Niti jedan pedalj hrvatskog teritorija neprijatelj viÅ”e nije okupirao na ovoj istoÄnoj bojiÅ”nici i na taj naÄin vratio se moral i hrvatskoj vojsci i stanovniÅ”tvu u gradu Osijeku
Prije toÄno 27 godina vojno-redarstvenom akcijom āÄavolja gredaā poznatijom pod nazivom āKopaÄki ritā sprijeÄen je daljni prodor neprijateljskih snaga nakon pada Vukovara i obranjen Osijek.
Nakon okupacije Paulina Dvora 16. prosinca 1991., odnosno nakon Ŕto su srpske postrojbe izbile na lijevu obalu Drave i nasuprot Donjogradskom groblju, Luci Tranzit i Nemetinu, hrvatska strana morala je krenuti u protunapad.
Naime, prednji kraj obrane Osijeka sada je bio izložen izravnoj vatri s boka, dok je istoÄni dio grada bio izložen u cijelosti.
Å toviÅ”e, preko KopaÄkog rita agresoru se otvarala moguÄnost povezivanja sa snagama istoÄno od Osijeka, a kako je bila rijeÄ o podruÄju prohodnom za tenkove, postojala je Äak i opasnost od presijecanja grada na dva dijela.
Stoga je cilj akcije āÄavolja gredaā bio potisnuti agresora sa Å”ireg prostora KopaÄkog rita i proÅ”iriti zonu obrane na lijevoj obali Drave, i kako bi se onemoguÄio prilaz sjevernim dijelovima grada.
No, agresorske snage bile su vrlo dobro ukopane i opremljene, te su imale dobre izvore informacija, zbog Äega je veÄ u prvom sukobu 16. prosinca bilo žrtava na hrvatskoj strani.
Stoga je udar 18. prosinca 1991. izveden u strogo kontroliranim uvjetima, a komuniciralo se iskljuÄivo u Å”iframa motorolama i telefonom.
Nositelj akcije bila je 135. brigada, zatim dijelovi specijalne policijske jedinice Orao, topniÅ”tvo i 1. bojna 160. brigade, vod specijalne postrojbe Bojna Frankopan, pripadnici policije iz Belog Manastira, te rijeÄna ratna flotila.
Nakon izviÄanja i topniÄke pripreme, hrvatske postrojbe potpuno su porazile okupatora.
JoÅ” istog jutra zapovjednik osjeÄke obrane Branimir GlavaÅ” obiÅ”ao je teren i Äestitao im. U oslobaÄanju je poginulo 8 hrvatskih branitelja, a akcija āÄavolja Gredaā pamti se kao prvi ofenzivni uspjeh hrvatskih postrojbi na istoÄnoslavonskom bojiÅ”tu.
Zaplijenjena je pritom veÄa koliÄina oružja i opreme, a srpske snage viÅ”e nisu napredovale na tom dijelu bojiÅ”nice te je Osijek do kraja rata ostao nepokoreni grad.
Ā
Ā
Ā
