Dobar je Goldstein Ivo. Kaže da su ustaÅ”e u travnju 1945. godine od Nijemaca posudili i donijeli āstrojeve koji uniÅ”tavaju kostiā pa da zato nema ljudskih ostataka na prostoru nekadaÅ”njega logora Jasenovca.
Zanimljivo!
Kako to da nikad do sada u proteklih sedamdeset godina, nitko od stotina i stotina raznih domaÄih i stranih istraživaÄa logora u Jasenovcu nikada nije spomenuo takve strojeve? Zar je moguÄe da takvu jednu, vrlo zanimljivu i pomalo senzacionalnu informaciju, kao Å”to je nacistiÄki stroj za uniÅ”tavanje kostiju, nikada, nitko, nigdje do sada nije spomenuo u kontekstu logora Jasenovac? PiÅ”e Marko JuriÄ/Projektvelebit
Goldstein mlaÄi spominje i spaljivanje kostiju na reÅ”etkama gdje su se one pretvarale u pepeo. To je takoÄer izuzetno zanimljiva informacija. Bilo bi korisno da tu tehniku Goldstein ispriÄa djelatnicima Krematorija na Mirogoju. Naime danaÅ”njom naprednom tehnikom spaljivanje tijela preminulih u krematoriju, pomoÄu snažnih plinskih plamenika i u hermetiÄkoj komori traje gotovo tri sata. Tek tada kosti postaju dovoljno krhke da bi ih se potom moglo mehaniÄkom drobilicom smrviti. Dakle, ni danaÅ”njom tehnologijom ne uspijevaju se kosti pretvoriti u pepeo. E sad kako su to Goldsteinovi ustaÅ”e 1945. godine uspjeli razviti tehnologiju spaljivanja kostiju i pretvaranja u pepeo u ondaÅ”njim primitivnijim uvjetima i ratnom stanju? To bi bilo zanimljivo Äuti. Naime kosti nisu zapaljive i jednostavno ne gore, ne oksidiraju, nego dugotrajnim spaljivanjem na vrlo visokoj temperaturi (800ĀŗC-1000ĀŗC) postanu krhke. E sad, kako su ustaÅ”e uspjele na nekakvim reÅ”etkama, dakle ne u komori, nego na otvorenoj vatri postiÄi viÅ”esatnu visoku temperaturu? Tko se imalo razumije u tehnoloÅ”ke procese spaljivanja leÅ”eva, bez kreamtorija kakve su imali Njemci a u Jasenovcu ih nije bilo, zna da na otvorenoj vatri postiÄi dugotrajnu tako visoku temperaturu jednostavno nije moguÄe. I onda joÅ” sve to ponoviti nekoliko desetaka tisuÄa puta, kako bi se uklonili svi leÅ”evi i joÅ” cijeli taj proces izvesti u samo nekoliko preostalih ratnih dana travnja 1945. godine.
Tu se nameÄe niz pitanja Äiji bi odgovori i za danaÅ”nje tehnoloÅ”ke standarde bili vrlo, vrlo zanimljivi. Poput recimo, gdje su ustaÅ”e nabavljali tolike enormne koliÄine plina ili benzina za tu svrhu i kako su na otvorenom prostoru, odnosno kako kaže Goldstein āna reÅ”etkamaā, uspjeli postiÄi toliko visoku temperaturu u Å”irokom radijusu i u dugom vremenskom razdoblju?
TakoÄer je Goldstein izjavio da su se kosti nakon nekoliko poplava rijeke Save jednostavno istopile u zemlji. E ovo je daleko najzanimljivija informacija. Naime geoloÅ”ki proces āotapanjaā fosilnih ostataka u zemlji, pa tako i kostiju, traje otprilike nekoliko milijuna godina. E sad kako su to ustaÅ”e uspjele skratit taj proces na svega dvije, tri godine? To je svakako vrlo zanimljiva informacija i za danaÅ”nje tehnoloÅ”ke standarde. Iz svega ovoga se može zakljuÄiti kako su ustaÅ”e bili tehnoloÅ”ki razvijeni ispred svoga pa i naÅ”ega vremena.
Ipak, zanimljivo je da sve ovo nitko do sada nije otkrio o ustaÅ”ama nego evo baÅ” Ivo Goldstein. Pa ako ne za povijest, Goldstein je bez sumnje zaslužio neko priznanje za ovakav svoj tehnoloÅ”ki istraživaÄki talent.
Taj njegov istraživaÄki talent je bez sumnje svojevremeno zapazio i profesor Miroslav Brandt. Naime, profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190ā191. je napisao: āPokazalo se da temu dubinski uopÄe ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u Äasopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) Å”to viÅ”e publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u biljeÅ”kama navodi ne samo pisce i djela koje nije proÄitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: āTako to rade svi, pa zaÅ”to ne bih i ja!ā To mi je toga Äovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoÅ”tenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.ā
Dakle, Äini se da je Goldstein Ivo oÄiti kroniÄni manjak Äinjenica i argumenata veÄ tada jednostavno nadoknaÄivao maÅ”tom. Ako je to onda prolazilo i kao takvog ga etabliralo na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu zaÅ”to bi onda to danas bilo manjkavo u javnom diskursu? SudeÄi prema HRT-ovim standardima novinarstva, znanstvenoj vjerodostojnosti i kritiÄnosti, manjak Äinjenica nije nikakav problem. OÄito je, da je za uspjeÅ”nu karijeru povjesniÄara u Hrvatskoj najvažnije poznavati idealan omjer maÅ”te i Äinjenica. Kada je hrvatska nacionalna povijest u pitanju, osobito ona nakon Drugog svjetskog rata, ti omjeri oÄito uvijek idu na Å”tetu Äinjenica, a u korist maÅ”te vlastodržaÄkih ideologa hrvatske okupacije.
Marko JuriÄ/Projektvelebit