Pratite nas

Komentar

Nevolje starih partizana i antifašista

Objavljeno

na

Urlajući u dvorani Lisinski – “hoćemo Tita“, u čast svoje pobjede, točnije u čast pobjede svojih djedova i očeva 1945. godine nad Pavelićevim režimom i privremenog pokoravanja hrvatskog naroda, masa samoproglašenih antifašista i poslijeratnih komunističkih partizana, pod veliki znak sumnje dovode i Tita i same sebe. Nesvjesno šalju dvije posve nepartizanske i neantifašističke poruke.

Prvo, zazivajući povratak mrtvog Tita, glasno iskazuju duboku vjeru u život poslije smrti, nadajući se milosti Stvoritelja, koji bi im jedini mogao uslišiti želje. Čak i ako misle da je Tito sam bog, opet svoj komunističko-partizanski i pogotovo antifašistički militantni antiteizam izvrću ruglu, jer ako nema Boga, onda ga nema, makar se zvao i Tito. Uz to, Tito čak i ako je bog, nije bio bog uskrsnuća, nego ubijanja i uništenja, pa takav bog ne može dati život, niti mu treba život, makar se radilo i o njemu samome.

Drugo, očito su svojim pozivima, valjda upućenima državi, ako se nisu po starost pokrstili i postali vjernici Boga života, odlučili promijeniti i svoj borbeni poklič – smrt fašizmu, sloboda narodu, koji bi sad mogao značiti i glasiti – smrt antifašistima, sloboda narodu. Tražeći Tita svjesni da je čovjek davno umro, a ako ne vjeruju u Boga i dušu, te uskrsnuće mrtvih, izvan svake sumnje traže smrt u ovom slučaju za sebe same. Od koga, ako ne od mrskih fašista. Jer, ako Tito ne može doći k njima, a oni ga žarko žele, očito je jedini način susreta da oni odu k njemu. To eksplicitno znači da smrt zazivaju za sebe. I tu su partizani i antifašisti u velikoj nevolji.

Problemčić će im biti pronaći toliko ubojica, pogotovo što hrvatska država nije nastala na ubijanju, niti su ju utemeljile ubojice, a njihove Jugoslavije koju su stvarali pokoljima više nema, pa im nema tko odobriti i darivati takav pokolj. Sve otišlo naopako.

Evo, ni Srbija nije naročitog zdravlja, kašljuca, slabašna i umorna, a ni Republika Srpska Krajina, koja je nastavila njihovo djelo nije živa, iako joj Pupovac daje godinama umjetno disanje, a svojski pušu i svi antifašisti. Hrvatski kršćani, odnosno po njihovom fašisti, radije su dijelili oprost i život, posve neskloni ubijanju, a o tome svjedoči i čitav niz pozdrava, od Hvaljen Isus, Za dom spremni do svakodnevnog Dobro jutro. Nigdje ni glasa zazivanju i veličanju smrti. Eto što su antifašisti dočekali po starost! Nitko im ni smrt ne želi darivati, a Tito ne ustaje. Bit će da su zbog toga bili tako kivni na stratešku izaslanicu predsjednice Republike, koja im nije ispunila želje. Zamislite molim vas, država, a ne ubija!? Komentirao je Marko Ljubić na facebooku.

p.s. ispod je link na jedan prigodan tekst za Fenix Magazin

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke – Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske.

Prije početka same sjednice Ivica Račan (SKH-SDP) predložio je amandman Vladimiru Šeksu, tada predsjedniku Ustavne komisije, a u kojemu je tražio da se Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom te da se pokrene postupak razdruživanja, ali i da se istovremeno pokrene postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika.

Vladimir Šeks amandman je odbio uz obrazloženje da nakon 70 godina Hrvatska definitivno izlazi iz Jugoslavije i da narod ne namjerava sada ponovno ulaziti u novu.

Nakon toga, zastupnici SDP-a demonstrativno napuštaju Sabor, a i onaj dio koji je ostao glasovao je većinski protiv nezavisnosti Republike Hrvatske.

Kada su odluke napokon usvojene, tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan uskliknuo je: “Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!”

Iz govora predsjednika Tuđmana:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.”

“S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude

Objavljeno

na

Objavio

Stanoviti je trgovac oružjem pustio u medije priču kako je spreman HRZ-u isporučiti 12 borbenih aviona Mirage 2000 iz Brazila za svega 76 milijuna dolara.

U tu bi brojku ušao set alata i opreme, pričuvni dijelovi, obuka 5 pilota s po 35 sati naleta, a možda i obuka zemaljskog osoblja. Cijela eskadrila za cijenu manju od jednog Gripena.

Ali dublji uvid u ovu ponudu smjesta ruši ne toliko kulisu, koliko prozirnu papirnatu vrećicu obmane čija svrha teško da je išta više od aktualiziranja spomenutog trgovca u medijima.

Prvo, avioni koji se nude su prodani. Krajem svibnja, prije nepunih mjesec dana, Brazil je objavio kako je 9 od 12 aviona prodano francuskoj tvrtki Procor.

Cijena plaćena za tih 9 aviona? 452,000 dolara! Ni blizu 76 milijuna koliko naš trgovac traži. Inače, Brazil nikad nije svih 12 nudio na prodaju, već prvo 8, pa potom 11 .

To što se nudilo sada već tuđe vlasništvo nije jedini problem. Avioni su gotovo potpuno potrošili dodatnih 1,000 sati resursa koliko im je produljeno u Francuskoj prije isporuke prije gotovo 15 godina, a nisu ni u letnom stanju. A tvrdnja da se prvi remontirani primjerci mogu isporučiti već za 3-4 mjeseca nema nikakve temelje u stvarnosti.

Kada je iste te avione Brazil kupio 2005., Francuskoj je trebalo više od godine da ih počne isporučivati, a remontom im se životni vijek tada produljio za samo 1,000 sati.

Obuka od 35 sati po pilotu je krajnje nedovoljna, a čak i da se avionima mogu produljiti resursi, apsolutno nikakav sustav prihvata i eksploatacije potpuno nepoznatog borbenog aviona ne može se uspostaviti za par mjeseci.

„Brazilci“ su najstarija varijanta Miragea 2000, ali u ponudi je i modernizacija za dodatnih 140 milijuna dolara, navodno na najnoviji standard, što je 2000-5 Mk.2.

No i to je mutna priča: Indija svoje Mirage 2000 upravo modernizira na ovaj standard, po cijeni od 43 milijuna dolara po avionu, pa nema računice kako bi Hrvatska isto platila samo 11 milijuna po avionu.

Srećom, tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude, koja treba što prije biti zaboravljena. Čak se i MORH izjasnio da nije baš sve kako taj trgovac oružjem kaže, što je diplomatski rečeno da cijeli spin nema nikakve veze s istinom.

No ovo je dobar podsjetnik da Hrvatska mora što prije odvojiti svotu u rangu milijarde eura za sigurnu nabavu lovaca, jer novca neosporno ima kad ga se bez štete po proračun može trpati u Uljanik.

A ozbiljni iznosi će nas osloboditi i eventualnih budućih lešinarskih pokušaja uvaljivanja krame, jer idući bi put mogli slušati bajke o nepostojećim F-16 Block 50 iz pustinje AMARG-a, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari