4. kolovoza 1995. ā PoÄela āOlujaā ā najsjajnija vojna operacija u hrvatskoj povijesti
Na danaÅ”nji dan 1995. godine poÄela je zavrÅ”na oslobodilaÄka vojno-redarstvena akcija Domovinskog rata āOlujaā u kojoj su nakon Äetiri godine okupacije pobunjenih Srba osloboÄena podruÄja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu, a omoguÄene su i oslobodilaÄke akcije u susjednoj Bosni i Hercegovini.
Prema podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Hrvatska vojska i specijalne policijske jedinice krenule su 4. kolovoza 1995. u 5 sati u napad duž crte od Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku, na bojiÅ”nici dugoj viÅ”e od 630 kilometara. Hrvatske snage u istoÄnoj Slavoniji i južnoj Dalmaciji stavljene su u stanje pripravnosti radi moguÄeg napada Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine.
NajveÄi uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske (HV) oslobodili Knin. Zbog njegova strateÅ”kog i simboliÄkog znaÄaja, dan osloboÄenja Knina u Hrvatskoj je proglaÅ”en Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja. U sljedeÄim danima hrvatske snage zaposjele su državnu granicu, osigurale je i krenule u pretres osloboÄenog prostora sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna.
Uz državni vrh pod vodstvom predsjednika Republike Franje TuÄmana operacijom je upravljao naÄelnik Glavnog stožera HV-a general Zvonimir Äervenko. Zbornim podruÄjima zahvaÄenima akcijom zapovijedali su generali Ante Gotovina, Petar StipetiÄ, Miljenko Crnjac, Luka Džanko i Mirko Norac, dok je specijalnu policiju vodio general Mladen MarkaÄ. U hrvatskim snagama bilo je ukupno oko 200 tisuÄa ljudi.
U dokumentu Kronologija Domovinskog rata koju je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata objavio na svojoj internetskoj stranici stoji da su svjetski državnici, posebice dužnosnici SAD-a, uglavnom pokazali razumijevanje za provedenu operaciju.
āIzmeÄu ostalog, rekli su da je āHrvatska ostavila dovoljno vremena meÄunarodnoj zajednici da sukob razrijeÅ”i pregovorima, a da su oni propali zbog beskompromisnoga stajaliÅ”ta krajinskih Srbaā. UoÄi napada, hrvatskim vojnicima izdana je stroga zapovijed o zaÅ”titi civila i civilnih te osobito vjerskih (pravoslavnih) objekata, a tijekom akcije u javnim medijima neprestano je ponavljan poziv predsjednika RH hrvatskim graÄanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zajamÄena sva graÄanska prava.
Ipak, najveÄi dio Srba iz samoproglaÅ”ene āKrajineā u Hrvatskoj, na zahtjev svog politiÄkog i vojnog vodstva, napustio je Hrvatsku. Zapovijed o evakuaciji Srba iz tzv. Krajine potpisao je srpski general Mile MrkÅ”iÄ; isto je potpisao i Milan MartiÄ, predsjednik āKrajineā. Predstavnici UN-a i ameriÄki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith potvrdili su da su srpski civili napustili podruÄje tzv. Krajine prije dolaska HV-a, stoji u Kronologiji.
Tijek āOlujeā
ā 4. kolovoza (petak) 1995.
U 5 sati ujutro zapoÄela je vojno-redarstvena operacija āOlujaā.
Na poÄetku operacije Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uniÅ”tilo je neprijateljsko radio-relejno ÄvoriÅ”te Äelavac te srediÅ”ta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori. Istoga dana osloboÄeni su Sveti Rok, Äista Mala, Äista Velika, UniÅ”ta, Gornji Baljci, Dabar, Novoselija, SibiÄ, Gora, StraÅ”nik, Graberje, ViÅ”njica, Predore, UÅ”tica, Tanac te prijevoj Mali Alan i podruÄje Dulibe ā Tulove grede na Velebitu.
Srpske snage u jutarnjim satima toga dana granatirale su Dubrovnik, Biograd na moru, GospiÄ, OtoÄac, Sisak i Sunju (potom su granatirani Karlovac, NuÅ”tar i druga naselja u Hrvatskoj); u tim napadima stradali su civili i civilni objekti.
ā 5. kolovoza (subota) 1995.
OsloboÄeni su: Knin s okolicom, Ljubovo, ŽitniÄ, Lovinac, GraÄac, Novi LiÄki Osik, Ostrovica, PrimiÅ”lje, PlaÅ”ki, Dubica, Vrlika, Kijevo, DrniÅ” s okolicom, Obrovac, Benkovac, Zemunik Gornji, Biljane Gornje, Biljane Donje, Å kabrnja, Nadin, SmilÄiÄ, Karin, Saborsko, LiÄka Jesenica, Vaganac, LiÄko Petrovo Selo, Rakovica, Drežnik Grad, Željava, Medak, PetriniÄ Polje, Trnavec, LiÄki Ribnik, Gornji Poloj, Glinsko Novo Selo, ŽupiÄ i ŽupiÄ brdo, Å anja, Vilusi, Pecki, LuÅ”Äani, Križ, CepeliÅ”, Strmen i druga naselja.
ā 6. kolovoza (nedjelja) 1995.
OsloboÄeni su: Petrinja, Kistanje, MuÅ”kovac, KaÅ”tel Žegarski, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, BuniÄ, Slunj, BroÄanac, Plitvice, Glina, OtriÄ, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Stražbenica, Blinja, UmetiÄ, Slabinje, Äaire, Utolica, Rausovac, Gornja i Donja BaÄuga, Jabukovac, Banski Grabovac, Å aÅ”, Veliki Å uÅ”njar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, MogoriÄ, PloÄa i druga naselja. Istoga dana kod TržaÄkih RaÅ”tela, na samoj granici na Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske (general bojnik Marijan MarekoviÄ) i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (general Atif DudakoviÄ).
ā 7. kolovoza (ponedjeljak) 1995.
OsloboÄeni su: Gornji i Donji Lapac, Mazin, Dobroselo, BoriÄevac, Kulen Vakuf, Cetingrad, Veljun, Krnjak, VojniÄ, Gornje MekuÅ”je, Kamensko, TuÅ”iloviÄ, Turanj, Å anac, JelaÅ”i i druga naselja. Izjava ministra obrane RH Gojka Å uÅ”ka da je operacija zavrÅ”ena u 18 sati toga dana, potvrdila je da konaÄna pobjeda hrvatskih snaga nije upitna, no ostalo je joÅ” nekoliko ādžepovaā otpora protivnika.
ā 8. kolovoza (utorak) 1995.
Predaja pukovnika Äedomira Bulata, zapovjednika 21. korpusa āSrpske vojske Krajineā, u Gornjem ViduÅ”evcu oko 14 sati, znaÄila je kraj operativnoga dijela operacije āOlujaā, ali i prestanak rata na teritoriju Republike Hrvatske, iako su nastavljene vojne aktivnosti radi slamanja ostataka neprijateljske vojske i pretresa terena. Primjerice, 8. kolovoza hrvatske snage uÅ”le su u Srb, a 9. kolovoza u Vrginmost i Dvor na Uni. PorazivÅ”i neprijatelja, Hrvatska vojska stala je na meÄunarodno priznatu granicu izmeÄu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. (Kamenjar/HRT/DaniPonosa)