Napad na Ravno, hrvatsko mjesto na jugu Hercegovine, počeo je 1. listopada, kao dio akcije napada JNA i četnika na Dubrovnik, Slano i Ston.
JNA je tada širila propagandu da se Ravno uopće i ne nalazi u BiH. Selo su granatama iz haubica i minobacača gađali pripadnici zloglasnog Titogradskog korpusa tadašnje JNA. Prije 21. godinu pala je i prva žrtva u hercegovačkom selu Ravno, pa se ona može smatrati i prvom žrtvom rata u BiH. 1. listopada 1991. godine u Trebinju kod Ravnog s 82 kamiona stiglo oko 450 vojnika tadašnje JNA. Zaustavljeni su u pohodu prema obližnjem Stonu u Hrvatskoj, nakon čega počinju stradanja mještana Ravnog i okolnih sela.
Osim potpuno uništenih sela ubijena su 24 osobe, a 34 ih je umrlo “prirodnom” smrću. Ranjeno je 11 osoba, a njih 18 utamničeno je na dva mjeseca. Po bestijalnosti se izdvaja pokolj na Kijevu Dolu, kad je ubijeno i zaklano 7 ljudi starijih od 60 godina.
Prva žrtva agresije na BiH je bio Nikola Niko Brajić, vozač vozila hitne pomoći koji je nastojao pomoći ranjenicima iz svog sela.
Agresorske snage su ga uhitile u listopadu 1991. godine, a potom je zatvoren u logor u Bileći. Tamo su ga zlostavljali, a potom i likvidirali.
Na današnji dan prije 21 godina pala je i prva civilna žrtva rata u BiH. 61-godišnji mještanin Trebinje Jozo Stanković, osoba s posebnim potrebama, stradao je od eksplozije granate uz samo selo Trebinju.
Napad na Ravno ostao je upamćen i po izjavi tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva bIH Alije Izetbegovića koji je izjavio: „Ovo nije naš rat“.
Rezervisti JNA, iz sastava Titogradskog korpusa, napali su hrvatsko selo Ravno 01. listopada 1991. godine, a tadašnji je predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović izjavio: “Ovo nije naš rat!”
U vrijeme napada JNA na Ravno i Dubrovnik rezervisti JNA su bili na većini dominantnih visova na južnoj i istočnoj strani Mostara – Humu, Gubavici i Fortici. Nadzirali su dobar dio mostarske kotlinu, uključujući zračnu luku i Helidrom, te Dubravsku visoravan (Hms)