Nevina dječica – maleni mučenici čija patnja posvećuje svijet

Nevina dječica – maleni mučenici čija patnja posvećuje svijet, zauzimaju posebno mjesto u liturgijskom i duhovnom životu Crkve, osobito u božićnom vremenu.

Spomendan Nevine dječice

Danas se u Crkvi spominjemo Nevine dječice.

Ovaj se blagdan u narodu često naziva i Sveti mladenci.

Crkva 28. prosinca slavi spomendan Nevine dječice, prisjećajući se sve one nevine djece do dvije godine starosti koju je dao pogubiti židovski kralj Herod.

Herod je tim zločinom želio ukloniti novorođenoga Kralja – Isusa.

Biblijsko svjedočanstvo

„Tada se Herod, videći da su ga magi izigrali, veoma rasrdi te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga.

Tada se ispuni riječ proroka Jeremije: ‘Glas u Rami ču se – plač i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuži – neutješna što ih nema.’“ (Mt 2,16–18)

Pokolj – nasilje nad nevinima

Pokolj je riječ od koje niti jedna izvedenica nije ugodna uhu.

Poklati, zaklati, preklati – osobito kada se odnosi na nasilje nad nejakima i nevinima.

To su riječi koje nose težinu patnje, nepravde i ljudske okrutnosti.

Značenje nevinosti

Nevinost je stanje u kojem svi dolazimo na ovaj svijet.

To je i stanje u kojem su mnogi s njega otišli.

Najčešće se povezuje s djecom te asocira na čistoću, dobrotu, neiskvarenost, mir i neokaljanost grijehom.

To je stanje u kojem je čovjek na najizvrsniji način povezan s Bogom.

Dječica – dar i blagoslov

Dječica su mala, nevina djeca koja se još ne mogu koristiti razumom kako bi samostalno živjela.

Potrebna im je ljubav da bi rasla.

Ona su darovana obiteljima kao skupocjeni blagoslov, kao mali anđeli povjereni ljudskoj brizi.

Poruka božićnog vremena

Liturgijska slavlja nakon Božića ispunjena su dubokom simbolikom i snažnim porukama vjere.

Nakon mučeništva i smrti ljubljenog učenika, božićno vrijeme uvodi nas i u razmatranje o pokolju nevine dječice.

Taj zločin naredio je Herod iz straha za vlast.

Paradoks moći i straha

Moćni kralj, u strahu da će izgubiti vlast, okrenuo je oštricu svoga mača prema najmanjima i najnevinijima.

Onaj koji je imao kraljevstvo osjećao se ugroženim od dječice.

Bog, čije su rođenje Herodu navijestili mudraci, postao je povod prolijevanja nevine krvi.

Mnogi i danas nose krv nevinih na svojim rukama.

Savjest se može pokušati utišati, ali Boga nije moguće ubiti – kao što to nije mogao ni Herod.

(vjeraidjela)