Pratite nas

Komentar

Marko Jurič: Ivo Goldstein kronični manjak činjenica i argumenata nadoknađuje maštom

Objavljeno

na

Dobar je Goldstein Ivo. Kaže da su ustaše u travnju 1945. godine od Nijemaca posudili i donijeli “strojeve koji uništavaju kosti” pa da zato nema ljudskih ostataka na prostoru nekadašnjega logora Jasenovca.

Zanimljivo!

Kako to da nikad do sada u proteklih sedamdeset godina, nitko od stotina i stotina raznih domaćih i stranih istraživača logora u Jasenovcu nikada nije spomenuo takve strojeve? Zar je moguće da takvu jednu, vrlo zanimljivu i pomalo senzacionalnu informaciju, kao što je nacistički stroj za uništavanje kostiju, nikada, nitko, nigdje do sada nije spomenuo u kontekstu logora Jasenovac? Piše Marko Jurič/Projektvelebit

Goldstein mlađi spominje i spaljivanje kostiju na rešetkama gdje su se one pretvarale u pepeo. To je također izuzetno zanimljiva informacija. Bilo bi korisno da tu tehniku Goldstein ispriča djelatnicima Krematorija na Mirogoju. Naime današnjom naprednom tehnikom spaljivanje tijela preminulih u krematoriju, pomoću snažnih plinskih plamenika i u hermetičkoj komori traje gotovo tri sata. Tek tada kosti postaju dovoljno krhke da bi ih se potom moglo mehaničkom drobilicom smrviti. Dakle, ni današnjom tehnologijom ne uspijevaju se kosti pretvoriti u pepeo. E sad kako su to Goldsteinovi ustaše 1945. godine uspjeli razviti tehnologiju spaljivanja kostiju i pretvaranja u pepeo u ondašnjim primitivnijim uvjetima i ratnom stanju? To bi bilo zanimljivo čuti. Naime kosti nisu zapaljive i jednostavno ne gore, ne oksidiraju, nego dugotrajnim spaljivanjem na vrlo visokoj temperaturi (800ºC-1000ºC) postanu krhke. E sad, kako su ustaše uspjele na nekakvim rešetkama, dakle ne u komori, nego na otvorenoj vatri postići višesatnu visoku temperaturu? Tko se imalo razumije u tehnološke procese spaljivanja leševa, bez kreamtorija kakve su imali Njemci a u Jasenovcu ih nije bilo, zna da na otvorenoj vatri postići dugotrajnu tako visoku temperaturu jednostavno nije moguće. I onda još sve to ponoviti nekoliko desetaka tisuća puta, kako bi se uklonili svi leševi i još cijeli taj proces izvesti u samo nekoliko preostalih ratnih dana travnja 1945. godine.

Tu se nameće niz pitanja čiji bi odgovori i za današnje tehnološke standarde bili vrlo, vrlo zanimljivi. Poput recimo, gdje su ustaše nabavljali tolike enormne količine plina ili benzina za tu svrhu i kako su na otvorenom prostoru, odnosno kako kaže Goldstein ‘na rešetkama’, uspjeli postići toliko visoku temperaturu u širokom radijusu i u dugom vremenskom razdoblju?

Također je Goldstein izjavio da su se kosti nakon nekoliko poplava rijeke Save jednostavno istopile u zemlji. E ovo je daleko najzanimljivija informacija. Naime geološki proces ‘otapanja’ fosilnih ostataka u zemlji, pa tako i kostiju, traje otprilike nekoliko milijuna godina. E sad kako su to ustaše uspjele skratit taj proces na svega dvije, tri godine? To je svakako vrlo zanimljiva informacija i za današnje tehnološke standarde. Iz svega ovoga se može zaključiti kako su ustaše bili tehnološki razvijeni ispred svoga pa i našega vremena.

Ipak, zanimljivo je da sve ovo nitko do sada nije otkrio o ustašama nego evo baš Ivo Goldstein. Pa ako ne za povijest, Goldstein je bez sumnje zaslužio neko priznanje za ovakav svoj tehnološki istraživački talent.

Taj njegov istraživački talent je bez sumnje svojevremeno zapazio i profesor Miroslav Brandt. Naime, profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. je napisao: “Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.

Dakle, čini se da je Goldstein Ivo očiti kronični manjak činjenica i argumenata već tada jednostavno nadoknađivao maštom. Ako je to onda prolazilo i kao takvog ga etabliralo na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu zašto bi onda to danas bilo manjkavo u javnom diskursu? Sudeći prema HRT-ovim standardima novinarstva, znanstvenoj vjerodostojnosti i kritičnosti, manjak činjenica nije nikakav problem. Očito je, da je za uspješnu karijeru povjesničara u Hrvatskoj najvažnije poznavati idealan omjer mašte i činjenica. Kada je hrvatska nacionalna povijest u pitanju, osobito ona nakon Drugog svjetskog rata, ti omjeri očito uvijek idu na štetu činjenica, a u korist mašte vlastodržačkih ideologa hrvatske okupacije.

Marko Jurič/Projektvelebit

Dio Goldsteinovog obrazlaganja koji je relevantan za ovaj tekst nalazi se između 27. i 30. minute gornjeg video snimka.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Anto Đapić: Nije vrijeme zgražanja i čekanja, vrijeme je otpora…

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA

Odjel za javni red i mir Visokog prekršajnog suda donijeti će danas konačnu odluku o eventualnoj dozvoli ili zabrani korištenja pozdrava ‘Za dom Spremni’ u pjesmi ‘Čavoglave’ Marka Perkovića Thompsona. Te će se odluke morati držati i ostali suci, budući da će ona biti obvezujuća.

Sama činjenica da Visoki prekršajni sud presuđuje o simbolici oslobodilačkog Domovinskog rata je izravno priznanje potpunog sloma temeljnih vrijednosti na kojima je obnovljena i obranjena današnja Republika Hrvatska i jasna poruka hrvatskom narodu da je današnja država dovedena konzistentnim državnim politikama nakon 2000.godine u suprotnost sa svojim narodnim izvorištima.

Nesrazmjer državnih i društvenih vrijednosti, koji s jedne strane realsocijalističku komunističko-jugoslavensku simboliku predstavlja u Rijeci kao hrvatsku kulturnu poruku Europi usprkos službenom prjeziru i osudi te simbolike od Europe, a s druge strane ista ta država presuđuje o prihvatljivosti pjesme Boja Čavoglave, s kojom se branila Hrvatska i sama narav europske slobode, čini zastrašujuću raspuklinu između države danas i hrvatskog naroda.

To ne može dobro završiti. Mi u DESNO izričito osuđujemo samu činjenicu sudovanja o pjesmi Bojna Čavoglave Marka Perkovića Thompsona i pozivamo hrvatski narod na neposluh i otpor samoj toj činjenici, pri čemu držimo da država čije pravosuđe postaje instrument poraženih snaga u pokušaju zatirana simbolike hrvatske pobjede javno šalje poruku o svome posrnuću i svojoj nenarodnosti.

Nas ne zanima presuda suda u ovome slučaju, jer ne možemo prihvatiti bilo kakvu dvojbenost simbolike našega oslobodilačkog rata i slavnoga HOS-a, jer državu i sud koji se usudio na ovakav način suprotstaviti svome narodu i temeljnim vrijednostima na kojima je hrvatski narod uspostavio tu državu, ne možemo postovati, ne možemo držati svojom, ne možemo braniti a moramo odmah mjenjati i vratiti korjenima.

Nije vrijeme zgražanja i čekanja, vrijeme je otpora toj zastrašujućoj činjenici, napisao je u priopćenju Predsjednik stranke DESNO, Anto Đapić, dipl.iur.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Željko Glasnović: NE DAJTE SE ZAVARATI!!! Komunizam i masonstvo su sijamski blizanci

Objavljeno

na

Objavio

NE DAJTE SE ZAVARATI!!! Komunizam i masonstvo su sijamski blizanci. Francusku revolucionarnu rulju pokrenule su masonske lože u Parizu. Iza Boljševičke revolucije, koja je pobila desetke milijuna kršćana, krije se ona ista loža koju je Hrvoje Šarinić doveo u RH 1993.

Pročitajte tekst ispod:
(autor: Nikolina Nakić)

Prije par tjedana pročitala sam konačno knjigu Masonstvo u Hrvata Ivana Mužića. Kako mi je tema izrazito odbojna a i knjiga nije pretjerano lagana za čitanje trebalo mi je neko vrijeme da je pročitam te na kraju treba reći da je knjiga samo potvrdila neugodne pretpostavke koje sam imala i prije nje.

Ovo ljudima neće dobro sjesti ali zapravo je cijeli hrvatski nacionalni koncept kakav danas njegujemo produkt ozbiljnih nastojanja tj infiltracije masonskog pokreta s kraja osamnaestog stoljeća na prijelazu u devetnaesto u hrvatsko plemstvo.

Otac grofa Janka Draškovića, inače autora političkog programa Ilirskog pokreta Disertacije bio je prvi istaknuti hrvatski mason. Krajnji je cilj bio stvoriti odmetnuti tj buntovni element i pokušati iščupati hrvatski narod iz snažne katoličke monarhije u kojoj je stoljećima egzistirao.

Kako je u devetnaestom stoljeću i mađarski narod bio zahvaćen nacionalizmom, mađarska hegemonija u vidu prisvajanja hrvatskog teritorija samo je pogurala Hrvate van u nešto što su smatrali novim početkom, a zapravo je bila krvava kupka XX stoljeća, najtragičnijem dobu naše povijesti.

Možete se smijati plaštu i čekiću Nikice Gabrića i cijelom tom Fašniku prije Fašnika no iza cijele te ekipe, i njegove francuske i Hanžekovićeve britanske frakcije kriju se dva i pol stoljeća predanog rada na razdvajanju hrvatskog naroda od njegove srži i ključa opstanka – katoličanstva.

“Ovo ismijavanje montipajtonskih hrvatskih masona koji se u javnosti prepucavaju poput piljarica na placu možda i nasmijava javnost koja podastire duhovite komentare kako smo eto uspjeli razbucati i ono što Francuzi nisu uspjeli u tri stoljeća – no to je samo privid. Njihov izlazak u javnost duboko je promišljen i kontroliran a perjanice tih i takvih istupa su korisni idioti poput Nikice Gabrića.

Kao i uvijek, stvarna moć krije se u najvišim ložama koje nisu toliko orijentirane na uspjeh u društvu koliko na borbu protiv vjekovnog neprijatelja – Katoličke crkve.u međuvremenu se masonski grebatori nižih stupnjeva međusobno svađaju na infantilan način želeći u javnosti ostaviti dojam o ranjivosti i dobrohotnosti.

Dok nam Gabrić iznosi podatke da su oni tek jedna od udruga, poput udruge Franak ili Blokiranih, humanstičkih filantropa , intelektualaca kojima je jedina dobrobit napredak društva u svim segmentima, svrha je peglanje imidža u javnosti gdje eto i sam predsjednik Milanović daje izjavu o tome kako su ga zvali ali je odbio zbog pogrešne percepcije javnosti prema njima.

Radi se o stvaranju statusa žrtve gdje se buduće članove time poziva da se pridruže ovom filantropskom društvu. Njihova mjesta za regrutaciju uvijek su bili Rotary klubovi i Lions klubovi.

Istina je da su oni iz sjene duboko inkorporirani u sve pore društva, premreženi u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti – njihova imena nećemo saznati jer su oni sive eminencije ove države a istaknuti masonski pojedinci samo su smokvin list koji ima zavarati hrvatsku javnost.

Jedno su međutim smetnuli s uma a to je duboka ukorijenjenost katoličanstva u Hrvata.Masone su možda zavarali mediji i glasna manjina pa su pomislili da su se Hrvati udaljili od Katoličke crkve, ali se i te kako varaju.u kojoj mjeri, bliska budućnost će pokazati

.Kako je rekao veliki pisac Michael O Brien u knjizi o Hrvatima Otok svijeta – Hrvati nikada nisu molili svi, ali ih je uvijek molilo DOVOLJNO. Dovoljno i da bi se srušile sile iz dubina pakla, a to masoni jesu koliko god tvrdili suprotno.

“Mi moramo u potpunosti srušiti i pobijediti katolicizam!”, piše u biltenu francuske lože Velikog Istoka Francuske iz 1895.

“Prije svega, mora biti uništena religija”, izgovoreno je na Slobodnozidarskom kongresu, u Parizu, 1900. godine.”

Etape borbe su sljedeće:

Prvo je trebalo raskopati višenacionalne katoličke monarhije jačanjem nacionalnih pokreta u devetnaestom stoljeću. Druga etapa je slabljenje nacija i patriotizma kroz guranje ideje globalizma , otvorenih granica, tzv bratstva među ljudima i razbucavanjem osnovnih ćelija društva koje djeluju integrativno : država i obitelj, te guranje jedne svjetske religije.

Ne nasjedajte tako na blagoglagoljivost hrvatskih masona od kojih je većina tamo zbog pohlepe i želje za hvatanjem što moćnije pozicije u društvu. Oni skriveniji provode ono radi čega je ovo tajno društvo i osnovano. Prividno se možda čini da pobjeđuju, ali kako kaže mudra izreka. na kraju bitke se mrtvi broje.

Fra Mario Knezović: Masoni zašto ste tajni ako ste transparentni?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari