Masakr u Dusini 1993.: Zločin ABiH koji pobija tezu o ‘spontanom sukobu’
Na današnji dan, 26. siječnja 1993., u selu Dusina u srednjoj Bosni ubijeno je deset civila i ratnih zarobljenika, devet Hrvata i jedan Srbin. Zločin su počinili pripadnici Sedme muslimanske brigade Armije BiH u trenutku kada otvoreni hrvatsko-bošnjački rat još nije bio eskalirao. Dusina, tada mala hrvatska enklava u bošnjačkom okruženju, danas stoji kao jedan od ključnih dokaza da sukobi u srednjoj Bosni nisu započeli spontano niti s hrvatske strane, nego su bili dio ranije planiranih vojnih operacija.
Zločin u Dusini 26. siječnja 1993.
Na današnji dan, 26. siječnja 1993. u selu Dusina ubijeno je deset civila i zarobljenika, devet Hrvata i jedan Srbin. Napad su izveli pripadnici Sedme muslimanske brigade Armije BiH, u sastavu Trećeg korpusa. Riječ je o selu koje je bilo hrvatska enklava u bošnjačkom okruženju, s oko 70 stanovnika hrvatske nacionalnosti, većinom civila.
Svjedočenja o egzekucijama zarobljenika
Prema svjedočenjima preživjelih, zarobljenici su izdvojeni i strijeljani ispred kuće Jure Kegelja. Posljednji zarobljenik, Mladen Kegelj, mučen je i ubijen u seoskom Mejtefu. Zapovjednik HVO-a Zvonko Rajić ranjen je, zarobljen i ubijen.
Svjedoci navode da je odbio skinuti krunicu te da mu je nakon smrti izvađeno srce. Za zapovjednu i izvršnu odgovornost u iskazima se spominje Šerif Patković.
Ubijeni su Draženko Kegelj, Mladen Kegelj, Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Vinko Kegelj, Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić i Vojo Stanišić.
Sudske presude i izostanak odgovornosti
Za ovaj zločin na 14 godina zatvora osuđen je Vehid Subotić zvani Geler. Ostali sudionici i zapovjednici nikada nisu pravomoćno osuđeni.
Američki vojni povjesničar Charles Shrader navodi da je Armija BiH već u siječnju 1993. pokrenula koordinirane operacije u srednjoj Bosni, s ciljem presijecanja komunikacija HVO-a na pravcima Kiseljak, Busovača, Vitez.
Već 23. siječnja blokirana je prometnica kod Kaćuna, a 27. siječnja, dan nakon zločina u Dusini, započeo je napad na Busovaču iz pravca Zenice, Lašve i Dusine, uz sudjelovanje oko 8.500 vojnika i najmanje pet brigada, uključujući mudžahedine i Zelenu legiju.
Shrader zaključuje da HVO nije imao ni plan ni kapacitete za ofenzivne operacije te da sukob nije započet s hrvatske strane. Prema njegovoj analizi, riječ je o unaprijed planiranoj operaciji Glavnog stožera Armije BiH. Propaganda je, navodi, presudno oblikovala percepciju rata, dok su zločini Armije BiH i djelovanje mudžahedina sustavno prešućivani.
Dusina ruši tezu o tzv. spontanom sukobu, kao i tezu da je HVO započo sukobe. Zločin se dogodio u siječnju 1993., prije otvorene eskalacije rata u srednjoj Bosni. Trideset i tri godine kasnije u selu Dusina ne živi nijedan Hrvat.