Milanović je tijekom službenog posjeta Slovačkoj ponovno otvorio pitanje europskog odgovora na rat u Ukrajini, iznoseći stavove koji relativiziraju teritorijalne ustupke i odgovornost agresora. U trenutku kada Ukrajina vodi obrambeni rat protiv Rusije, takve poruke izazivaju ozbiljna pitanja o političkom smjeru i moralnoj jasnoći Europe.
Rusija i pitanje teritorijalnih ustupaka
Predsjednik Zoran Milanović izjavio je kako nema “hrabrosti davati savjete” Ukrajini te da će se cijena eventualnih odluka brojati u životima Ukrajinaca i Rusa, a ne zapadnoeuropskih država. Takav okvir, iako naizgled realističan, zanemaruje ključnu činjenicu: rat je započela Rusija brutalnom agresijom, a Ukrajina ima puno pravo braniti svoj teritorijalni integritet.
Poruke o tome da savjeti Zapada navodno proizvode nove žrtve opasno se približavaju narativu koji odgovornost prebacuje s agresora na žrtvu. Ukrajina nije birala rat, niti je dužna “razmatrati koncesije” kako bi se Europa osjećala sigurnije ili komotnije.
Kritični trenutak za Europu bez jasnog moralnog kompasa
Milanović je istaknuo da se Europa nalazi u “kritičnom političkom razdoblju” te da se određene odluke guraju bez dovoljno demokratske kontrole. No pritom izostaje jasno imenovanje najveće prijetnje europskoj sigurnosti: ruske imperijalne politike koja otvoreno ruši međunarodno pravo.
Usporedo sa slovačkim vodstvom, uključujući premijera Roberta Fica, koji je već poznat po rezerviranom odnosu prema vojnoj pomoći Ukrajini, Milanović gradi blok skepticizma prema zajedničkom europskom odgovoru. Takav pristup slabi jedinstvo Europske unije upravo onda kada je ono najpotrebnije.
Zamrznuta ruska imovina
Posebno problematične bile su izjave o zamrznutoj ruskoj imovini. Milanović je naglasio da je riječ o “ruskom suverenom vlasništvu” te doveo u pitanje opravdanost korištenja tih sredstava za pomoć Ukrajini. Time se zanemaruje osnovno načelo odgovornosti agresora za ratnu štetu.
Ako Rusija može bez posljedica razarati ukrajinske gradove, infrastrukturu i gospodarstvo, a da se njezina imovina štiti u ime financijske stabilnosti, tada međunarodni poredak gubi smisao. Upravo korištenje zamrznute ruske imovine predstavlja jedan od rijetkih konkretnih mehanizama pritiska na Moskvu.
Politička ravnoteža ili prikriveno naginjanje Rusiji
Iako Milanović formalno tvrdi da ne zauzima stranu, njegova retorika kontinuirano izbjegava jasnu osudu Kremlja, dok istodobno relativizira europske i zapadne napore. U kombinaciji sa sličnim stavovima pojedinih srednjoeuropskih lidera, stvara se dojam političke “ravnoteže” koja u praksi ide u korist jačega, odnosno Rusije.
U vremenu kada Ukrajina plaća najvišu cijenu obrane europskih vrijednosti, od političkih lidera očekuje se jasnoća, a ne kreativna skepsa prema institucijama koje pokušavaju očuvati sigurnost kontinenta.
Rat u Ukrajini nije apstraktna geopolitička rasprava, nego konkretna borba za slobodu i opstanak jedne europske države. Svako umanjivanje te činjenice, pa i kroz naizgled pragmatične izjave, dugoročno slabi Europu i ohrabruje agresora.
Kamenjar.com
>>>Milanović: Dijabolično je savjetovati Ukrajinu da nastavi ratovati