HIT JE NAPRAVLJEN, VREBA SE NA RADIO-APARATIMA S PRIPREMLJENOM KASETOM ZA SNIMANJE. ZVIJEZDA JE ROÄENA. MEÄUTIM, TKO TO SVIRA, TKO TO IZVODI? MISTERIJ, PRAVI MISTERIJā¦
U Slobodnoj Dalmaciji je 14. sijeÄnja 1992. objavljen prvi (veÄi) Älanak o Marku PerkoviÄu Thompsonu.
Novinar Dražen Duilo i fotoreporter Božo VukiÄeviÄ zaslužni su za reportažu naslova āÄavoglave ā hit āispaljenā s fronteā koju vrijedi i danas proÄitati.
Taj Älanak je u arhivi SveuÄiliÅ”ne knjižnice, UredniÅ”tvoĀ fanĀ straniceĀ Marka PerkoviÄaĀ Thompsona pretipkalo ga je i prenosimo reportažu u cijelostiā¦
ÄAVOGLAVE ā HIT āISPALJENā S FRONTE
Ima jedno selo, tu kod DrniÅ”a, na vrh Petrova polja, u Zagori na izvoru rijeke Äikole. Zove se Äavoglave. I one jeseni 1991. godine kad je nesreÄa, velika nesreÄa zadesila drniÅ”ki kraj, postavÅ”i veÄ nezaobilaznim dijelom njegove povijesti i krenuvÅ”i u predaju, tako da Äe se o njoj tiho ā jer gubitnici svoje jade, s patosom i nemirom, ispovijedaju tiho, Å”aptom gotovo ā govoriti generacijama i generacijama Å”to Äe doÄi, u istim tim Äavoglavama nastat Äe jedna pjesma.
Priprosta je zapravo, i poletna, te lijepa onoliko koliko je jaka. A jaka je, jer nikoga ne ostavlja ravnoduÅ”nim. Za razliku od svih onih pjesmica, pjesmuljaka i pjesama Å”to iz muziÄkih studija stižu na bojiÅ”ta, njezin je put bio upravo obrnut nastala je na fronti i tek nakon nekog vremena, stigla je u studio, ostavÅ”i nepatvorenom i neposrednom.
Ide ovako:
U Zagori, na izvoru rijeke Äikole
Stala braÄa da obrane svoje domove
Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braÄa svi
NeÄete u Äavoglave dok smo živi miā¦
Sam njen nastanak ima opet, jednu mitsku dimenziju, a priÄa o tome je sljedeÄa: rujna proÅ”le godine pred agresorskim tenkovima padali su redom slabo naoružani i priliÄno neorganizirani SiveriÄ, DrniÅ”, Oklajā¦ PuÄanstvo je krenulo u zbjegove, pred nadmoÄnim neprijateljem povlaÄila se i garda.
RaÄala se i apatija, bezvoljnost, rojile su se sumnje i, prisjetimo se, tih dana tek neÅ”to malo vedrine meÄu DrniÅ”ane unijet Äe ona āžetvaā armijskih tenkova na Pokrovniku. Äavoglave, selo sa dvjestotinjak dimova, tih dana, tih dana uopÄe nije bilo branjeno, a ljudi su, kao i iz susjednih sela, veÄ poÄeli odlaziti u izbjegliÅ”tvo i, uopÄe, nije slutilo na dobro. I onda, kad su tenkovi doÅ”li do Graca, kao Å”to to obiÄno biva u sliÄnim prilikama, skupina momaka iz Äavoglava donosi odluku: branit Äemo svoje selo.
Pjesma za Badnjak
Odlaze u UneÅ”iÄ te od 113. brigade ZNG dobivaju neÅ”to oružja, dok u svega nekoliko kilometara udaljenim Baljcima Äetnici orgijaju, u selu organiziraju straže. IzmeÄu njih i Baljaka, danas veÄ zloglasnoga ÄetniÄkog uporiÅ”ta, proteglo se samo MirloviÄ Polje, selo s mijeÅ”anim stanovniÅ”tvom. Hrvati su izbjegli, a dobar dio Srba priklonio se svojim susjedima u Baljcima.
Å to se tih dana motalo po bolesnom umu generala MladiÄa, Å”to je planirao, dokle je mislio iÄi i Å”to bi sve bilo da skupina momaka iz Äavoglava nije stala u obranu svog sela, teÅ”ko je i reÄi i teÅ”ko da Äe se to ikada s pouzdanjem znati. Uglavnom, tih dana Radio-Knin je priÄao kako Äavoglave brani ādve hiljade i dvesta ustaÅ”aā, dok ih je ovdje bilo stotinjak puta manje. Bez uniformi, slabog naoružanja i s Ävrstom voljom da obrane svoje domove.
Tek naknadno do sela Äe doÄi i Äelnici 114. brigade, da bi zatim u pomoÄ braniocima sela na izvoru rijeke Äikole stigli i ImoÄani. Nakon niza danonoÄnih stražarenja i dežurstava, ekipa iz Äavoglava, meÄu kojima je bila i nekolicina onih Å”to žive ili su Äak roÄeni u Splitu, s tim da su im roditelji iz ovoga mjesta, mogla je malo predahnuti. U selu je svih tih dana s njima ostala samo nekolicina mjeÅ”tana, odnosno mjeÅ”tanki, i dolazak pomagaÄa mnogo je znaÄio.
Dakako, osjeÄali su se jaÄima, a jedan momak, dvadest ÄetverogodiÅ”njak, Å”to je ljeti radio kao konobar dolje po moru, a zimi tu u DrniÅ”u, ne dobivÅ”i nikada stalan posao, dobio je malo viÅ”e vremena za svoju gitaru. U meÄuvremenu, dok su mine i granate i dalje padale po Äavoglavama, on je postao bogatiji za nadimak Thompson, dobivÅ”i ga po prastaroj ameriÄkoj puÅ”ci koju je nosio svih tih dana. Gitaru je svirao, onako, iz zabave.
Te tako, u tim trenucima opuÅ”tanja, izmeÄu smjena na straži, uz komin i vatru, obiÄno naveÄer, polako stižuÄi odnekud iznutra, iz svega onog proživljenog prethodnih dana stizala je pjesma. RijeÄ po rijeÄ, stih po stih, iskreno i bez velikih pretenzija. Uz Thompsona svatko od njegovih kolega imao je Å”to reÄi, neÅ”to dodati ili oduzeti, primijetiti i dotjerati. Na koncu, sve se to odužilo toliko da je trajalo po petnaestak minuta. Thompson je ātamburaoā, pjevali su svi, Äitav danas samostalni vod Äavoglave iz sastava 113. brigade ZNG-a.
Napokon, pred BožiÄ, nekomu, ne zna se Äije je to ideja toÄno bila, palo je na pamet da bi se ta njihova āhimnaā možda mogla snimiti. I bi tako: otiÅ”li su u Split, raspitali se kod ovdaÅ”njih muziÄara, te otiÅ”li u jedan privatni studio. Vokal je Thompsonov, u studiju je poneÅ”to dotjerano, u radu su sudjelovali i neki splitski muziÄari, Äitava pjesma je poneÅ”to skraÄena, radilo se Äitavu noÄ na Badnjak. Ujutro je kaseta bila gotova, ponudili su je Hrvatskom radiju-Studiju Split.
Pet minuta nakon njezina puÅ”tanja u eter Äavoglave su tuÄene minobacaÄima iz Baljaka. No pjesma je sebi svojstvenom snagu, svojim sedamosminskim ritmom, svojom neposrednoÅ”Äu, nastavila osvajati taj isti eter. I evo, svega dvadesetak dana nakon toga, nema djeteta na ovim prostorima koje ne zna makar dva stiha iz āÄavoglavaā. Hit je napravljen, vreba se na radio-aparatima s pripremljenom kasetom za snimanje, zvijezda je roÄena. MeÄutim, tko to svira, tko to izvodi? Misterij, pravi misterij i po Splitu se veÄ mogu Äuti raznorazne priÄe. I nerijetko je pitanje, gdje su, na koncu konca, te Äavoglave?
Thompson i gitara
Bili smo u Äavoglavama zajedno s Thompsonom, momkom s tako obiÄnim imenom i prezimenom, kakvih se u njegovom selu može naÄi joÅ” makar pet ā Marko PerkoviÄ ā te sa Strujom, JanÅ”om, Tajsonom, Å muÄurom, Nabiguzom, Vestijem, Äarom, Grizlijem, Mrmom, Jenkijem, Bepom, Äonom, Policajcem, Å picom, TiÄakom, Agresorom, Selasijemā¦ Sve su to, jasno, Älanovi samostalnog voda iz Äavoglava i svi su sudjelovali, rekosmo veÄ, u stvaranju sad veÄ znamenite pjesme.
ā Prije niko nije zna za nas. IÅ”a sam ja po Dalmaciji, znadu za Kljake, za UmljanoviÄe, za Baljke, za MirloviÄ polje, a za Äavoglave ne znaju. Kako ne znate, velim im, to je na izvoru Äikole na vr` Petrova polja. Eto, dok nije bilo pisme, niko nije zna ni za nas ni za Äavoglave, a sad znadu svi ā priÄa Selasije, najstariji meÄu njima.
Govore kako se nitko od njih nije nadao ovolikom uspjehu pjesme, a Thompson kaže kako planira snimiti i kasetu. Ima joÅ” materijala, joÅ” jednu domoljubnu ali laganu i nekoliko ljubavnih pjesama. Snimit Äe i spot, veli.
Äavoglave, gdje je to?
Primirje je i, iako se iz Baljaka tu i tamo može Äuti poneki hitac, atmosfera je opuÅ”tena. Nekoliko kuÄa je razoreno, tragovi gelera i granata mogu se vidjeti na sve strane. Izbjeglice se vraÄaju u selo. MeÄu rijetkima koji svih ovih dana nisu napuÅ”tali svoje selo je i Ana PerkoviÄ, zatekli smo je pored ognjiÅ”ta, baÅ” poÄela āzapreÄavat kruvā.
ā Bilo je u neko doba teÅ”ko, a sad je jopet dobro kad se ne puca. Nisam puno straÅ”iva, raÄunam, neÄe mene. ViÅ”e sam se bojala za njih mlade nego za sebe. Imam ode kravu, prasad, kokoÅ”i i, da izvinete, magare. Eto, neki nam bižali, a ja nisam ā priÄa nam.
Iz Äavoglava su inaÄe PerkoviÄi, Gorete, JukiÄi, BlaževiÄi, BeÅ”liÄi, MatiÄi, JeliÄi, Buovci, Dobre, PiliÄi, Pauci, ŽuriÄi, MikuliÄi, Akrapi, RadoÅ”i, Gotovci i Å arani. Po selu je, uz tek poneku dolje u polju prema Kljacima, malo novijih kuÄa. Radilo se, uglavnom, dolje u Splitu ili u DrniÅ”u, i živilo uz zemlju i stoku. Zajedno sa Tajsonom i Å muÄurom s lakoÄom i nelagodom spustili smo se i do izvora Äikole, lakoÄom jer reporter nije optereÄen viÅ”kom kilograma i nelagodom jer su nas Äetnici s onoga brda zasigurno morali vidjeti.
No, pucao nije nitko, a izvor Äikole, rijeke koja se ljeti pretvara u potok, a za kiÅ”a u bujicu, prolazeÄi s jednog na drugi kraj drniÅ”ke opÄine, ovih dana je gotovo presuÅ”io. Tako dolje red Å vabiÄa mlinica umjesto pravog malog jezera sada stoji samo lokva vode. Vele da je to zbog PeruÄe.
Reporteru na pamet pada jedna o nekoj drugoj rijeci. Znate je, zavrÅ”ava stihovima āvalja nama preko rijekeāā¦
NESPORAZUMI
U vezi sa stihom āÄujte Baljci, MirloviÄiā iz pjesme o Äavoglavama u meÄuvremenu su nastali odreÄeni nesporazumi. Naime, Å”to? Pri spominjanju MirloviÄa mislilo se na MirloviÄ polje, inaÄe susjedno selo, u kojemu ima i Hrvata ukljuÄenih u obranu domovine, te Srba koji su se prikljuÄili Äetnicima. Jasno, autori pjesme upuÄuju Äetnicima poruku da Äe ih āgoniti sve do Srbijeā, ali sve to izaziva reakcije kod Hrvata. ZaÅ”to se prezivaju MirloviÄi kad se oni bore za domovinu ā protestiraju. Stoga nas je Thompson zamolio da objasnimo kako se ono āMirloviÄiā odnosi samo na donji dio sela, a ne na gornji.
No to nije sve jer pored MirloviÄ polja, tamo kraj UneÅ”iÄa, postoji i selo Å”to se zove MirloviÄ Zagora. Reporter je sluÄajno jednom Äuo jednog Äovjeka iz MirloviÄ Zagore kako se žuÄno buni protiv onoga spominjanja āMirloviÄaā, te je to ispriÄao momcima iz Äavoglava. Oni se pet ispriÄavaju i vele da se u pjesmi nije mislilo na MirloviÄ Zagoru. Eto.