom vojskom.

Od tada je opsežno pisao o ruskim vojnim pitanjima i geopolitici, iz perspektive prosovjetskog, tvrdokornog nacionalista. Čak se neuspješno pokušao prijaviti kao predsjednički kandidat 2011. Često je kritizirao Putina i više puta tijekom godina pozivao Putina da podnese ostavku.

Njegov je vojni glas koji javno govori protiv Putinovih postupaka u vezi s Ukrajinom možda usamljen, ali je to ipak značajan glas. A to je u svojoj objavi na Tweeteru objavio i Michael McFaul, bivši američki veleposlanik u Rusiji, te dodao: “Ovo je velika stvar. Svojedobno je general Ivashov bio jedan od najuglednijih čelnika ruskog Ministarstva obrane i bio je njihov jastreb. Ruski generali obično se ne miješaju u rasprave o javnoj politici, pogotovo oni poput Ivashova.”

Da bude jasno, Ivashov vjeruje da je NATO neprijateljska sila, ali njegovo iskustvo ga je naučilo da je NATO/SAD prijetnja pod kontrolom i da nema vanjske prijetnje od zapadnih sila. Masovno gomilanje ruskih trupa na granicama Ukrajine i Bjelorusije, dakle, nije da se nosi s prijetnjom sa Zapada. Umjesto toga, to je odvraćanje pozornosti od unutarnjeg stanja u Rusiji, demografskih izazova, pada životnog standarda i sveprisutne korupcije od koje ruski građani pate pod lošim upravljanjem nesposobnog Putinovog režima.

Ivašov ističe da Putinov model ni na koji način nije pokazao svoju superiornost prema Ukrajini, Krimu, dvjema “separatističkim” ukrajinskim republikama ili bilo kome drugome. Pod Putinom je Rusija postala međunarodni “parija”, kaže on. Njegovu aneksiju Krima ne priznaju vjerodostojne nacije, a Rusiju mnogi smatraju odmetničkom državom zbog Putinove “zločinačke politike izazivanja rata”.

Ivashov razlikuje ruske visoko obučene profesionalne časničke redove i kremljovsku vojnu “elitu,” na čelu s onima koje on smatra ne-entitetima. Ako Putinova politika, osmišljena samo da učvrsti njegovu unutarnju moć, doista gurne Rusiju u “katastrofalni rat”, dodaje, neće Putinovi vojnici Kremlja platiti cijenu; radije, to će biti profesionalni časnici i deseci tisuća mladih ruskih ročnika koji će biti ubijeni ili osakaćeni u borbama.

Dodatna zabrinutost Ivashova je njegov strah da bi se Turska mogla pridružiti Ukrajini u vojnom savezu. To bi, naravno, bila potpuno drugačija utakmica za Ruse.

Ivashovljevo rješenje: otpustiti Putina ako ga se ne može natjerati na ostavku i, ako je potrebno, strpati ga u zatvor zbog njegove “zločinačke politike izazivanja rata”.

Naravno, malo je vjerojatno da će se sve to dogoditi.

Pa ipak, prema Ivashovu, on govori u ime značajnog dijela ruske profesionalne vojske, jedine institucije kojoj ruski narod najviše vjeruje. Ako je njegova tvrdnja istinita, onda se ti vojnici, umirovljeni ili još uvijek u uniformi, moraju osjećati vrlo snažno ili bi inače ostali udobno tihi, uživajući u svojim mirovinama i privilegijama, umjesto da na sebe navuku gnjev i neizbježnu Putinovu kaznu.

Putin će nedvojbeno pronaći način da kazni Ivašova zbog njegove otvorene kritike, a možda i druge članove Sveruskog časničkog zbora. Ali on ne može izbrisati sve one koji vjeruju u ono što je Ivashov rekao. Niti si može priuštiti otuđenje svoje profesionalne vojske.

Moguće je da je sa svim svojim zveckanjem oružjem i igranjem oko Ukrajine, Putin možda stvorio opoziciju koju ne može tako lako ušutkati.

Mario Max Stanišić