Od SDP-a je ostala samo hrpetina laži

„Sve je to, dodao je, stvorilo stabilne makroekonomske okolnosti, koje su posljedica vanjskih faktora i puke sreće, nitko prije njega nije dobio toliko novca i toliko prilika za reforme i stvarne promjene u hrvatskom gospodarstvu i društvu, a rezultat je gotovo ništa“!

Piše: politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo

Eto tako zbori Hajdaš (pajdaš) Dončić, privremeni predsjednik SDP-a, a privremeni sve do onog trenutka dok se vrhovni zapovjednik paunova na Pantovčaku ne probudi, ne protrlja oči i kaže ja sam taj gospodar „Rijeke pravde“ koji će zabiti glogov kolac Plenkoviću u srce. To je čovjek i političar koji u svom premijerskom mandatu nije imao puku sreću kao Plenković da mu dođe Agrokor, Covid-19 i potres u Zagrebu i na Banovini, nije imao sreće da mu EU osigura sredstva za saniranje posljedica posrnulog gospodarstva, nije imao sreće nizom precizno isplaniranih socijalnih mjera pomoći građanstvu u najtežoj krizi stoljeća na koju se nadovezala i Putinova agresija na Ukrajinu, nije imao sreće da mu rast financijskog rejtinga za tri stepenice osigura jeftiniji kreditni novac, nije imao sreće biti za stolom, a ne pod stolom, za kojim se odlučivalo o biti ili ne biti, nije imao sreće biti 20 milijardi eura u plusu u odnosu na naš trošak članstva u EU, nije imao sreće u Zagreb dovesti europsku elitu političara i to više puta, kakvu sreću eto ima Andrej Plenković?

No čini mi se da je Milanović svoje sreće debelo prespavao, jer ako ga i danas trebaš moraš ga nazvati barem tri puta. Ako ga zoveš prije 12 AM, nema šanse, jer on ustaje u podne svanulo ili ne, ako ga zoveš oko 15 PM zaboravi, jer dugo preživa nakon obilnog predsjedničkog ručka iz državnog proračuna, a poslije preživanja zna se, opet lezi lebe da te jedem i nova runda hrkanja. Ako ga zoveš malo kasnije navečer onda narušavaš njegovu privatnost, a Trump neka čeka odgovor od goluba pismonoše. Trump je za velikog Milanovića obični klošar!

Po filozofiji Hajdaša Dončića umijeće vođenja državne politike svodi se na puku sreću koja kad-tad mora pokucati na vrata i njemu i Milanoviću. Njemu će pokucati tako da više neće morati proživljavati tragikomediju potonuća jedne bezlične, bezidejne ideološki nastrane političke stranke, koju će predati Milanoviću kao onomad Peđa Grbin Pulski Veli Jože, a on će kao „lucky loser“ u tenisu ući u politički turnir nakon što se nije uspio kvalificirati redovnim putem i pokušati osvojiti „grand slam“. Naravno, protuustavno, pa zato i blokiraju izbor ustavnih sudaca.

Unatoč svim mjerljivim rezultatima rada Vlade Andreja Plenkovića, Dončić ( nije onaj iz NBA lige) kaže, „naše gospodarstvo je manje zdravo, moderno i razvojno orijentirano nego što je bilo prije 10 godina i to je jedina usporedba s tom mitskom 2016. godinom, od koje HDZ i Plenković broje vrijeme“.

Ma ljudi moji, možete li uopće zamisliti što bi bilo da smo mi imali takvu sreću da nam i nakon 2016. Milanovići i Dončići vladaju, da nam kroje gaće, da rješavaju svjetske krize i da nula povučenih sredstava iz EU fondova pretvore barem u jedan euro? Bilo bi to povećanje od 100%!? Možemo li zamisliti kako bi Hrvatska izgledala danas pod premijerskom palicom rusofila Milanovića, s kojim neće razgovarati baš ni jedan pristojan lider u Europi i svijetu, zato što ga ne mogu probuditi iz njegovog medvjeđeg ruskog sna, a zbog tog hrkanja neformalno je proglašen personom non grata u svim ozbiljnim diplomatskim krugovima. Sve ove činjenice treba dramatično naglašavati valjda svaki dan, jer uspavana aždaja se budi, pa u svojoj nemoći argumentima naštetiti Plenkoviću, organizirano, najnižim strastima napadaju njegovu suprugu Anu i jednu uzornu kršćansko-demokratsku obitelj.

„HDZ budućnost ove zemlje ne zanima nego samo sadašnjost i kako se još koji dan, ili godinu zadržati na vlasti kupujući mir i parlamentarnu većinu. U tome koriste teme iz prošlosti, bez budućnosti, bez odgovornosti i bez istinskog domoljublja ocijenio je šef SDP-a“. Kaže produhovljeni Hajdaš! Kaže „teme iz prošlosti“, a već sutra, prije nego što pijetao zakukuriče, (onaj iz kukuriku koalicije), naći će se s Tomislavom Tomaševićem u Gradskoj vječnici na svečanoj akademiji povodom proslave osnutka X. zagrebačkog korpusa NOVJ, koji je „oslobodio“ Zagreb. SDP-ovi partizani „oslobodili“ su Zagreb ubivši bez suđenja na stotine i tisuće građana-civila, oslobodili su Zagreb pljačkajući bogate i ugledne Zagrepčane oslobađajući ih od njihovih nekretnina i drugih vrijednosti teško stečenih poštenim radom. Kada Dončić, Tomašević i ostale mentalnokomunističke sekte optužuju HDZ i Plenkovića za proizvodnju fašizma i ustaštva u Hrvatskoj što odjekuje međunarodnim krugovima (zadnji slučaj rukometno prvenstvo) čime ciljano i namjerno nanose štetu našem međunarodnom ugledu, moramo postaviti ključno pitanje. Kada je bilo tko u Hrvatskoj, stranka, udruga ili pojedinac, explicite veličao NDH, Antu Pavelića, ili njegove evidentne zločine? ZDS iz Thompsonovih Čavoglava SDP-u je samo blijeda izlika za otvoreni napad na Domovinski rat, kojega je poveo, organizirao i u njemu pobijedio predsjednik Franjo Tuđman na čelu HDZ-a i države. Je li i on imao puku sreću? Da se pitalo SDP i Račana mi bi danas bili robovi u nekoj novoj konfederalnoj Jugoslaviji i to je jedina istina, koja se može argumentirano dokazati u pola noći. Tko nam to govori i tumači što je to domoljublje? Valjda njegova prva komesarka Ahmetović? Je li domoljublje gradnja, ili rušenje LNG terminala? Tko potiče teme iz povijesti, pa pri tom dvostrukim aršinima mjeri ratne i poratne zločine?

Za SDP i ostale „levičare“ ZDS je teška zločinačka prošlost, a Tito i partizani svijetla sadašnjost i budućnost Hrvatske? Sve je legitimno, samo što dalje od našeg dvorišta!

Kazimir Mikašek-Kazo