Prije nego ovo shvatimo, nikada nećemo izići iz komunističkog ropstva i siromaštva. Prije nego hrvatski nacisti ili socijalisti ne shvate da su nacisti, hrvatski narod nikada neće postati slobodan i sretan u svojoj državi.
[ad id=”68099″]
Stotine bivših udbaša, kosovaca i njihovih potomaka danas pljuje po predsjednici KGK jer je ona odlučila aktivno sudjelovati u politici. Ne znam zašto biramo predsjednika ako predsjednik nema nikakve ovlasti i ako politički ne smije djelovati? Ako ćemo ga birati, onda mu moramo vratiti i neke ovlasti. Zašto se izlažemo troškovima ako predsjednik države nema nikakve ovlasti? Zašto se predsjednik mora odreći svoje stranke koja ga je financirala i zašto predsjednik ne bi smio sudjelovati u kampanji svoje stranke? To su teze koje su Hrvatima nametnuli jugoslavneski nacistički aparatčiki preko medija, te stvorili podjele i nered u državi. Žalosno, ali istinito.
Hrvatska je ustrojena kao EU. Ne zna se ni tko pije ni tko plaća. Takav kaos u RH je uveo komunist Račan koji nije mogao razumjeti demokraciju zbog svoje komunističke prošlosti i svijesti pa su mu neki oportunisti servirali neke ideje samo da bi lakše prodali ili kupili hrvatske banke, velike utilitarne i ine firme, sve za sitne novce. Vlasnici hrvatskih banaka i prodanih poduzeća su postali komunistički direktori koji su još bili udbaši ili kosovci. Tako je Račan prodao sve što je vrijedilo u RH i ostavio nam dug od 26 milijardi dolara. Kad je preuzeo vlast, RH je bila dužna svega 9.2 milijarde dolara od čega je 8.3 naslijeđeno iz bivše države. Naime, on je ukinuo županijski Dom i vratio jednoumlje koje i danas zastupa stotine bivših novinara – udbaša i kosovaca, te njihovih potomaka – koji uz pomoć medija uskraćuju građanima pravo na informacije.
Istovremeno je Račan ukinuo neke ovlasti predsjednika pa se takav predsjednik mora ponašati kao kralj sa punom apanažom, ali bez ikakvog uticaja, bez ikakvih ovlasti i bez ikave odgovornosti, jer jedine dvije ovlasti dijeli sa vladom. Tako je i Mesić sudjelovao u rasprodaji i kupnji svega u RH. Kako to uskladiti? Osobno mislim da bi za Hrvatsku najbolji bio američki politički sustav jer u njemu svi političari se biraju izravno dok je predsjednik stranke samo koordinator, a nikada samovoljni diktator. Predsjednik države je ujedno i predsjednik vlade.
Prevarom Josipovića, Milanovića i Pusićke, dakle, nezakonitom izmjenom zakona o referendumu i bez ikakve kampanje, RH je ušla u EU i izgubila suverenost jer o ni o čemu ne odlučuje. Zašto nismo trebali ući u takvu Uniju? Prvo, jer o svemu odlučuju Francuska i Njemačka, te Britanija koja pokušava napustiti EU. Hrvatska u EU Parlamentu mora glasati za strategiju Francuske i Njemačke jer nije ni suverena ni ravnopravna sa ove dvije države. Drugo, ako Europa ne uvedi gornji Dom, Francuska i Njemačka će postati imperijalne sile. U ravnopravnoj i zdravoj zajednici, mala Hrvatska mora imati ista prava kao velika Njemačka.
Trebalo bi, dakle, u Parlament EU uvesti gornji Dom u kojem će svaka država Unije u tom Domu imati isti broj zastupnika. Tek tada će Hrvatska postati demokratska država i tek tada će postati ravnopravna sa drugim članicama Unije. Tek tada hrvatski zastupnici u gornjem europskom Domu bi mogli ravnopravno sudjelovati u planiranju strategije EU. Isto treba učiniti u RH. Tek tada hrvatske županije bi postale ravnopravne. Tako bi i zastupnici iz hrvatskih Županija sudjelovali u kreiranju hrvatske politike.
Primjerice, u američkoj federaciji svaka država je ravnopravna bez obzira koliko je velika. Po dva zastupnika u Senatu ima mali Rhode Island i velika Kalifornija. Jedino tako se male europske države mogu suprostaviti francuskom i njemačkom imperijalizmu. To sigurno nikada nećemo ostvariti sa premijerom Zoranom Milanović jer on ne razumije ni demokraciju ni diplomaciju. Jedino uvođenjem gornjeg Doma male županije u Hrvatskoj i male države u EU ravnopravno mogu odlučivati o proračunu i njegovom korištenju.
Premijer RH i vlada ne bi smjeli prozivati ni optuživati prijateljske vlade u Europi nego se problem mora rješavati diplomatski i bez velike buke. Takvu politiku su vodili jugoslavenski komunisti za vrijeme Jugoslavije. Oni su čak u svojem korpusu tražile neprijatelje. To se događa i danas, a tako se ponaša i kukuriku Koalicija. Njima smeta lustracija, a tvrde da su demokrati. Štite li oni načela demokracije ili možda prikrivaju zločine svojih očeva i djedova? Puna su im usta pravne države, ali ne znaju njeno pravo značenje. U njihovoj ignoraciji izjednačili su vladavinu prava i načelo pravne države.
Ako se itko suprostavi ili prozove Milanovićevu vladu, Milanović i njegovi trabanti ga odmah etiketiraju kao fašistu, a u posljednje vrijeme i nacistu. Ranije su takve zvali nacionalistima. Sve ovo nam pokazuje koliko jugoslavenski komunisti razumiju političku stvarnost. Hrvat je mogao biti nacionalist u Austriji, Ugarskoj ili Jugoslaviji, ali to ne može biti u suverenoj hrvatskoj državi jer je njegov politički san ostvaren. Hrvat danas može biti smo domoljub ili patriot. Ako ne voli strance, onda može biti samo šovinist. Gdje ima više šovinista nego u Francuskoj, ali ih vlast ne naziva nacistima.
Kako je nastao nacizam je pitanje koje traži odgovor. Nacizam je nastao od nacionalnog socijalizma. U Njemačkoj je nacizam nastao od njemačkog nacionalnog socijalizma, pa zaključujem da je i jugoslavenski nacionalni socijalizam bio nacizam. Zar Jugoslaveni nisu progonili i ubijali sve one koji su drukčije mislili i nisu prihvaćali njihovu idelogiju? Jugoslavenski komunisti su se skrivali iza jugoslavenskog nacionalnog socijalizma, a ponašali su se kao nacisti. Tito se ponašao isto kao i Hitler.
Prije nego ovo shvatimo, nikada nećemo izići iz komunističkog ropstva i siromaštva. Prije nego hrvatski nacisti ili socijalisti ne shvate da su nacisti, hrvatski narod nikada neće postati slobodan i sretan u svojoj državi.
Sam Pusić/Kamenjar.com