Pratite nas

Religija i Vjera

Opravdana je vjera našega puka u pomoć Majke Božje

Objavljeno

na

Na povratku zavjetne procesije grada Zagreba iz Marije Bistrice, ispred crkve sv. Petra u Zagrebu godine 1943./ foto zg-nadbiskupija.hr
Propovijed nadbiskupa Stepinca na hodočašću u Mariju Bistricu, 7. srpnja 1935.

Stari pomorci, da im lađa za vrijeme bure ne bude igračka valova, nastojali su, da što prije nađu čvrsto tlo i bace sidro, koje će lađu držati na mjestu. Svaki pojedini od nas putnik je na moru ovoga života, koji plovi usred raznih bura i oluja.

I cijeli narod hrvatski jedan je takav putnik, koji već 13 stotina godina plovi pučinom života u ovoj svojoj današnjoj lijepoj domovini, koju mu je podarila ruka Božja. I taj si je narod kao mudri pomorac našao također jedno čvrsto tlo, gdje je bacio sidro svog ufanja i nade da ne potone u teškim časovima života, a to je Majka Božja bl. Djevica Marija.

O toj dubokoj vjeri našega puka, da mu je Marija najbolja zaštitnica u životu i u smrti, svjedoče nebrojene crkve Njoj posvećene po našim brežuljcima i planinama, otocima i dolinama. O toj dubokoj vjeri našega puka svjedoče nebrojeni oltari Njoj posvećeni gotovo u svim crkvama, svjedoče nebrojeni kipovi Njoj na čast podignuti na raskršćima naših puteva i cesta. Svjedoče nebrojene slike Njezine, koje rese i najsiromašnije potleušice naše kao i najbogatije palače.

Tu vjeru djedova i otaca naših došli smo i mi da zasvjedočimo i da zapečatimo ovom jubilarnom  procesijom grada Zagreba i hrvatskog naroda.

Krivovjerci raznih boja predbacuju nam, da je uzaludno i besmislena zazivati Mariju, jer je Bog samo jedan, a mi pravimo iz Marije božanstvo.

Pitamo Vas, braćo, zar se je varalo svekolika katoličko kršćanstvo kroz 1900 godina, kad je tako iskreno štovalo Mariju i zazivala je u pomoć? Zar se je varao i narod naš kroz 1300 godina zazivajući Mariju u svim zgodama i nezgodama života? Zar je šačica raznih krivovjeraca koji su nikli pred par decenija ili najviše par stotina godina u pravu, kad se blatom nabacuje na ono što je nama svima milo i drago, a to je  pobožnost k Majci Božjoj? Mislim, da nitko od vas toga ne vjeruje i ne može vjerovati. Jer na što nas sam Spasitelj, Bog, lsus Krist upućuje, ne može biti zlo.

A zar nas ne upućuje sam Spasitelj: »Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi«[1] A kada je ,braćo, zmija bila mudrija negoli onda, kad je upropastila Adama? Znajući da ga sama ne bi tako lako pridobila, poslužila se ženom nesretnom pramajkom Evom. I kad je upropastila nju, bez muke je srušila i Adama. Pa i onaj mudri Židov Mordokaj zar nam ne kazuje isto? Kad je narod židovski bio osuđen na propast po kralju perzijskom znao je Mardotej, da sam ne može stupiti pred kralja ni moliti milost za narod. Zato se je poslužio ženom kraljicom Esterom.[2] Nju je poslao pred kralja i, kako svjedoči sv. Pismo, ublažila je srce kraljeva i spasila židovski narod od sigurne propasti.

Pa i oni lukavi Filisteji, o kojima tako često govori sv. Pismo upućuju nas na nešto slično. Znali su, da sami nikad neće svladati Samsona, najvećeg junaka izraelskog. I što nisu mogli sami, učinili su pomoću Dalile, koja je prevarila Samsona i predala ga u ruke Filistejima.[3] Pa i onaj glasoviti vojskovođa izraelski Joab upućuje na nešto slično. Ne mogavši na drugi način ublažiti srce kralja Davida, da opet primi buntovnog sina Apsaloma, poslužio se slabom ženom Tekuitom. I što nije mogao učiniti junački i hrabri vojskovođa sam, učinio je preko slabe, obične žene.[4] Opomena dakle Spasiteljeva, mnogi pri­ mjeri sv. Pisma a i zdrav razum upućuju nas da se utječemo Mariji.

Ta kako bismo se mi bijednici, koji smo toliko griješili mišlju, riječju i činom i toliko puta i tako teško, kako bismo se usudili stupiti otvoreno pred vječnog, neizmjerno svetog Boga, ako ne bismo imali nikoga koji nas zagovara? A čiji zagovor može da bude jači, može da bude moćniji nego li Marijin? Zagovor one, koja je Sinu Božjemu dala čovječje tijelo, čije je svete grudi sisao, iz kojih je svetih ruku primao hranu. Braćo, ima li koji čovjek zdrave pameti, koji bi se usudio prigovoriti, ako iskreno štujemo i djetinjskim pouzdanjem zazivamo Mariju?

Ali kažu nam protivnici kakvi su to štovatelji Marijini koji istodobno dok je časte kunu i psuju i podavaju se svakojakim grijesima? Zar nije bolje ako je uopće ne štujemo?

Moram priznati našim protivnicima, da imadu u mnogočem pravo što se ovoga tiče. Ali što ćete! Čim je novac skuplji, tim se radije falsificira. Tako je i vrag, koji je po riječima Spasiteljevim »lažac i ubojica ljudi od početka«[5], falsificirao pobožnost k Majci Božjoj. Tu dakle moramo biti na oprezu, da ne bi i naša pobožnost k Mariji bila krivotvoreni novac, s kojim bi zlo prošli na nebeskoj mjenjačnici. Kao što si crnci prikazuju anđele crnima, tako i mnogi grješnici jer su crni u srcu, slikaju si pobožnost k Majci Božjoj crnu to jest oni hodočaste, oni poste Njoj na čast, oni joj donose darove na oltar, ali istodobno i psuju i pijančuju i griješe proti zapovijedima Božjim.

Što ćemo dakle reći ovima? Hoćemo li im savjetovati da poslušaju protivnike i prestanu s postovima, hodočašćima, molitvama? Odgovaram nipošto! Jer što je pobožnost? Nije ništa drugo negoli čvrsta i spremna volja činiti sve što časti Boga. Tako i pobožnost k Majci Božjoj – činiti spremno ono što ju časti. Zato hodočašća, postovi, darovi nisu sami po sebi pobožnost, nego su ili učinak pobožnosti ili sredstvo da se k pobožnosti dođe.

Koji je dakle u grijehu, a ipak hodočasti, posti i moli samo zato da se riješi grijeha, jer hoće da iskreno časti Mariju, ne samo da ne čini ništa zla, nego ju neka još više časti, da mu što prije isprosi milost obraćenja. A oni opet koji hodočaste, poste, daruju možda zato, da će im Marija pomoći da mogu što dulje živjeti u grijehu, neka također ne prestaju častiti je na ovaj način, nego neka što prije mijenjaju svoju opaku i pokvarenu volju i mole bl. Djevicu, da ih učini dobrima i valjanima, jer se grijeh i Marija nikada ne mogu složiti, kao što se ne slažu vatra i led.

Evo braćo, kako je opravdana vjera našega puka u pomoć Marijinu, kako je opravdano štovanje Majke Božje u našemu puku, makar bio i grješan.

Zato se mi obraćamo k Njoj, svim srcem i svom dušom vapeći: »Pogledaj na nas milena Mati, svrni k sirotam pogled svoj zlatni!« Pogledaj na dječicu hrvatsku da ih nikada ne ofuri mraz grijeha i opačine! Pogledaj na hrvatske mladiće i djevojke, da ostanu vazda čisti i pobožni! Pogledaj na hrvatske muževe i žene, da čuvaju neokaljanu bračnu vjernost i čuvaju se odurnih opačina koje skvrne svetost bračnoga života! Pogledaj na hrvatske starce i starice, da im milostivi Bog po Tvom zagovoru olakša jade starosti, oprosti grijehe i pripremi sretnu vječnost!

Mi pak sa svoje strane obećajemo svi, da ćemo Ti ostati vjerni i iskreni štovatelji! Vjerni dok budu žuborili potočići naši, šumile rijeke naše, dok se bude pjenilo sinje more naše. Vjerni dok se budu zelenile livade naše, dok se budu zlatile njive naše, dok se budu sjenile tamne šume naše, dok bude mirisalo cvijeće domovine naše!

Završujemo s pjesnikom našim moleći Te iz dubine srca:
Dobra nam navek ostani,
isprosi nam pri Sinu,
da od svakog zla obrani
nas i domovinu. Amen!

Katolički list, 11. srpnja 1935., br. 28., str. 342-344.

IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 64-67.
zg-nadbiskupija.hr

[1] Mt  10, 16.
[2] Est 4-8,
[3] Suci 16, 4-22.
[4] 2 Sam  14, 1-24.
[5] Iv 8, 44.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Biskup Lipovšek: ‘Blaženi kardinal Stepinac spasio je 534 slovenska svećenika’

Objavljeno

na

Objavio

HKM

Sedmi Susret hrvatskih i slovenskih katoličkih vjernika održat će se pod geslom “Pošalji radnike u žetvu svoju“ u subotu, 19. listopada u Krašiću. Na konferenciji održanoj u srijedu u prostorima Hrvatske biskupske konferencije celjski biskup u miru Stanislav Lipovšek otkrio je razloge ovog susreta upravo u Krašiću.

Na konferenciji uoči susreta sudjelovali su i varaždinski biskup u miru Josip Mrzljak, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Ljubljani vlč. Peter Kokotec i rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu vlč. Anđelko Košćak.

Naime, svake dvije-tri godine slovenski i hrvatski vjernici susreću na misi u izgradnji većeg zajedništva. Tako se prvi Susret slovenskih i hrvatskih katolika dogodio u Mariji Bistrici 2003. godine geslom “Bog daj srečo, sosed – Dobro mi došel, prijatelj!”. Taj susret otvorio je nove hrvatsko-slovenske susrete koje dogovoraju Slovenska biskupska konferencija i Hrvatska biskupska konferencija.

Celjski biskup Stanislav Lipovšek istaknuo je kako su slovenski biskupi izrazili želju da se ovogodišnji susret održi u Krašiću na spomen hrvatskog blaženika kardinala Alojzija Stepinca.

“Želimo pokazati zahvalnost za djelovanje kardinala Stepinca tijekom Drugog svjetskog rata koji je 534 protjerana slovenska svećenika ugostio u Hrvatskoj te smjestio u raznim zagrebačkim župama. Svi naši svećenici iz područja oko Celja, koji su mi to svjedočili dok sam bio ministrant, bili su protjerani te su se našli na stanici u Zagrebu bez ičega. Ondje se pojavio Stepinac koji im je poručio: ‘Vi ste naša braća svećenici. Mi ćemo sve napraviti za vas!’ I tako im je kardinal Stepinac spasio živote”, istaknuo je biskup Lipovšek.

Podsjetio je kako je i mariborski biskup Maksimilijan Držečnik također bio među prognanicima u Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata te će zato lik našeg blaženika biti upisan u povijest Mariborske nadbiskupije.

“Susretom u Krašiću želimo zahvaliti blaženom kardinalu Stepincu kao slovenski narod jer mu sigurno nije bilo lako dok je trajalo to opasno ratno vrijeme. Sigurno je bilo problema, ali naši svećenici su se vratili u svoju domovinu živi te su svjedočili kako su ih Hrvati prihvatili”, poručio je biskup Lipovšek.

Drugi razlog ovog susreta je molitva za duhovna zvanja.

“Svi smo u zapadnom svijetu krizi s duhovnim zvanjima, a u Hrvatskoj nije tako loša situacija kao u Sloveniji gdje nedostaje svećenika. Stoga smo rekli da ćemo se na susretu moliti za nova svećenička zvanja”, poručio je celjski biskup Stanislav Lipovšek.

Za vrijeme mise u Krašiću na oltar će biti prinesena knjiga “Blaženi Alojzije Stepinac i prognani slovenski svećenici u Drugom svjetskom ratu” koju je priredio mons. Juraj Batelja, a u kojoj se nalazi popis svih svećenika koje je spasio kardinal Stepinac dok će slovenska strana na oltar prinijeti sliku Triglava jer je Alojzije Stepinac hodočastio i popeo se na Triglav.

Program sedmog Susreta hrvatskih i slovenskih katoličkih vjernika:

Hodočasnici će na sedmom Susretu hrvatskih i slovenskih katoličkih vjernika, u subotu, 19. listopada, od 10 sati moći sudjelovati u duhovnom pretprogramu koji će ispred crkve Presvetoga Trojstva animirati bogoslovi zagrebačke i ljubljanske bogoslovije.

Misno slavlje u 11 sati predvodit će zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, u zajedništvu s biskupima Zagrebačke crkvene pokrajine i drugima koji se odazovu te većinom slovenskih biskupa, a propovijedat će mariborski nadbiskup Alojzij Cvikl. Okupljeni vjernici molit će za nova svećenička zvanja i u hrvatskoj i slovenskoj Crkvi. (HKM)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić predvodio euharistijsko slavlje proslave 25. obljetnice Caritasove Kuće ‘Bl. Alojzije Stepinac’ u Brezovici

Objavljeno

na

Objavio

Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u utorak 15. listopada 2019., u zajedništvu s korisnicima, djelatnicima, gostima i svećenicima, predvodio je u Kući „Bl. Alojzija Stepinca“ u Brezovici, u kojoj se skrbi za djecu i odrasle osobe s tjelesnim i mentalnim teškoćama, euharistijsko slavlje povodom proslave 25. obljetnice njezina osnivanja i rada.

„Ovo Jubilarno slavlje 25. godina Caritasa u Brezovici svjedočanstvo je susreta Boga i čovjeka u djelotvornoj ljubavi“, rekao je na početku slavlja u pozdravnome govoru dobrodošlice vlč. Zvonko Vuković, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brezovici, osobito pozdravljajući Kardinala uime ravnateljice Doma s. Jelene Lončar, djelatnika i štićenika Kuće, odgajatelja, braće svećenika, svih gostiju te svih nazočnih. Zahvaljujući se na pozdravima, Kardinal je u uvodu u misno slavlje, također pozdravio djecu i mlade te prijatelje Doma. „Ovdje smo zajedno, draga djeco, dragi mladi, draga braćo i sestre, da zahvalimo Bogu. Svaka je misa hvala Bogu. Zahvalimo Bogu zato što postojimo, zahvalimo Bogu zato što nas On ljubi”, rekao je.

U homiliji Kardinal je istaknuo tri ključne poruke proizašle iz pročitane Riječi Božje (Lk 11, 37-41). Kao prvu je poruku izdvojio crkvenu naučiteljicu svetu Tereziju Avilsku koje se Crkva danas spominje, a koja se je Bogu na poseban način približila, pokazujući svima nama danas, i djeci i mladima i starijima i zdravima i bolesnima i oni koji imaju previše i onima koji su u potrebi, kako doći do Boga. „Svi mi imamo put kako doći do Boga“, nastavio je Kardinal, istaknuvši važnost molitve kao puta do Boga koji nam je u svjedočanstvo ostavila sveta Terezija. „Na ovoj zemlji može moliti samo čovjek. Samo je čovjeku dano da se po molitvi približi Bogu. I to svatko od nas: i malo dijete, i mladi i odrasli”, kazao je Kardinal, podsjećajući kako svako od nas može Boga moliti, a ono najljepše što Bogu u molitvi možemo učiniti jest zahvala: „Bože, hvala ti što me ti ljubiš“. „Svatko od nas ovdje u ovoj dvorani je ljubljen od Boga. Svakoga od nas ljubi Bog. I, evo, ono što Vam kao nadbiskup, osobito, vama djeco i mladi, želim reći, nemojte zaboraviti put do Boga. Nemojte zaboraviti moliti. Molite svaki dan. Onako kako znaš jer je Bog tebi blizu i Bog tebe ljubi“, rekao je Kardinal.

Kardinalova druga poruka bila je „Ne stidi se Evanđelja”, rečenica apostola sv. Pavla iz Prve poslanice Rimljanima (Rim 1, 16-25). „Sveti Pavao je imao hrabrosti reći: ‘Ne stidim se Evanđelja’. Evanđelje je ono što nam je donio Isus Krist, a on nam je na osobiti način približio Boga. I kada u Svetom pismu tražimo tko je to Bog, kakav je Bog, što je Bog, onda nalazimo najljepšu definiciju Boga: ‘Bog je ljubav’ (1 Iv 4,8.16). Stoga bismo mogli reći ‘Ne stidim se ljubavi'”, istaknuo je Kardinal te nastavio: „Na ljubav smo svi pozvani i svatko može ljubiti i iskazati ljubav što se konkretno očituje prema onima koji su nam blizu. Jer je Isus rekao da je on pristupan u onome koji je potreban naše ljubavi.“

Posljednja misao koju je Kardinal podijelio bila je posljednja rečenica iz današnjega Evanđelja: „Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.“ Govoreći o osnutku Doma u vrijeme Domovinskoga rata kada je trebalo zbrinuti osobito djecu koja su ostala sama, stradala u ratu, Kardinal je odao priznanje svima koji su zaslužni za rad Doma u kojem ima puno ljubavi te koji je i sam plod ljubavi. „Neka to bude poruka i ovoga današnjega dana i ovoga slavlja; ne samo da budemo nositelji ljubavi, nego i navjestitelji“, kazao je Kardinal, naglasivši da je Dom utemeljen 22. listopada 1994. što je znakovit dan jer se Crkva 22. listopada spominje svetoga pape Ivana Pavla II. koji je upravo te godine prvi put pohodio Hrvatsku. „Ljubav je ono što spašava čovjeka. (…) A Isus je došao da nam objavi Boga koji je ljubav i da mi u toj ljubavi život imamo“, zaključio je Kardinal.

Nakon popričesne molitve zahvalila je i Kardinalu uručila zahvalni dar ravnateljica Doma s. Jelena Lončar, rekavši: „Uzoriti, na kraju ovoga euharistijskoga slavlja želim vam reći hvala uime Caritasa, uime svih korisnika i zaposlenika ove Kuće, kao i u svoje osobno ime. U svojoj propovijedi govorili ste nam o važnosti ljubavi, a ljubavi nema bez srca. Stoga, u znak zahvalnosti i sjećanja na ovaj lijepi jubilej darujemo Vam ovo srce koje su izgradili naši korisnici da Vas uvijek podsjeća na ovaj lijepi dan i na ovo zajedništvo“. Zahvalivši se na daru, Kardinal je rekao: „Kad god ulazite ovamo, sjetite se onih Isusovih riječi ‘Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni to činite’.” Misno slavlje pjevanjem je animirao Oktet bogoslova Zagrebačke nadbiskupije. Nakon slavlja uslijedio je prigodni program štićenika Doma u kojem su, između ostaloga, izveli scensko-igrani prikaz „Isus u našem selu“.

Na početku programa, koji je moderirala Tanja Baran, ravnateljica Doma s. Jelena Lončar podsjetila je sve prisutne na riječi svete Majke Terezije: „Nismo svi pozvani činiti velika djela, ali smo svi pozvani činiti male stvari s puno ljubavi“, istaknuvši da se u 25. godina u domu u Brezovici dogodilo bezbroj malih stvari učinjenih s puno srca i s puno ljubavi. „Sa srcem koje zna i hoće ljubiti. (…) Ljubav je uzvraćena. Daje snagu za ove teške korake suživota pod ovim krovom i zalog je nade da snaga ljubavi nadilazi sva naša umovanja, postignuća i uspjehe“, rekla je s. Jelena te osobito zahvalila svim zaposlenicima koji u Domu rade ili su kroz proteklih četvrt stoljeća radili. Svakome ponaosob na kraju programa bilo je dodijeljeno priznanje. Svoj govor s. Jelena je završila riječima: „Ponesite poticaj za srce, ali i dio srca ostavite u ovom domu i ovim korisnicima, bit će vam uzvraćeno.“

Budući da se obljetnica 25 godina Kuće „Bl. Alojzije Stepinac“, koju je otvorio i blagoslovio sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, obilježava pod pokroviteljstvom Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Gradske skupštine Grada Zagreba, proslavi je prisustvovala pravobraniteljica Anka Slonjšak te Ivan Kujundžić kao predstavnik Grada Zagreba. Kao predstavnik Hrvatskoga sabora na proslavio je sudjelovao saborski zaspunpik Ivan Ćelić, prelata Wolfgang Tripp, izaslanika direktora Caritasa Rottenburg – Stuttgart, te ostali ravnatelji i predstavnici socijalnih, obrazovnih, zdravstvenih i drugih ustanova.
Na kraju programa, Kardinal je još jednom uputio čestitke štićenicima koji su nas, rekao je, danas ovdje okupili i obradovali. Uslijedio je domjenak te prigodno druženje prilikom kojega je kardinal Bozanić obišao prostorije Kuće, štićenike i roditelje te odgajatelje Doma, priopćeno je iz tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari