Pratite nas

Komentar

Marko Jurič: Ivo Goldstein kronični manjak činjenica i argumenata nadoknađuje maštom

Objavljeno

na

Dobar je Goldstein Ivo. Kaže da su ustaše u travnju 1945. godine od Nijemaca posudili i donijeli “strojeve koji uništavaju kosti” pa da zato nema ljudskih ostataka na prostoru nekadašnjega logora Jasenovca.

Zanimljivo!

Kako to da nikad do sada u proteklih sedamdeset godina, nitko od stotina i stotina raznih domaćih i stranih istraživača logora u Jasenovcu nikada nije spomenuo takve strojeve? Zar je moguće da takvu jednu, vrlo zanimljivu i pomalo senzacionalnu informaciju, kao što je nacistički stroj za uništavanje kostiju, nikada, nitko, nigdje do sada nije spomenuo u kontekstu logora Jasenovac? Piše Marko Jurič/Projektvelebit

Goldstein mlađi spominje i spaljivanje kostiju na rešetkama gdje su se one pretvarale u pepeo. To je također izuzetno zanimljiva informacija. Bilo bi korisno da tu tehniku Goldstein ispriča djelatnicima Krematorija na Mirogoju. Naime današnjom naprednom tehnikom spaljivanje tijela preminulih u krematoriju, pomoću snažnih plinskih plamenika i u hermetičkoj komori traje gotovo tri sata. Tek tada kosti postaju dovoljno krhke da bi ih se potom moglo mehaničkom drobilicom smrviti. Dakle, ni današnjom tehnologijom ne uspijevaju se kosti pretvoriti u pepeo. E sad kako su to Goldsteinovi ustaše 1945. godine uspjeli razviti tehnologiju spaljivanja kostiju i pretvaranja u pepeo u ondašnjim primitivnijim uvjetima i ratnom stanju? To bi bilo zanimljivo čuti. Naime kosti nisu zapaljive i jednostavno ne gore, ne oksidiraju, nego dugotrajnim spaljivanjem na vrlo visokoj temperaturi (800ºC-1000ºC) postanu krhke. E sad, kako su ustaše uspjele na nekakvim rešetkama, dakle ne u komori, nego na otvorenoj vatri postići višesatnu visoku temperaturu? Tko se imalo razumije u tehnološke procese spaljivanja leševa, bez kreamtorija kakve su imali Njemci a u Jasenovcu ih nije bilo, zna da na otvorenoj vatri postići dugotrajnu tako visoku temperaturu jednostavno nije moguće. I onda još sve to ponoviti nekoliko desetaka tisuća puta, kako bi se uklonili svi leševi i još cijeli taj proces izvesti u samo nekoliko preostalih ratnih dana travnja 1945. godine.

Tu se nameće niz pitanja čiji bi odgovori i za današnje tehnološke standarde bili vrlo, vrlo zanimljivi. Poput recimo, gdje su ustaše nabavljali tolike enormne količine plina ili benzina za tu svrhu i kako su na otvorenom prostoru, odnosno kako kaže Goldstein ‘na rešetkama’, uspjeli postići toliko visoku temperaturu u širokom radijusu i u dugom vremenskom razdoblju?

Također je Goldstein izjavio da su se kosti nakon nekoliko poplava rijeke Save jednostavno istopile u zemlji. E ovo je daleko najzanimljivija informacija. Naime geološki proces ‘otapanja’ fosilnih ostataka u zemlji, pa tako i kostiju, traje otprilike nekoliko milijuna godina. E sad kako su to ustaše uspjele skratit taj proces na svega dvije, tri godine? To je svakako vrlo zanimljiva informacija i za današnje tehnološke standarde. Iz svega ovoga se može zaključiti kako su ustaše bili tehnološki razvijeni ispred svoga pa i našega vremena.

Ipak, zanimljivo je da sve ovo nitko do sada nije otkrio o ustašama nego evo baš Ivo Goldstein. Pa ako ne za povijest, Goldstein je bez sumnje zaslužio neko priznanje za ovakav svoj tehnološki istraživački talent.

Taj njegov istraživački talent je bez sumnje svojevremeno zapazio i profesor Miroslav Brandt. Naime, profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. je napisao: “Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.

Dakle, čini se da je Goldstein Ivo očiti kronični manjak činjenica i argumenata već tada jednostavno nadoknađivao maštom. Ako je to onda prolazilo i kao takvog ga etabliralo na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu zašto bi onda to danas bilo manjkavo u javnom diskursu? Sudeći prema HRT-ovim standardima novinarstva, znanstvenoj vjerodostojnosti i kritičnosti, manjak činjenica nije nikakav problem. Očito je, da je za uspješnu karijeru povjesničara u Hrvatskoj najvažnije poznavati idealan omjer mašte i činjenica. Kada je hrvatska nacionalna povijest u pitanju, osobito ona nakon Drugog svjetskog rata, ti omjeri očito uvijek idu na štetu činjenica, a u korist mašte vlastodržačkih ideologa hrvatske okupacije.

Marko Jurič/Projektvelebit

Dio Goldsteinovog obrazlaganja koji je relevantan za ovaj tekst nalazi se između 27. i 30. minute gornjeg video snimka.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ivan Penava: Pitanje je hoće li i kada doći vrijeme za promjenu odvojenog modela školovanja djece u Vukovaru

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava izjavio je u utorak kako su odvojeni modeli po kojima se djeca u Vukovaru školuju i pohađaju dječje vrtiće utemeljeni na zakonu te je pitanje hoće li i kada doći vrijeme da se učine iskoraci i takav model promijeni.

„Odvojeni modeli školovanja pa i slično iako nešto mekše stanje u dječjim vrtićima, nisu moj osobni odabir. Po mom bi mišljenju djeca trebala ići zajedno, trebalo bi im biti omogućeno učenje svog jezika, povijesti, kulture o kojoj god da je manjini riječ. No, to bi se trebalo raditi nakon odvijanja redovnih programa“, rekao je Penava nakon obilaska energetski obnovljenog dječjeg vrtića u Borovu naselju.

Dodao je i kako bi se djeca trebala zajednički družiti, prijateljevati i dijeliti vrijeme.

U energetsku obnovu dječjeg vrtića u Borovu naselju uloženo je 1,5 milijuna kuna od čega je 1,1 milijun kuna osiguralo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a ostatak Fond za obnovu i razvoj grada Vukovara.

Do energetska obnove vrtić u Borovu naselju trošio je u zimskim mjesecima za grijanje oko 40.000 kuna mjesečno. Očekuje se da će se nakon energetske obnove troškovi troškova grijanja smanjiti za oko 60 posto.

Dječji vrtić u Borovu naselju pohađaju djeca po oba programa, odnosno po hrvatskom i srpskom programu pri čemu u kompleksu vrtića imaju odvojene prostorije za svaki od programa.

Penava je na pitanje novinara potvrdio da ga nakon prošlotjedne burne sjednice Gradskog vijeća Vukovara, na kojoj se raspravljalo o mogućnosti proširivanja opsega osiguranih individualnih prava te proširivanju kolektivni prava pripadnicima srpske nacionalne manjine koji žive u Vukovaru, nije kontaktirao premijer Plenković, kao i da nema povratne informacije o prošlotjednoj sjednici i zaključcima s nje niti s Ustavnog suda. (Hina)

 

Predrag Peđa Mišić: Mene je sramota što su pripadnici mog naroda učinili. Ubijali su sve!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Petar Škorić: Ćirilica se u Vukovaru instrumentalizira kao simbol oružane pobune, razaranja, ubojstava i proganjanja ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Petar Škorić, predsjednik splitskog HDZ-a, prokomentirao je objavu u medijima da će se Zoran Milanović zalagati za uvođenje dvojezičnih ploča u Vukovaru. Zapitao se kome je i zašto potrebna ćirilica u Vukovaru i zašto SDSS uporno inzistira na postavljanju dvojezičnih ploča u Vukovaru?

– I to baš u Vukovaru, koji bi zbog svoje krvave prošlosti sa zastrašujućim srpskim agresorskim političkim biljegom trebao biti zadnji grad u Hrvatskoj gdje bi trebalo postaviti dvojezične ploče. Ne radi se tu o pismu, niti se radi o kulturnom obilježju niti je riječ o provedbi odluke Ustavnog suda koji svojim odlukama naglašava duh tolerancije, mira i snošljivosti, kao i suživota.

Ti uvjeti se ne ostvaruju u ovom slučaju, jer se ćirilica u Vukovaru instrumentalizira kao simbol oružane pobune, razaranja, ubojstava i proganjanja ljudi. Radi se o neviđenom korištenju jednog pisma kao oružja u kojem bi se u miru ostvarilo nešto što u ratu nisu uspjeli. Uvođenje dvojezičnosti u Vukovar nije cilj, to je sredstvo koje će poslužiti za ostvarenje nekih sljedećih ciljeva – poručuje Škorić.

Dodaje kako živimo u atmosferi u kojoj se hrvatskom narodu i svim hrvatskim građanima pokušava ograničiti pjevanje određenih pjesama domoljubnog karaktera, a sve u cilju nekakve političke korektnosti, jer tobože ‘vrijeđaju osjećaje’ i izazivaju nemir Srbima u Hrvatskoj. Istovremeno se, ističe, polazi od toga da ćirilica ili zvijezda petokraka ne izazivaju uznemirenost Hrvata, koji još nisu dovoljno oplakali svoje najbliže koji su pod tim znakovima ubijani.

– Danas, 21 godinu nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, trebamo analizirati te procese, podvući racionalnu crtu pod njih i donijeti odgovarajuće odluke. Meni je posve jasno, kao i milijunima Hrvata da ti procesi ne idu u pravcu integracije srpske manjine, nego upravo suprotno, u pravcu dezintegracije Hrvatske, što je politika naslijeđenih struktura, Srbije, njihovih eksponenata oko SDSS-a i SPC-a. Koliko u Vukovaru i u Hrvatskoj ima srpskih političkih stranaka, a samo SDSS inzistira na tome?

Zašto na tome ne inzistiraju i ostale srpske političke stranke u Vukovaru i Hrvatskoj? Zašto to ne traže oni Srbi koji su branili Hrvatsku kao svoju domovinu? Hoće li sama ćirilica Srbima u Vukovaru donijeti nova radna mjesta i bolji životni standard?! Neće! Ona će donijeti korist samo onim profesionalnim Srbima koji od nje i na račun nje žive. Umjesto obzira prema žrtvi Vukovara oni uporno otvaraju teme koje dijele, traumatiziraju i otvaraju ratne rane – smatra Škorić.

Zato će, drži Škorić, Hrvatska očito morati promijeniti pristup dosadašnjih politika i rješenja, uključujući i integraciju obrazovnog procesa kao zaloga budućnosti Vukovara, jer postojeći na dnevnoj bazi samo izaziva nova neprijateljstva i sukobe.

– I to davno prestalo biti pojedinačni slučaj, pitanje ponašanja ovoga ili onoga političara ili bilo kojega čovjeka. No, na ovome nije stalo. Svjedočimo kako se bivši premijer i sadašnji predsjednički kandidat SDP-a Zoran Milanović izjašnjava kako će utjecati da se ćirilično pismo uvede u službenu uporabu u Vukovaru više nego je to radio prije.

S tom rečenicom i s tom izjavom pred hrvatske građane stavlja vrlo jasan izbor – birajte onu politiku koja je dijelila hrvatski narod, koja je uporno vrijeđala hrvatske građane i hrvatske branitelje (koji su se, kako Milanović tvrdi još i danas, ‘pijani samoozljeđivali’) i pljuvala na naše zajedničke vrijednosti proizašle iz Domovinskog rata ili politiku koja hrvatsko društvo ujedinjuje, koja brine o interesima hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana, koja ne potencira teme koje dijele društvo i koja brine o našim temeljnim vrijednostima i hrvatskim braniteljima – napisao je Škorić.

Karolina Vidović Krišto o incidentu u Vukovaru: Ako vas netko pita za ćirilicu u Hrvatskoj, recite ovo

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari