ViÅ”e je nego interesantno MilanoviÄevo obrazloženje prijema Tihomira BlaÅ”kiÄa s nekolicinom Äasnika-veterana HVO, gdje eksplicitno istiÄe da usprkos osudi tribunala u Haagu ā BlaÅ”kiÄ nije ratni zloÄinacā, te da Äe primiti i generala PetkoviÄa Äim doÄe iz zatvora.
Rijetko tko se na hrvatskom nacionalnom spektru neÄe složiti s tim da ti ljudi nisu ratni zloÄinci i imati bilo kakav prigovor na tu MilanoviÄevu tvrdnju.
NaglaÅ”avam ovo ā nacionalnom spektruā, jer je izvan svake sumnje, i prijem Äasnika veterana HVO-a, i ova poruka iskljuÄivo namjenjena tom spektru. Suludo bi bilo oÄekivati suglasnost ili potporu anacionalnog, globalistiÄkog, lijevog ili antiteistiÄkog spektra za ove MilanoviÄeve rijeÄi, jer s te strane se gotovo u potpunosti sustavno kriminalizira i HV, i HVO, i Domovinski rat sa svom njegovom simbolikom.
NeobiÄno je da tu tvrdnju izriÄe predsjednik Republike Zoran MilanoviÄ, a bivÅ”i predsjednik vlade MilanoviÄ nije nikada naÅ”ao potrebnim reÄi bilo Å”to negativno ili osporavajuÄe o tim presudama, niti je ikada tjekom opozicijskog politiÄkog djelovanja progovorio o tome. A predstavljao je sami vrh politika i politiÄkog spektra na sasvim suprotnim pozicijama.
Otkud takva promjena?
Je li i to, kako neki na tzv desnici nepromiÅ”ljeno nastoje reÄi, nasjedajuÄi na ponuÄenu krinku za MilanoviÄeve opasne postupke tjekom godina, joÅ” jedan njegov hir?
Nema hirovitosti i pogotovo nepromiÅ”ljenosti kod MilanoviÄa.
Radi se o istom Äovjeku, u svim situacijama u zreloj životnoj dobi, s razliÄitim obavezujuÄim nadležnostima. A stavovi su nepomirljivi.
Kako je to moguÄe?
Jedini razuman odgovor je ā Äovjek se bavi vrlo ozbiljnim stvarima, s vrlo ozbiljnim motivima i joÅ” ozbiljnijim ciljevima.
I radi to vrlo, vrlo vjeŔto.
Pogledajmo kontradikcije.
Kad se veÄ oÄitovao o nedužnosti Tihomira BlaÅ”kiÄa i Milivoja PetkoviÄa ulažuÄi u te ocjene legitimitet predsjednika Republike, bilo bi oÄekivano da nije izdvajao samo BlaÅ”kiÄa i PetkoviÄa, a zanemario Darija KordiÄa, koji je formacijski i ustrojbeno bio joÅ” manje odgovoran za zloÄin u AhmiÄima od nedužnog BlaÅ”kiÄa, a osuÄen je, robijao je gotov 20 godina. Ili, zar po istom nakaradnom principu, koji u ovom sluÄaju istiÄe predsjednik MilanoviÄ, nije bio osuÄen general Praljak, odbivÅ”i životom pred oÄima cijeloga svijeta preuzeti proglaÅ”enu krivnju? ZaÅ”to MilanoviÄ, kad veÄ ulazi nasuprot nepopularnog i vrlo nevjerodostojnog suda, nije bio dosljedan i istakao i spomenute ljude, ili on ima nekakve dokaze da su svi ostali zaslužili svoje kazne?
Äudna selekcija. Tko malo sustavnije razmiÅ”lja o MilanoviÄevim postupcima od kada je preuzeo dužnost predsjednika Republike, tko s njegovim politiÄkim djelovanjem poveže Äudne okolnosti predsjedniÄkih izbora i vrlo, vrlo utemeljene slutnje o složenoj zajedniÄkoj operaciji s navodnom Å korinom desnicom, tko samo malo razmotri razvoj politiÄkih prilika u zemlji do danas, s vrlo jasnim tendencijama pogotovo na koordiniranom djelovanju MilanoviÄa i navodne novonastale desnice, ima se ozbiljno zamisliti.
Valjalo bi recimo provjeriti, kakva je uloga u haÅ”kim procesima bila MilanoviÄevog najbližeg suradnika danas, Orsata MiljaniÄa, kakav je odnos kroz zadnjih dvadesetak godina bio izmeÄu MiljeniÄa, MilanoviÄa i BlaÅ”kiÄevog odvjetnika iz Haaga, Nobila?
Valja takoÄer protresti politiÄke preferencije Äasnika HVO, koje je neki dan MilanoviÄ primio, malo prouÄiti njihove sklonosti prema politikama u BiH, posebno odnos prema ÄoviÄevom HDZ-u, eventualne odnose s tzv.platformaÅ”ima, komÅ”iÄevcima pa to možda dovesti u vezu s žestokim verbalnim ratom predsjednika MilanoviÄa sa Å”efom HDZ-a i Vlade Andrejom PlenkoviÄom.
Zanimljiva je u tim možebitnim pitanjima i odgovorima uloga Ljube ÄesiÄa Rojsa.
Valjalo bi pitati Darija KordiÄa Å”to on recimo zna o ulozi Nobila i BlaÅ”kiÄa u suÄenju njemu, a to suÄenje je bilo nužni pravni temelj ili presedan po kojemu je kasnije kriminaliziran kompletan hrvatski vojni i politiÄki vrh u Hrvatskoj ( na sreÄu bez presuÄenih krivnji) i u BiH.
Jako se bojim da se iza svega Äemu svjedoÄimo ne skriva MilanoviÄeva otkrivena ili evoluirana suverenistiÄka narav ili sklonost Hrvatima u BiH, nego vrlo izgledna zlouporaba Äasti HVO-a, koju jedan dio Äasnika odavno ne zna nositi, u vrlo pomno i vrlo podmuklo osmiÅ”ljenim politiÄkim borbama u Hrvatskoj, gdje se umjesto viÅ”egodiÅ”njih ljeviÄarskih alata, koji su se pokazali nedostatnima jer su izazivali kontraefekat, i onako oslabljeni HDZ nastoji sruÅ”iti i uniÅ”titi po planu koji je jedini eksplicitno iznio Ivo JosipoviÄ, ovaj put s navodne desnice, koja veze ni sa Äim nacionalno vjerodostojnim nema.
Usprkos tome Å”to PlenkoviÄ daje povoda ljutnji desnog i nacionalnog spektra, jasno je kao dan da neviÄeno neprijateljstvo i kampanja protiv njega, koju koordinirano vode MilanoviÄ i Å koro, nije samo rat protiv PlenkoviÄa, niti je uzrok toga rata āsrpsko-hrvatska trgovaÄka koalicijaā, niti Istanbulska konvencija.
Puno veÄe se i puno neugodnije politiÄke postupke radili mnogi, Äak i sami TuÄman, pa se preko njih prelazilo bez ovako dugotrajne i uporne kampanje.
NeÅ”to se u svemu puno opasnije dogaÄa.
Iza toga se skriva puno opasnija i složenija pozadina, a Å korino ponaÅ”anje pred parlamentarne izbore, tadaÅ”nje njegove poruke, te poruke sada uoÄi zagrebaÄkih izbora i slijepcima bi morale biti signal, ako veÄ ne zvono za uzbunu.
Sve mi se viÅ”e Äini da su predsjedniÄki izbori bili samo prvi javni korak u razvoju toga vrlo podmuklog scenarija sa scenaristima, redateljima i glumcima odavno pripremanim i profiliranim za tu igru. NaglaÅ”avam ovo javni, jer su organizacijsko-logistiÄki koraci tiho i iza politiÄkih reflektora slagani godinama ranije, pogotovo na razvoju gospodarsko-financijskih energetsko-trgovaÄkih giganata, ekspanziji u medije i pripremi karijera buduÄih glavnih protagonista danaÅ”nje priÄe.
Samo malo neostraÅ”Äene razumske retrospektive i povezivanja stotina ā sluÄajnostiā bacaju uznemirujuÄe svijetlo i rasvjetljavaju posve drugaÄiji sadržaj gotovo svemu Å”to nam se nudi.
Zato se, Äak i kad se radi o samoj sumnji, valja pitati toÄno ovo Å”to sam pitao.
KonaÄno, BlaÅ”kiÄ je u ovom neobiÄnom javnom dogaÄaju rekao:
āNajveÄa satisfakcija mi je kad proÄem kroz Vitez i AhmiÄe (a proÄem barem jednom godiÅ”nje) odobravanje tamoÅ”njih ljudi koji mi prilaze i pozdravljaju. Äinjenica da me oni ne doživljavaju kao krivca za uistinu straÅ”an zloÄin koji se tamo dogodio, nemjerljiva je s bilo Äime.ā
Samo bih ga uz radost Å”to ima takav osjeÄaj u Vitezu i AhmiÄima, pitao ā imate li takav osjeÄaj kad se sjeti Darija KordiÄa i hoda li uzdignute glave pred njim?
To je takoÄer pitanje, koje je bitno za razumjevanje MilanoviÄevog najnovijeg postupka, ali i cjelokupnog njegovog rukopisa na poziciji predsjednika Republike.
Uvijek je vrijeme za razum, a danas pogotovo.
Marko LjubiÄ
