Zagreb, 21. listopada 2025. – Zastupnici stranke Možemo! ponovno su izazvali raspravu o prigovoru savjesti. Dok u slučaju vojnog roka brane pravo mladih da iz moralnih razloga odbiju služenje, u zdravstvenom sustavu isto to pravo redovito osporavaju liječnicima koji ne žele obavljati pobačaje.
Prigovor savjesti prema dnevno-političkoj potrebi
Saborski zastupnici Ivana Kekin i Marin Živković poručili su kako je Zakon o obrani „duboko problematičan“ jer, prema njihovu mišljenju, kažnjava one koji se odluče na prigovor savjesti. Živković je istaknuo da bi mladići koji odbiju vojnu obuku mogli završiti na fizičkim poslovima poput asfaltiranja cesta ili košnje trave, uz minimalnu naknadu.
Kekin je upozorila da će se osobama koje se pozovu na savjest „ona ispitivati“, dok liječnici – koji se pozivaju na priziv savjesti – to pravo ostvaruju bez ikakve provjere ili posljedice. Ova usporedba, međutim, otkriva nešto drugo: kad je riječ o liječnicima, Možemo! godinama traži upravo suprotno – ograničavanje ili ukidanje priziva savjesti, posebice u ginekologiji.
Različita pravila za istu savjest
U javnim istupima, Ivana Kekin više je puta tvrdila da priziv savjesti u bolnicama „onemogućava ženama pristup zakonom zajamčenoj zdravstvenoj skrbi“. Istodobno, sada zahtijeva da država ne ograničava pravo na prigovor savjesti kad je riječ o vojnom roku. Takav pristup jasno pokazuje dvostruka mjerila – pravo na savjest vrijedi samo kad odgovara političkom narativu Možemo!.
Ustav Republike Hrvatske jasno jamči pravo na prigovor savjesti. No, ako se to pravo tumači selektivno, ono prestaje biti načelo slobode i postaje politički alat. Ne može biti prihvatljivo da se prigovor savjesti u zdravstvu smatra „problemom“, a u vojsci „građanskim pravom“.
Politička dosljednost
Dok se u slučaju vojnog roka Možemo poziva na savjest i ljudska prava, u slučaju pobačaja isto to pravo proglašavaju neprihvatljivim. Takav pristup pokazuje tipičnu ideološku nedosljednost krajnje ljevice: moralno pravo vrijedi samo kad služi njihovoj političkoj agendi.
Građani dobro prepoznaju razliku između iskrene savjesti i političkog oportunizma. A u slučaju Možemo, savjest je očito samo zgodan alat – kad im odgovara.