Tijekom božićnoga domjenka HT-a, prišao mi je pratitelj HT-a gospodin A.P. i u razgovoru s njim saznah da u slobodno vrijeme skuplja materijale s raznih izložbi i promocija SNV-a ne bi li koga zainteresirao za ovu temu, alarmirao hrvatsko društvo o opasnoj raboti srbijanskih ispostava na tlu Hrvatske. Teško je uz glazbu i vino elaborirati da je hrvatsko društvo na takve rabote naviklo ko Japanci na potrese. Listajući brošurice i knjige SNV-a kojima me opskrbio A.P., mogu zamijetiti besprijekoran moderan dizajn. Nema tu neke stare srpske baštine, opanaka i turbo folka, više je to Andy Warholovsko srpstvo. Svaka čast. Koji intelektualni snob ne bi posegnuo za tim. Bar prelistati. Najviše me privukla brošurica o gospođi Jovanki Broz, rođenoj Budisavljević. Inače, stablo obitelji Budisavljević najjače je po ženskoj lozi. Od Austrijanke Diane preko Titove Jovanke, do redateljice Dane. Sve ih povezuje Yu feminizam. Yu feminizam ne mari za tim što je Jovanče inferiorno podato Titu, pohlepnome starcu, 32 godine starijem. Tko je mogao odoljeti šarmantnu mobingu jednoga ubojice i diktatora. K tomu, Jovanka je bila prava rasna Balkanka dinaroidnoga tipa, simbol jugoslavensko srpskoga seksipila. Ne možete ne primijetiti da su ljubitelji Jovankina punašnijega stasa, istodobno i ljubitelji mršavijih i ružnijih izvedbi, ovisno o situaciji. Kad su Kitarovići, Jakov i Kolinda Grabar, tada predsjednica, ugostili princa Charlesa, tada princa, i njegovu Camillu, sve su se novine raspisale o eleganciji engleskoga para nasuprot, po njima, neugledno punašnijim Kitarovićima. Inače je Charles ružan i nepopularan u odnosu na bivšu mu ženu Dianu, ali kad igra s Kolindom, koja je objektivno lijepa žena …. Hm, o čemu zborim?! Skroz je nevažno kakva je Kolinda, ružnjikavi Charles će s bilo kakvim predstavnikom hrvatstva, uvijek biti ljepotan. Koje papčine.
Sukladno Charlesovoj ljepoti ide i Jovankina vitkoća. Dadoše joj ne samo dobar glas, nego i stas. Šta su ti ideološke naočale! Debela Jovanka na naslovnici brošure SNV-a, pršti manekenskom elegancijom i svesrpskom zavodljivošću! A unutra… partizanka, ratnica, patnica… što god i gdje trebalo svesrpstvu.
A.P. vs A.P.
Mogu sada i detaljnije o brošuricama koje mi je na domjenku dao A.P., ali fora je u tome da ih drugi A.P. financira. To je hrvatska tradicija od kada je jugoslavenske misli i vazda je dirigirana iz Beograda. Da ne idem više od 100 godina unatrag, neki svjesno, a neki tupavo, kako dolikuje leftardima nastavljaju tu tradiciju i obogaćuju je novim i novim sadržajima. Intenzitet se pojačava 2000.ite, pobjedom Račana i Mesića, a sektaši iz Možemo, nastavljaju još progresivnije, ne mareći za granice ukusa. Možeš pjevati do iznemoglosti „Ako ne znaš što je bilo…“, sadašnjost je: spomenik djevojčici Z., kameni spoticanja…, 40 centara (instituta za promicanje hrvatske tuposti i imunosti na protuhrvatske rabote), niz drugih akcija i reakcija, a sadržajno im se svojski pridružuju razni leftardski festivali, filmovi, knjige itd, itd. S jednom te istom poantom, jednim te istim ciljem; eutanazirati Hrvatsku. Nedavno sam pisala o filmu Mirotvorac u kojemu nas lažnom dokumentaristikom autori žele uškopiti, poništiti u famoznoj Tko nas bre zavadi maniri, a nije prošlo puno evo ti igrana komedija u istoj maniri; Svadba. Reklamira se na svim mrežama, portalima. Tjednima nas smaraju Svadbom, pa i mi sami sebe, pa još i na središnjem Dnevniku HTVa. I sad se kao pretjeruje s hrvatske desnice što se samo upozorava na slučaj, a ovi proizvode slučaj. Drobe li ga drobe, usitnjuju žvaču i prežvakavaju jednu te istu temu u svim mogućim varijantama.
NU2 i Acina poduka I
Pogledala sam, možda i nakon više godina, NU2 gdje je gostovao redatelj Svadbe, Igor Šeregi. Reklo bi se za njega, rječnikom pasivne hrvatske kulture: mlad, uspješan i neopterećen čovjek, a pinkflojdovski: just another brick in the wall! Usporedo Igorovu gostovanju u studiju, glavni glumci Svadbe, Rene i Bjelogrlić javili su se izvan studija. Oboje su bili o.k. Bjelogrlić nije imao vremena izraziti svoje velikosrpske pretenzije kao nedavno na crnogorskoj televiziji kad je Crnogorcima u svome stilu ustvari rekao kako su pišljivo maleni i nikakvi, štroloći od kad su odvojeni od drugoga oka u glavi, srpskog oka. Zapravo, ova konkretna NU2, bila bi čak gledljiva da nije njena degutantnog voditelja Stankovića Ace koji je malo veća cigla u zidu od mladog i simpatičnoga gosta: redatelja Igora Šeregija. Aco je kroz njega plasirao priču o pravome Hrvatu. A pravi Hrvat je onaj kakvim ga detektira on, inače duhovni guru HTV-eovoga srbovanja. Ali, prepoznat ćete na drugim slučajevima; i Dalija, i cijela sekta Možemo, i njihovi simpatizeri poučavaju Hrvate što znači biti pravi Hrvat. Po njima je pravi Hrvat onaj koji radi na nestajanju hrvatstva, onaj koji nas bratimi s neprijateljem… „Pravi Hrvat“ svoje domoljublje dokazuje tako da se svim načinima pari s onima koji nas kulturno konstantno, a oružjem povremeno, žele poništiti. A kako bi tu priču prodali nekim tupavim desničarima, a film Svadba ima ambiciju i potentnost ovladati i desnim tržištem, onda svome „pravome Hrvatu“ dodaju desničarski primamljive vrline koje inače smatraju manama. Tako su gledatelji NU2, dobili ekskluzivu: redatelj Svadbe Igor: ministrant je i braniteljev sin! Slično je Tomašević prošao kao gradonačelnik, Bodrožićka kao književnica, Glavašević kao političar… I mnogi drugi koji ne moraju biti braniteljeve kćeri i sinovi, nego su i sami tobože bili neki branitelji ili su na nekoj svadbi pjevali Juru i Bobana. Sačuvaj me Bože takvih Hrvata, a još više onih koji takvo što popuše! A popuše mnogi naši desničari. Jer bez njih, Nadhrvatina, „prave Hrvatine“, ne bi imali za gradonačelnika i za predsjednika! Više puta!
Acina poduka II
Drugo Acina poduka oblikovana je u reportažnome dijelu emisije. Iako je ta poduka bila isto djetinjasto glupava kao i opisana, o dokazima hrvatstva redatelja, vrijedna je moga opažanja jer, kako rekoh, popuše neki i takvu jeftinu manipulaciju, pa ju valja razotkriti. U reportaži, voditelj, ujedinitelj, Aleksandar II, pronašao je stvarne protagoniste Tko nas bre zavadi filozofije. Počastio nas je stvarnim miješanim parom. On Srbin, ona Hrvatica, baš kao i u fikciji Svadba. Podučio je svoje gledateljstvo, svoje vjerne pačiće, kako je to stvarna i moguća pojava od koje ne treba bježati. Miješani brak, utuvljuje nam Aca, ne treba samo tolerirati, uvažavati i poštivati, nego i prakticirati. Bio je malo šlampav te nije do kraja odradio posao kako je zapisano u SANU kamenu, pa mu je stvarna Hrvatica iz reportaže ispala građanka, a Srbin; seljačina iz okolice Niša. U fikciji Svadba, je popravljeno. Ona, Hrvatica dolazi iz seljačke Hercegovine i tajkunske obitelji, a on dolazi iz građanske, ministarske. Ostaje detalj da je mladoženja Srbin. I u fikciji i u zbilji. Što je u skladu s tezom da su Srbi najveći fakeri s ovih prostora, a što nam se uglavljuje još od Bate Živojinovića. Nikakva ni fikcija ni stvarnost tu tezu, izmijeniti ne može. Pravedno bi bilo Severinu pitati je l to doista tako? Ali kako znamo da su njena srpsko-hrvatska pobratimstva završila u krvi, onako kako i Jugoslavija, to svakako nije dobro za promidžbu idealnoga miješanoga braka kao mikrosimbolike bratstva i jedinstva Srba i Hrvata. Narušava se, htjela Sevka ili ne, na njenu primjeru, svaka srpsko muževna potentnost treće Jugoslavije. Zato Aca na svojoj srbijanskoj ispostavi, NU2, zna kad će koga zvati u emisiju, kad neće. Seve nije dobar primjer za poduku pačića o idealnoj srpsko hrvatskoj vezi.
Jalovo pravdanje za lažne optužbe
Ovih se dana baš uzavrelo opet oko ustavnosti i zakonitosti proslave rukometaša na Trgu. I MI Hrvati se opet krenuli pravdati i pusto objašnjavati. Ma komu!!!???
Aca, maca, Jovanka il’ Jaca, i ne znam ko sve ne, u modernoj RH od Mesićevih 2000-ih, do danas sektaša Možemo, neprestano svojim nezakonitim rabotama uspostavljaju, neku novu, protivno hrvatskome ustavu, Jugoslaviju. I nikome se ne pravdaju za svoju nezakonite radnje. Potpuno je u društvenome smislu, a pravnim rječnikom rečeno, neprijateljima Hrvatske dano da budu kadije. Da te tuže da ti sude. Da ti podmeću, da ti montiraju. A Hrvati se pravdaju na svaku njihovu lažnu optužbu????!!! Čitav se politički život svodi na to. Plenković je stasao na tome. Pokatkad ga je gušt slušati kako lijepo i elokventno izvodi svoju obranu. Kako nonšalantno rukom prošvrlja po svome najatraktivnijem dijelu, kosi…dok se…, pravda li se, pravda… S atrakcijom kose ili ne, ostaje ćelava činjenica: hrvatski premijer, ma koji bilo predstavnik Hrvatske, nije promijenio ulogu i dalje je optuženik na optuženičkoj klupi neprijatelja Hrvatske. Ko Stepinac pred Titovom partijom. Hrvat, kontinuirano od 1945. iznosi obranu za lažnu optužbu objektivno nevažnih i amoralnih spodoba. Jedina je promjena i ogroman paradoks, što danas Hrvat financira optužbu u bilo kakvome obliku. Zato je takva obrana konstantno jalova i ne dovodi do pobjede. Vidimo na primjeru NU 2. Aleksandar Stanković neprestano, u svakoj emisiji, već više desetljeća živi ko bubreg u loju financiran hrvatskim novcem da lažima i manipulacijama ruši naciju i Hrvatsku.
Protuustavna Kekinova pjesma i pila naopako
Još je bolji primjer usporedba društvenoga statusa Kekinove pjesme u kojoj su njegovi pobijedili ’45-e i Thompsonove pjesme Čavoglave. S aspekta hrvatske države, Kekin u pjesmi veliča crveno fašistički režim. Vrijeđa ustavni poredak RH slaveći pobjedu 1945. Te je godine nastala protuustavna totaltarna država Jugoslavija čiji je protuustavni simbol, zvijezda petokraka. Paradoks je da je srednjestrujaški medijski fokus na konstantnome blaćenju i zabrani domoljubne pjesme Čavoglave. U njoj se pozdrav Za dom spremni, apsolutno evidentno odnosi na Domovinski rat kao simbol i ustavni temelj hrvatske države, dok se u Kekinovoj pjesmi slavi 45. i dolazak crvenog fašizma kao simbol i instrument rušenja bilo kakve hrvatske države. Naravno, to se proširilo i na druge platforme, pa sve do bizarnih antifašističkih prosvjeda koji su također otkrili svoje pravo crveno fašističko lice noseći protustavne Yu zastave. Dogodilo nam se da smo prihvatili njihova pravila igre. Konstantno na napade odgovaramo jalovom obranom. Kao da radimo nešto nezakonito pjevajući pjesme M.P.T. –a. Nikako okrenuti pilu kao treba. Razviti svijest da pozdrav kojim je M.P. T. i tisuće drugih branitelja branilo i obranilo Hrvatsku devedesetih, nije napadnut od nikakvih demokratski relevantnih stupova društva, napadnut je od isključivih totalitarnih neprijatelja države Hrvatske! Istih onih, Milutinovih iz 45., pa iz 91. Istih!!! Sukladno takvoj agresiji trebala bi ići adekvatna obrana i pobjeda. Kao u ratu devedesetih!
Nataša Božinović
Hrvatski tjednik