Cijenjena i uvažena gospođa Ankica Tuđman proslavlja još jedan rođendan (r. 24. srpnja 1926. u Zagrebu).
Godinama je, kako je i sama rekla, živjela uz čovjeka koji je proučavao povijest i koji je postao dio nje. Riječ je o dr. Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku i vojskovođi, pobjedniku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Po Tuđmanovu prezimenu, kojeg s ponosom nosi, jednom je zapisala, gazili su i pljuvali, lagali i proklinjali ga oni koji su bili politički protiv ideje o stvaranju hrvatske samostalnosti. U želji da se ne zaboravi njegovo veliko djelo, svojedobno je objavila i knjigu sjećanja –
„Moj život s Francekom“ (2006.). To je pisana ostavština jednog burnog, osobnoga i javnog života čovjeka koji je uz hrvatske branitelje i stradalnike najzaslužniji za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.
Već na početku te knjige donosi stihove jedne majke poginulog hrvatskog branitelja koja se pita: Hoće li Hrvatska moći, hoće li htjeti, hoće li znati bez Tebe opstati? Ovo pitanje sve se više i češće postavlja i danas!
Gospođa Ankica, iako je čitav život provela u sjeni svoga supruga, itekako je bila aktivna, ne toliko u politici, koliko u humanitarnom radu. Osnovala je Humanitarnu zakladu za djecu Hrvatske, čiji je moto bio i ostao da se i s jednom kunom može pomoći. A baš zahvaljujući ovoj Zakladi na tisuće ljudi dobilo je prijeku potrebnu pomoć.
Obitelj Tuđman, ali i ne samo oni, itekako mogu biti zahvalni dr. Franji Tuđmanu, jer takav se čovjek rađa jednom u stotinu godina, ali svi mi možemo biti ponosni i na gospođu Tuđman, nekad prvu damu Hrvatske.
Stoga, kako bilo da bilo – sretan Vam rođendan, gospođo Tuđman!
Mladen Pavković