Zagrebački nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša predvodio je u subotu misu na groblju Mirogoju te poručio da slavlje o svetkovini Svih svetih i na Dušni dan ne okuplja ljude oko hladnih grobova nego oko svjetla svijeća koje su svjetlo uskrslog Krista, svjetlo nade i vječnog života.
U prigodnoj homiliji nadbiskup Kutleša izrekao je riječi svetog Pavla: “Meni je život Krist, a umrijeti dobitak”, kazavši kako su u tim riječima sabrana sva kršćanska filozofija života i smrti.
“Zato i mi, koji vjerujemo u Krista, ove svete dane ne doživljavamo toliko s tugom i nostalgijom zbog prolaznosti ovozemaljskog života, koliko s pogledom usmjerenim prema obećanju budućega”, poručio je te rekao da u svjetlu vjere mjesto tuge zauzima molitva, a sjećanje se pretapa u zahvalnost.
Groblje kao škola tišine
Kutleša je kazao i da nas sv. Pavao poziva da ne tugujemo kao oni koji nemaju nade. “Svaki križ, podignut nad grobom, pokazuje put prema nebu i znak je čežnje za ponovnim susretom”, rekao je.
Vjera nas, dodao je, ne ostavlja u suzama, nego vodi u nadu, da nas smrt ne zatvara u tišinu, nego otvara vječnosti. Kazao je i da je groblje “škola tišine”. “Ovdje govor ustupa mjesto šutnji, u kojoj zastaju svi naši planovi, utihnu nadmetanja, padaju sve maske. U toj tišini lakše čujemo glas savjesti, šapat duše i tihi glas Boga. Ta tišina nije prazna – ona odjekuje u vječnosti”, rekao je zagrebački nadbiskup.
Smrt kao učiteljica vjere i poniznosti
Svaki grob, bez obzira na veličinu, podsjeća da je život na zemlji prolazan, a duša vječna. “Grobovi su vjesnici svete ljudske ozbiljnosti. Ovdje svatko može čuti tihu, ali snažnu poruku: ‘Sjeti se da si prah, ali i da je tvoj prah predviđen za uskrsnuće'”, poručio je.
Na grobu se ne zaustavlja život nego se otvara njegovo novo poglavlje, ono koje ne poznaje suze, bolest ni prolaznost. “U tom svjetlu i sama smrt postaje učiteljica – uči nas poniznosti jer pokazuje granicu našega bića, uči nas mudrosti jer nas vraća bitnome, uči nas vjeri jer nas poziva da pogled usmjerimo iznad zemlje. Tko ne zna gledati grob u svjetlu križa, taj vidi samo tminu, ali tko gleda križ u svjetlu uskrsnuća, taj vidi zoru”, naglasio je Kutleša.
Ljubav koja nadvladava smrt
U jednom se pogledu, kazao je, krije bezbroj uspomena, u jednoj ruži mnoge suze, a u tihom posjetu groblju neizrečene riječi, ali – pred Bogom ništa od toga ne nestaje. “Sve što je učinjeno iz ljubavi traje zauvijek, jer ljubav je jedina stvarnost koju ni smrt ne može uništiti”.
Život je usporedio s njivom na kojoj je posijano dobro sjeme, ali na kojoj se tijekom života nakupi i kukolja, koji nije od Boga i koji često sami ne možemo ukloniti. No, rekao je da je trenutak smrti kad Sijač dolazi po žito koje je posijao – a taj Sijač je sam Bog. I on ne dopušta da propadne život koji je dao.
Poručio je neka ovaj blagdan Svih svetih bude trenutak pomirenja i oprosta onima koji su nas povrijedili, pomirenja u obiteljima i zajednicama, kao što Krist oprašta nama. Rekao je i da se treba prisjetiti i zaboravljenih pokojnika, onih za koje nema tko moliti.
Krist – svjetlo uskrsnuća
Središte današnjega dana nije grob, nego križ iz kojeg prosijava svjetlo Kristova uskrsnuća, kazao je. Krist nije došao objasniti zašto se umire, nego pokazati kako se umire – u povjerenju, predanju i ljubavi, naglasio je.
Smrt je kraj zemaljskog puta, ali ujedno trenutak istine i posebnog suda, trenutak u kojem se naš život mjeri ljubavlju, istaknuo je Kutleša.
Hina/Kamenjar