Novinar Gordan Malić razotkriva dvostruke kriterije zagrebačke vlasti. Dok gradonačelnik Tomašević prijeti zabranom Thompsonovih koncerata, njegovi suradnici istodobno u Zagrebu organiziraju skup komunista i jugonostalgičara pod crvenim zastavama:
MOŽEMOVCI ZABRANJUJU THOMPSONA, A U ZAGREB DOVODE KOMUNISTE IZ SRBIJE DA SLAVE JUGOSLAVIJU
Zabrana koncerata Marka Perkovića Thompsona čini se kao vječna zagrebačka tema. Uoči prosinačkog koncerta u zagrebačkoj Areni, zabranu je najavio gradonačelnik Tomislav Tomašević : “Ukoliko 27. prosinca bude korišten taj ustaški pozdrav (Za dom spremni), neće biti novih Thompsonovih koncerata u prostorima kojima upravljaju bilo gradske ustanove bilo gradska poduzeća u Zagrebu”.
Takve prijetnje gradskih vlasti nije bilo uoči Thompsonovog koncerta na Hipodromu u srpnju ove godine. Pjesma Čavoglave pred pol milijunskom publikom na najmasovnijem koncertu kojeg su ikad i igdje imali jedan pjevač i jedan gradonačelnik, otpjevana je uredno od prve do zadnje strofe, uz standardni poklič koji je za jedne HOS-ovski, za druge ustaški, za treće i jedno i drugo…
Zašto gradonačelnik Tomašević nije ustao protiv takvog događaja, iako je znao da će Thompson otpjevati svoj najveći hit onako kako ga inače pjeva? Bili su mu izbori. To je precizno objasnio jedan od osnivača Tomaševićeve stranke, glumac, političar i aktivist Vilim Matula: „A što je Tomašević trebao? Riskirati da stara garnitura pojačana s ultradesnicom preuzme Grad Zagreb.”. (Jutarnji list, 9.srpnja.2025.).
Dakle, zauzimanje apodiktičkih stavova, principijelnost i nepopustljivost u etičkim i ideološkim pitanjima tako svojstveni ovom aktivističkom pokretu, ustuknuli su pred političkom pragmom uoči izbora. Reklo bi se, prvo vlast pa onda čast i slast… Prevara birača na koju smo navikli kod velikih stranaka, sad je prisutna i u manjih ili malih koji se prodaju za manje.
Glavne predizborne bitke redovito se vode za birače centra, jer oni donose prevagu na oba politička kraja. Njih je očito najlakše pridobiti verbalnim tsunamijem protiv korupcije, frazama o socijalnoj jednakosti i humanim zelenim urbanizmom… Ali ih najlakše izgubiš ograničavanjem ili ukidanjem sloboda, zabranama i radikalizmom.
Kako god, ciklus ispunjavanja želja svima i svakome, završio je nakon izbora.
Vilim Matula, već je najavio povratak Trga Maršala Tita i potom sudjelovao u organizaciji bizarne „kadrovske škole komunizma“ Revolucionarnog komunističkog saveza (RSK) „jugoslavenske sekcije Revolucionarne komunističke internacionale“ okupljene oko ideja revolucije i marksizma. Taj svojevrsni summit mladih komunista „iz regije“ protekao je prošlog vikenda u skoro konspirativnim okolnostima. Odigrao se u prostorijama Zajednice Udruga Antifašističkih boraca i Antifašista Zagreba i Zagrebačke županije (ZUAB), u ulici Pavla Hatza br.16. Zajednicu zagrebačkih antifašista, kao njen predsjednik, od ožujka ove godine vodi Vilim Matula, bivši član posljednjeg sastava Centralnog komiteta Saveza Komunista Hrvatske, danas istaknuti član stranke/pokreta Možemo.
U vrijeme kad najavljuju zabrane koncerta Marka Perkovića Thompsona, osnivači stranke Možemo otvaraju vrata komunistima i budućim revolucionarima „iz regije“ koju ovi u svojim materijalima nazivaju „nekadašnja Jugoslavija“, a češće samo Jugoslavija – gdje teorijski i u dokumentima svrstavaju i Republiku Hrvatsku. Na fotografijama sa skupa koje se mogu vidjeti na web profilu RSK, uočljivo nedostaje simbola Hrvatske i Zagreba (revolucija i demetropolizacija idu ruku pod ruku) s izuzetkom ulaska partizana u Zagreb iz svibnja 1945.. Ali se zato konferencijska dvorana ZUABA od podova do stropa prelijevala crvenim dekorom, barjacima sa srpom i čekićem, jugoslavenskim zastavama s petokrakom i agitopropovskim plakatima i lecima koji pozivaju na revoluciju, rušenje kapitalističkog poretka, povratak lenjinizmu…
ZUAB se financira iz gradskog proračuna, pa zagrepčani tako i ne znajući financiraju udruge i političke projekte koji žele oživjeti tekovine revolucionarnog, dakle boljševičkog komunizma i socijalističke Jugoslavije, a time i nasilja koje je neizostavan dio „diktature proleterijata“. Budući da se radi o temama koje ne izazivaju oduševljenje kod umjerenih birača, ova je „škola revolucije“ prošla donekle konspirativno. Nekoliko plakata i štandova po gradskim alejama, web stranica i facebook profil, ne osobito praćen, dali su naznake političkog smjera te „četvrte internacionale“. On je prije svega projugoslavenski, proruski i antizapadni. U tekstovima autora prozivaju se zapadni imperijalizam koji je doveo do rata u Ukrajini i izraelski fašizam koji i dalje provodi genocid nad Palestincima. Promovira se Hamas kao sve snažnija i sve utjecajnija vojno-politička organizacija s autoritetom na prostoru Palestine bez kojeg niti jedan sporazum ne bi bio pravedan ni moguć. (Iz referata „druga Hamida Alizadeha“).
Članovi RSK oduševljeni su „Gen Z“ revolucijama u Aziji, a neki od njih smatraju da je revolucionarni teror u tim državama uz podršku masa trebalo provesti do kraja i bez kompromisa (cit. Ben Curry).
Organizatori skupa i članovi zagrebačkog ogranka RSK o kojima ne znamo puno (više zna Vilim Matula) sebe smatraju „neprijateljima kapitalističke Hrvatske“ , ustaštva i fašizma koji se u njoj ponovo rađaju, (iz „Saopštenja 05. oktobra 2025.“) te najavljuju otpor kao i solidarnost s drugovima i drugaricama u Srbiji koji se nalaze u redovima tzv. blokadera. Smatraju da revoluciju treba provesti u svim krajevima bivše Jugoslavije, osim u Sloveniji gdje pobjeđuje ljevica. Predsjednika Ustavnog suda Franu Staničića, možda bi trebalo upitati nešto o ustavnosti tih poruka i simbola…
To nisu ideje koje smo navikli slušati u otvorenim diskusijama simpatizera i članova Možemo. Ali one očito dolaze iz dubine njihovog ideološkog bazena i njeguju se u samom „antifašističkom srcu“ pokreta. Vjerovatno ih zato i čuvaju od znatiželjnika.
S druge strane, pogled javnosti ustrajno usmjeravaju prema neprijateljima, ustašama i klerikalcima, onima koji „idu na Thompsona“.
A kako, zapravo, stoje stvari u vezi s Thompsonom? Koje poruke sa svojih koncerata šalje on i kakve su društvene reperkusije fenomena Čavoglave? Sam Perković u nekoliko je navrata ponovio da „ne slavi ustaše, ne pjeva o ustašama“ i da mu se „pjesme o Jasenovcu gade“. Iskreno ili ne, u to ne ulazim. Poziva na prevrat, progon, otpor i revoluciju u njegovim porukama nema. Lebdeći anđeli, Majka Božja, molitve i operetni mač teško se mogu doživjeti kao prijetnja. Jednako tako i njegovo glasno protivljenje komunizmu i Jugoslaviji. Niti jedno ni drugo u Hrvatskoj nemaju podršku. Pokušaji rehabilitacije tih ideja, kako vidimo, šire se u uskim, konspirativnim krugovima kao u 20-im godinama prošlog stoljeća. Da nema infrastrukture kojom upravljajuju stranka Možemo i Srpsko narodno Vijeće, jedva bi se za njih i čulo… Pa ipak, taj uzvik ZDS koji ledi krv u žilama, je li nakon svega ostavio traga u društvu, politici, među mladima?
Thompsonovi masovno posjećeni koncerti povodom Dana pobjede, u njegovim rodnim Čavoglavama svake godine okupe približno 100 tisuća ljudi i imaju tradiciju dužu od dva desetljeća. Počeli su 2003., a s prekidima traju i do danas. Na svakom od njih deseci i stotine tisuća mladih uzviknu frazu s početka Thompsonovog „zabranjenog“ hita. Kroz svo to vrijeme u Hrvatskoj nije zabilježen porast netrpeljivosti prema našim srpskim sugrađanima ni u općoj populaciji ni među mladima, nema većih incidenata međunacionalnog i međuvjerskog nasilja. Niti jedna opcija u parlamentarnom spektru i izvan njega, ne slavi poglavnika Antu Pavelića, a odnos hrvatske države prema nacionalnim manjinama evropski krugovi ocjenjuju uzornim.
I na kraju, kroz ta dva desetljeća zbornog pjevanja Čavoglava, samo jedna hrvatska vlada, i to lijeva, u izvršnoj vlasti i na visokim funkcijama nije imala političke predstavnike hrvatskih Srba. Bili su državni tajnici, ministri, potpredsjednici vlada… Mogle su zajedno postojati i Čavoglave i srpski kulturni centri.
Drugovi i drugarice, vaše zabrane očito su motivirane samo vašim ideološkim nasljeđem i ničim drugim! Vaš antifašizam nerazdvojno je vezan s komunizmom i jugoslavenstvom, ma koliko to skrivali od nas. Imena trgova i ulica po komunističkim zločincima, držite spremna negdje u ladici. Ali problem je taj „teror većine“. Kad bi ga se bar mogli riješiti jednog lijepog Oktobra ili Maja…
