Kada je sudac Theodor Merron, odbacivši sve točke optužbe, poništio nepravednu optužbu i naložio automatsko oslobađanje u Hrvatskoj je nastala euforija nezabilježena još od okončanja oslobodilačke operacije „Oluja“.
16. studenog 2012. Žalbeno vijeće Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu ukinulo je presudu raspravnog vijeća i oslobodilo generale Antu Gotovinu i Mladena Markača.
Oni su isti dan posebnim avionom hrvatske vlade prebačeni u Domovinu. Kada je glavna haška tužiteljica Carla del Ponte 2001. poslala u Zagreb tajnu optužnicu, Gotovina se odlučio na bijeg. Uz veliki pritisak Haškog suda i svesrdnu pomoć hrvatske vlade hrvatski general uhićen je nakon četiri godine.
Gotovini su se u Haagu pridružili naknadno optuženi generali Ivan Čermak i Mladen Markač pa je slijedila višegodišnja sudska trakavica jer suđenje je započelo tek 2008. Tužitelji su tražili osuđujuću presudu po više točaka optužnice kojom bi bili uzdrmani temelji legitimnosti Domovinskog rata, odnosno hrvatske borbe za neovisnost.
General Čermak pušten je na slobodu, no Markač i Gotovina drakonski su osuđeni u travnju 2011. na dugogodišnje kazne zatvora. U Hrvatskoj ta je vijest dočekana s ogorčenjem i nevjericom, posebno dio o „udruženom zločinačkom pothvatu u cilju etničkog čišćenja srpskog naroda“. Kada je sudac Theodor Merron, odbacivši sve točke optužbe, poništio nepravednu optužbu i naložio automatsko oslobađanje u Hrvatskoj je nastala euforija nezabilježena još od okončanja oslobodilačke operacije „Oluja“.
Ipak pojedini mediji i čelnici pojedinih nevladinih organizacija, koji su podržavali tezu o „udruženom zločinačkom pothvatu“, a Gotovinu prikazivali kao krivca i uoči presude ga pozivali na pokajanje, nisu bili zadovoljni oslobađajućom presudom.
Stoga je poruka mira Ante Gotovine upućena s dočeka na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića imala posebnu važnost za sve koje je oslobađajuća presuda šokirala u pozitivnom ili negativnom smislu.
(HRT/Kamenjar.com)