Strip “Alan Ford”, čiji je prvi broj u Italiji izašao prije 46 godina, odavno je na ovim prostorima stekao kultni status i vjerne obožavatelje.
Kao i nekad njegova se britka satira i dalje redovito citira, čak i među onim rijetkima koji ne znaju tko je Grunf, ali ne mogu se ne složiti s njegovim glupavim, a istodobno logičnim krilaticama, poput one da je “bolje ispasti budala nego iz vlaka”.
[ad id=”68099″]
Legendarni Grunf
Izjave tog bivšeg pilota i beznadežnog izumitelja legendarne su među ljubiteljima stripa, tiskaju se na majice po uzoru na Grunfa, razmjenjuju u razgovorima, “šeću” u forumskim potpisima te se, kao i dijalozi među likovima, pamte, prepričavaju i, iako smo ih puno puta čuli, ne gube na duhovitosti.
“Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti, ne vrijedi”, “Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega”, “Bolje izdati knjigu nego prijatelja”, “Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti”, “Bolji je nečastan bijeg nego častan poraz” i “Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi”, samo su neke od izjava tajnih agenata Grupe TNT koje su se, poput njihovih imena, ukorijenile u našem svakodnevnom govoru.
Politički nekorektni
U ‘politički nekorektnom’ stilu stripa tako se ponekad nekoga malog rasta i velikog nosa naziva Bobom Rockom, mnogi će u svom radnom okruženju prepoznati ponekog Debelog Šefa ili pak Broja 1, koji uz pomoć ‘male crne knjižice’ vuče sve konce, a nedvojbeno je i o kakvom je poslovnom dogovoru riječ kada se spomenu one Sir Oliverove “Halo Bing, kako brat?” i “Cijena? Prava sitnica”.
Generacija koja je odrasla uz strip danas vjerojatno sve bolje razumije Jeremijinu jadikovku “boli me sve i još mnogo toga”, zna se da kada se za nekog kaže da ima ‘Superhikov dah’ ne znači da miriše po ljubičicama, a jasno je i zašto korumpirani političari podsjećaju na svinjolike gradske vijećnike iz stripa.
Antun Halonja, viši znanstveni suradnik s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, smatra kako stripovi, iako se doživljavaju bezvrijednima i trivijalnima, a njihov jezik manje vrijednim, zaslužuju punu pozornost jezikoslovaca i stilističkih analiza, osobito kada je riječ o klasiku kao što je “Alan Ford”.
Kod stripovnog jezičnog izraza, ograničenog prostorom sličice, postoje dvije oprečne situacije, jedna u kojoj je vizualna poruka dominantna, a jezična svedena na minimum, s uzvicima poput “Aaargh!” te druga u kojoj je verbalna poruka vrlo razvijena i dominira nad crtežom, napomenuo je. U “Alanu Fordu” te su dvije situcije vrlo spretno uravnotežene, pa osim simpatičnih likova legendarne Grupe TNT, pamtimo njihove jezične dosjetke koje su malo-pomalo ušle u svakodnevni govor, zahvaljujući sjajnomu prijevodu i prilagodbi Nenada Brixyja s talijanskoga, rekao je Halonja za Hinu.
Popularnost i dalje traje
Iako je to bio satirički i crnohumorni prikaz društva, cenzori zemlje u kojoj ona “Neprijatelj nikada ne spava” kao da se prirodno nadovezuje na fordovsku “Tko spava, nije budan”, nisu mogli prijeći preko nacističkog znakovlja koji su stoga nevješto brisani ili precrtavani, jedna je visoko uzdignuta desna ruka čak bila prepravljena da stoji uz tijelo, a bila je i zabranjena čitava epizoda u kojoj se TNT-ovci nalaze s Titom.
“Ljude treba odgajati i obrazovati, a ne zabranjivati im jer tako neke stvari napravite još važnijima nego što uistinu jesu”, rekao je dizajner Mirko Ilić, dodavši da mu se “Alan Ford” nikada nije sviđao, bio mu je loše nacrtan i dosadan i tada je čitao američke underground stripove. Ipak mogu razumjeti kult tog stripa, možda je uspio zato što su mu likovi bili u raspadu, baš kao i zemlja u kojoj smo živjeli, utvrdio je.
Unatoč tome što se država odavno raspala, popularnost stripa i dalje traje, o čemu svjedoče domaći internetski portali s oglasima, na kojima se pojedini raritetni rani brojevi, bez obzira što su izlizani i poderani, nude za nekoliko stotina kuna, dok talijanski originali dosežu i cijenu od par tisuća kuna.
U nastavku pročitajte još legendarnih misli i izjava likova iz stripa Alan Ford:
“Nije važno sudjelovati, važno je pobijediti.”
“Tko spava nije budan.”
“Naoružaj se i bježi.”
“Bolje nešto od nečega, nego ništa od ničega.”
“Ako želite pobijediti u trci, morate prvi proći kroz cilj.”
“Ne predaj se nikad, osim kad moraš.”
“Alane, bjež’mo, njih je dvojica, a mi smo sami!”
“Prokletstvo, ovaj zid je glatak poput glatkog zida.”
“Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo – stranka istine”
“Ovde počiva onaj koga više nema.” (epitaf)
“Ovdje ležim ja a stojiš ti, a bilo bi bolje da ležiš ti a stojim ja” (epitaf)
“Mene će naviše pogoditi moja vlastita smrt!”
“Bolje biti bogat nego ne biti”
“Dolje oni živio ja” – grafit na zidu
“Kupite cvijeće voljenoj ženi, ali ne zaboravite i na vlastitu.”
“Poznati sicilijanski odvjetnik tvrdi da je sve to plod policijske mašte.”
“Ne vjeruj ženi koja laže.”
“Tko hoda ne trči.”
“Bolje izdati knjigu nego prijatelja.”
“Ovdje leži, ne bježi jer nije svježi.” (epitaf)
“Možda po nacionalnosti nizozemac, al preci su mu sigurno bili francuzi.”
“Za domovinu ću dati sve, pa čak i nokat.”
“Ulaz slobodan, izlaz se naplaćuje.” (napis nad kinom)
“Halo, Bing, kako brat? Ukrao auto, a onda mu ga zdipili na prvom parkiralištu? Kakva vremena…”
“Udjelite sirotom starcu bez nogu koji nema novaca ni cipele da kupi.”
“Bolje taktički uzmak nego krvavi poraz.”
“Bolje piti vodu nego naftu.”
“Tko leži, ne bježi.”
“Bolje kukavički pobjeći nego junački poginuti.”
“Bolje ispasti budala, nego ispasti iz vlaka.”
“Natpis iznad kina: Ulaz-slijepi 50 centi, gluhi 50 centi, slijepi i gluhi 1 dolar!”
“Tko izgubi dobitak dobije gubitak!”