Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Notre Dame poziva narode Europe

Objavljeno

na

Foto: Reuters

Gori simbol kršćanstva europskih naroda. Notre Dame je gotička katedrala stara 850 godina. Odavno nije samo simbol Pariza i Francuske, simbol je temelja na kojima je izrasla civilizacija koju baštine svi europski narodi.

Simbolika katedrale Notre Dame nije u njezinoj monumentalnosti, ni u tornju, zvonima, u umjetninama, njezina simbolika je ona fina inspirativna nit kojom su prožeta umjetnička, filozofska, socijalna i kulturološka svjedočanstva francuskih i svjetskih velikana, čiji su zapisi, stihovi, priče, platna i fotografije donosile zvuk zvonjave i kao inspiraciju, i kao poziv, i kao upozorenje stotinama milijuna ljudi diljem svijeta, napose Europe.

Čak i onda kada su u ime njezine simbolike umjesto violina i orgulja tutnjali topovi, mješali se krici smrti i vriskovi slave ratnih pobjeda.

Simbolično je i doba u kojem gori Notre Dame. Utoliko je simbolično, upozoravajuće i mobilizirajuće svakome do koga su doprli zvuci njezinih zvona, ukoliko više lideri njezine Europe izražavaju tugu gledajući plamenove kako ju oblizuju u smrtnom hropcu, ponavljajući da gori dio nas, kako je rekao Emmanuel Macron, a u glas ponavljaju Frau Merkel, manje ili više znani, sve do Plenkovića i KGK.

Sve što Macron, Merkel i družina koja ih slijedi godinama rade, moralo je izazvati požar. Posve je nebitno kako je zaiskrilo, jer, neka iskra od milijuna njih, morala je planuti. Simbolično je da se to događa u Velikom Tjednu, kad idemo u susret muci i smrti, posve sigurni da je to uvod u život. I bit će život.

Notre Dame je odavno sačuvana i neizgoriva, kao što su neizgorivi temelji europske civilizacije koju smo stvarali, od Atlantika do Baltika, od Mediterana do Urala, i što plamen proguta, uvijek se nanovo rađa. Kao i Rim sa svojim križom, nakon palikuće Nerona.

Lako će zato biti obnoviti Notre Dame, nešto teže je prepoznati tolike Nerone, koji zavijajući elegije, nesvjesno čekaju svoju povijesnu presudu u bojazni kada će milijuni svjedoka upravo silom plamenih bljeskova s tornja Notre Dame progledati. I usmjeriti pozornost na palikuće koji pale temelje te Crkve.

Slutim da je požar katedrale Notre Dame upravo to svjetlo, dovoljno veliko i vidljivo, da rastjera mrak nad simbolikom europskih vrijednosti, koje Neroni ubijaju diljem kontinenta, naričući za građevinom, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

 

Predsjednica: Potresna slika jednog od simbola kršćanstva i europske kulture u ognju rastužila je cijeli svijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Inzkovo izvješće UN-u puno je obmana i laži o Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

U prvome tjednu svibnja Visoki međunarodni predstavnik Valentin Inzko podnio je redovito izvješće Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda u kojemu je govorio o polugodišnjem razdoblju u Bosni i Hercegovini iznoseći gomilu laži, obmana i podvala. Uredu Visokoga međunarodnog predstavnika očito je jedini cilj održati status i nastaviti zarađivati stotine tisuća eura, dok s druge strane svojom pristranom probošnjačkom retorikom njegov prvi čovjek nastavlja održavati dominaciju ovoga naroda nad Hrvatima. Skandalozni su navodi, činjenično netočni i obmanjujući, koje je predstavio članovima svjetske organizacije koja je i utemeljila ovu funkciju u BiH. Tako se Inzku priviđaju separatizam kod Hrvata, negiranje Haaškoga tribunala, opstrukcije, a da istodobno nije predstavio nijedan grijeh druge bošnjačke strane. Po običaju i s mjerom podsjetio je na grijehe srpske strane.

Problem NVO Herceg-Bosna

Sredinom ožujka u Mostaru je održana godišnja skupština nevladine udruge Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, koja je doslovno to što predstavlja – udruga. Na njoj je govorio Dragan Čović, predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora BiH, također još jedne udruge. To je bio događaj koji je jedva zabilježen u popisu agencijskih vijesti. No ne i za Inzka i njegov tim.

‘Kao što je napomenuto, u izvještajnom razdoblju izjavama se nastavilo osporavati suverenitet i teritorijalni integritet BiH, pri čemu je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik najzastupljeniji predstavnik takvih proglasa. U ožujku je udruga pod nazivom ‘Hrvatska zajednica Herceg-Bosna’, kako se u ratu nazivala odcijepljena paradržava, održala kongres u Mostaru, gdje je ‘pohvaljena ratna Herceg-Bosna’, navedeno je u izvješću austrijskoga diplomata. Koliko su njegova izvješća primitivna i površna, najbolje govori stavljanje u identični kontekst Dodikovih istupa te hrvatskih dužnosnika. I dok Dodik nastavlja ondje gdje su stale srpski ratni vođe Radovan Karadžić i Ratko Mladić, Herceg-Bosna najprije je značila otpor agresiji. Mala povijesna lekcija uči nas kako je utemeljena istoga dana, 18. studenoga 1991. godine, u BiH kada je Vukovar pao u srpske ruke. Jedina logična poveznica s time jeste da je Herceg-Bosna simbol otpora agresiji koja je u BiH uslijedila pola godine kasnije. I da nije bilo Herceg-Bosne, posve je sigurno da ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Za Inzka je, pak, pozivanje na ulogu Herceg-Bosne ‘osporavanje suvereniteta i teritorijalnoga integriteta’. Istodobno, jedina je činjenica da Herceg-Bosna na žalost danas ne postoji kao entitet, odnosno republika, dok istodobno Republika Srpska itekako postoji. Nije Inzko propustio spomenuti niti rezoluciju sa zasjedanja Hrvatskoga narodnog sabora BiH održanoga u siječnju ove godine. Posebno mu je zasmetao dio u kojemu su politički predstavnici Hrvata rekli kako totalnu laž i krivotvorenje povijesti predstavlja presuda šestorici dužnosnika Herceg-Bosne koju je izrekao Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

‘Odbacujemo kvalifikacije ICTY-a o udruženom zločinačkom pothvatu koje su nepravedno i neutemeljeno pripisivane Republici Hrvatskoj, Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane. Takva se zlonamjerna kvalifikacija, na žalost, koristi kao pokušaj ostvarivanja ratnoga cilja jedne strane u ratu u BiH u ukidanju hrvatskoga naroda kao političkoga subjekta u BiH. ICTY nije bio kvalificiran u predmetu ‘Prlić i drugi’, niti je uopće kvalificiran, kao što su oni sami presudili 2007. godine, da odlučuju o pitanjima odgovornosti države, jer imaju kaznenu nadležnost koja se odnosi samo na pojedince’.

Za kardinala Komšić kao Hitler

Ovaj navod iz Deklaracije HNS-a BiH za Inzka predstavlja negiranje ratnih zločina, iako niti jednom rečenicom ratni zločini čak niti u ovomu tekstu nisu spomenuti. Dapače, u rezoluciji HNS-a navedeno je da se osuđuju i prihvaćaju svi pojedinačni zločini posljednjega rata, ali ne i kolektiviziranje krivnje te osuda cijelih država. Skandalozno je i posve diskvalificira Haaški tribunal ocjena u predmetu Prlić da je Hrvatska bila agresor na BiH te da su istu ulogu imali Hrvati u BiH. S obzirom na to da je takva presuda političke naravi, bez ikakve pravne podloge u njegovim pravilnicima, čime su izašli izvan okvira Statuta, politički odgovor HNS-a BiH posve je primjeren takvom političkom stavu. U stvari, presuda Haaškog tribunala i nije izrečena s ciljem da se kazne ili osude šestorica dužnosnika zbog zločina nego da se Hrvatima u BiH dodijeli uloga gubitnika za zelenim stolom pravde, kada to već druga strana nije uspjela učiniti u ratu. Na vrlo ružan način, predstavljajući ih kao separatiste, zatvorene, podupiratelje ratnih zločina, Inzko je opisao Hrvate u BiH. Istodobno je pak Bošnjake, a naročito one koji ih lažno predstavljaju i prava su paradigma njihove podređene pozicije, opisao kao napredne pojedince koji žele napredak društva. To je ocjena za Željka Komšića, koji je predstavljen kao čelnik građanske, neetničke političke stranke Demokratske fronte. Riječ je o stranci u kojoj je ovaj politički Bošnjak samo pokrovitelj velikobošnjačkoga projekta.

‘Izbor Željka Komšića, čelnika građanske/neetničke političke stranke Demokratska fronta (DF), kao hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, izazvao je značajnu reakciju glavne hrvatske političke stranke, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH), čiji službenici uporno govore kako je Komšić ‘nezakonit’ predstavnik hrvatskog naroda. U prosincu je Hrvatski sabor usvojio deklaraciju kojom kritizira Komšićeve izbore i poziva na ustavne promjene, naveo je Inzko u izvješću. Zanimljivo je kako je ovaj čovjek, koji se predstavljao kao veliki katolik, koji čak u svome rodnom mjestu svira orgulje na misama polnoćkama, zaboravio spomenuti i kako je kardinal Vinko Puljić njegov izbor usporedio s dolaskom Hitlera na vlast u Njemačkoj, da su ga sve hrvatske stranke označile kao novovjekovnoga Sejdu Bajramovića, da je njegov izbor Hrvatska akademija za znanost i umjetnost ili pak sveučilište ocijenilo kršiteljem prava Hrvata. No Inzko se zadržao samo na HDZ-u kako bi njegova pristrana priča dobila dodatno na težini i potvrdio stereotipe koje ponavlja godinama.

Podržava preglasavanje

Niti jednim slovom Inzko nije spomenuo probleme s kojima se BiH suočava s migrantskim valom, najavljenim povratkom ratnika iz Islamske države, blokadom vlasti i uspostave Vijeća ministara. Svi su ti problemi iz dvorišta bošnjačke strane i politike. No Inzku su beznačajni. Najzanimljivije je, međutim, što je posve ignorirao problem izbora parlamenta, odnosno Gornjega doma naroda Federacije BiH, za što je izravno odgovoran njegov ured. Iako je Središnje izborno povjerenstvo pronašlo neustavno i nezakonito rješenje, ostaje činjenica kako BiH doslovno nema zakonito uređeno pitanje načina izbora izaslanika za Dom naroda. Naime, to je pitanje Ustavni sud BiH izbrisao, a radi se o odredbama koje su svojedobno nametnuli iz Inzkova ureda. U više od 24 godine rada Ureda kojemu je austrijski diplomat na čelu, u posljednjih devet samo je jedna odluka bila u korist Hrvata, a sve druge, a bilo ih je na stotine, bile su na štetu Hrvata. Ta se jedina odnosila na proširenje granica Općine Žepče u kojoj su pripojene mjesne zajednice iz drugih općina s hrvatskom većinom. Sve druge, uključujući i one da Bošnjaci mogu preglasavati Hrvate, da imaju dvostruko više ministara i utjecaja u federalnim vlastima, rezultat su čovjeka čiji istupi ohrabruju upravo politiku dominacije. S obzirom na to da se radi o konstanti od 24 godine, hrvatska politika konačno mora početi tražiti njegov odlazak i zatvaranje OHR-a. Samo je u takvim okolnostima moguće da BiH napravi iskorak. Ovako će Inzko i društvo stalno podržavati ratne ciljeve jedne strane dok je posve sigurno kako takvo što Hrvati ne će prihvatiti.

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik

Inzko u UN-u: ‘Hrvatski dužnosnici Komšića uporno nazivaju nelegitimnim’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Živozidaška referendumska prostitucija

Objavljeno

na

Objavio

Pita me fina gospođa srednjih godina pokraj štanda živozidaša na kojem prikupljaju potpise za referendum o zabrani financiranja političkih stranaka iz državnog proračuna, što bih joj preporučio, potpisati ili ne.

Odgovorio sam joj prispodobom zgodnom za razmišljanje svima nama. Što biste vi uradili i biste li zabranili proizvodnju automobila, nakon što je jedan ili stotine idiota za upravljačima punom brzinom projurilo pod crvenim signalom na semaforima, izazvali seriju nesreća, ubili ljude u prometu i uništili imovinu?

Bi li zbog toga prestali koristiti prometna sredstva i isključivo od jedne do druge točke putovali pješke? Stvar je jednostavna. Tko bi zabranio auta i tko bi isključivo hodao ili trčao, neka podupre ovu inicijativu. Malo je takvih.
No, puno će ljudi potpisati. Zašto?

Zato što uzimaju i imaju pravo s manje izravnih posljedica po sebe biti neodgovorni te i na destruktivan način iskazati nezadovoljstvo državom i politikama, ne razmišljajući o tome da je izravna posljedica ovakve inicijative jačanje upravo onih protiv čijega je ponašanja proglašena. I da će se te posljedice reflektirati i na njih osobno u vremenu ispred, iako tako ne izgleda trenutno.

Uvijek se, kada nema pravila najbolje snalaze upravo oni, koji ih redovito krše ili zaobilaze kada ih ima. Zašto je onda jedna parlamentarna stranka, koja je jako nadmoćna logistički izvanparlamentarnim konkurentima u političkoj kampanji upravo zbog povelikih sredstava, koje dobiva iz proračuna, odlučila ići i upravo sada s takvom inicijativom?

Zato što im je promidžbeni efekt javne nazočnosti na stotinama lokacija u Hrvatskoj i pred stotinama tisuća prolaznika uvjerljivo bitniji od odgovornosti prema tim ljudima, prema društvu i narodu. I nije im problem biti neiskren, prvo, jer će im rijetko tko postaviti pitanje zašto onda ne povedu one koje pozivaju na potporu, vlastitim primjerom za sobom i lijepo vrate novce koje su dobili iz proračuna i drugo, jer ih nitko u poslu kojim se bave neće kazniti zbog neiskrenosti i neodgovornosti.

Dapače, i prvo i drugo se isplati. Uz sve navedeno, minimum polaznih standarda za prvi korak ozdravljenja hrvatskog društva bi bio kazniti u svakoj prigodi svakoga tko je spreman za svoje dnevnopolitičke i destruktivne interese prostituirati apsolutno sve društvene vrijednosti i institute, u ovome slučaju značaj i ulogu instituta referendumskog odlučivanja ljudi i naroda. Jer, ova inicijativa je prostitucija referenduma.

Mora u pristojnom društvu negdje biti granica javnoga ponašanja, jer se upravo zbog viših razina tih granica ljudi razlikuju od vukova, narodi od čopora i krda, uz svijest da i čopori i krda imaju čvrsta pravila bez kojih nisu mogući, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari