Poslije Titova udara u Karađorđevu potkraj godine 1971., politički je osuđeno, a odmah zatim i smijenjeno državno političko vodstvo Hrvatske zbog tzv. masovnog pokreta i nacionalizma. Potajno se pripremala represivna policijska akcija protiv mnogih domoljuba, čiji je pokret poslije nazvan Hrvatsko proljeće.
Na današnji dan 11. siječnja 1972. uhićeni su intelektualni i politički vođe Hrvatskog proljeća koji su većim dijelom bili članovi Matice Hrvatske.
Bila je to posljedica Titove odluke o ugušenju slobodarskog pokreta i hrvatskog narodnog preporoda, koji je osobito imao čvrsta uporišta među intelektualcima i studentima.
U ranu zoru na današnji dan 1972. godine uhićeno je deset sudionika Hrvatskog proljeća. Uhićeni su poimence: Franjo Tuđman, Marko Veselica, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Vlado Gotovac, Vlatko Pavletić, Jozo Ivičević-Bakulić, Ante Glibota, Zvonimir Komarica i Ante Bačić.
U premetačini, u kojoj od policajaca nije bilo nijednog Hrvata i koja je trajala satima, nisu nađeni nikakvi spisi niti dokumenti o zavjeri protiv države ili špijunaži za strane sile.
Uskoro su se uhićenici, razbijeni u skupine, našli pred sudom koji ih je teretio za izmišljene političke zločine. Optužnica je bila sastavljena s teškim riječima poput nacionalizma, separatizma, kontrarevolucije i nasilnog obaranja komunističkog sustava., od kojih je dobar dio i sam desetljećima bio uglednim djelatnicima istog.
No, ni to ih nije spasilo samo zato jer su u doslovnom smislu rječju i djelom bili i ostali – Hrvati.
Sudske kazne bile su primjerene lažno iskonstruiranim optužnicama tipičnim za totalitarne sustave kao komunizam, fašizam i nacizam.
Kazna se, usprkos tome što su mnogi od njih bili važni sudionici partizanskog pokreta, sastojala u višegodišnjim robijama koje su često praćene teškim mučenjima i gubicima građanskih i ljudskih prava.
Uskoro su se zaredala i druga uhićenja i suđenja hrvatskim domoljubima, osobito među studentima na čijem je čelu bio hrvatski uznik i patnik Dražen Budiša.
U odmazdi nad hrvatskim proljećem uhićene su tisuće Hrvata, a mnogo više je ostalo je bez posla i pod političkom prismotrom i represijom komunističkog aparata. U svijet je krenuo novi val Hrvata koji pod stalnom policijskom represijom nisu mogli osigurati egzistenciju u zemlji.
Tek je slobodna i neovisna država Hrvatska, ostvarena krajem za Hrvate mučnog 20. stoljeća, donijela satisfakciju i mir brojnim pokoljenjima patnika i mučenika za slobodu svog naroda.