Zoran Milanović se nakon višednevne šutnje ponovno oglasio javno i, mimo niza domaćih i međunarodnih tema, još jednom usmjerio svoju poruku protiv Ukrajine.
Rasprava o Koaliciji voljnih kao povod
Povod je bila rasprava o Koaliciji voljnih i mogućem slanju stranih snaga nakon sklapanja mira, iako je od početka jasno i višekratno potvrđeno da Hrvatska u takvom aranžmanu ne sudjeluje.
Predsjednik je tu činjenicu iskoristio za novu demonstraciju vlastite fiksacije na Ukrajinu, ponavljajući već poznate teze i podsjećajući javnost na svoju ulogu vrhovnog zapovjednika, bez ikakvog stvarnog doprinosa raspravi o sigurnosti, savezništvima ili hrvatskim interesima:
Publicist i novinar Zvonimir Despot tvrdi da predsjednik time ne nudi nikakvu novu politiku, nego ponavlja stare teze s minimalnim učinkom izvan domaće publike.
U komentaru Despot navodi da je od početka ruske agresije na Ukrajinu više puta jasno rečeno kako Hrvatska ne planira slati svoje vojnike u Ukrajinu, što je potvrđeno na relevantnim institucionalnim razinama.
Unatoč tomu, predsjednik koristi aktualnu raspravu oko okupljanja tzv. Koalicije voljnih i najave pojedinih država da bi, nakon eventualnog mirovnog sporazuma, mogle rasporediti snage u Ukrajini kako bi ponovio već poznati stav i podsjetio na svoju ulogu vrhovnog zapovjednika.
Despot smatra da se predsjednikova komunikacija ponovno svodi na demonstraciju političke pozicije, a ne na sadržajnu raspravu o sigurnosnim i diplomatskim posljedicama. Prema autoru, Milanović se danima ne pojavljuje u javnosti, a zatim se oglasi upravo oko Ukrajine, što Despot tumači kao znak političke fiksacije na tu temu.
U istom kontekstu, Despot problematizira i predsjednikovu poruku da pomoć Ukrajini u novcu i oružju “ne smije biti na štetu hrvatskog standarda i Hrvatske vojske”.
Autor ističe da se takva tvrdnja plasira bez jasnih brojki i usporedbe, dok se u javnosti rijetko sumiraju učinci ranijih politika, troškovi upravljanja i stvarni rezultati na standard građana i obrambene sposobnosti.
Međunarodni odjek i politička izolacija
Despot u komentaru ocjenjuje da Milanovićevi istupi nemaju stvarnu težinu izvan Hrvatske te da predsjednik, osim povremenog odjeka u krugu političara koji se često suprotstavljaju zajedničkim euroatlantskim pozicijama, ne utječe na ključne međunarodne procese.
Takvu situaciju autor vidi kao oblik političke izolacije koji Hrvatskoj ne donosi korist u trenutku kada je europska sigurnost izravno vezana uz ishod obrane Ukrajine.
U analitičkom smislu, Despotova kritika ide u smjeru da se javna komunikacija predsjednika svodi na unutarnje političke poruke, dok se strateški interes Hrvatske, uključujući vjerodostojnost u okviru EU-a i NATO-a, zanemaruje ili relativizira.
U okolnostima u kojima Ukrajina brani europski sigurnosni poredak, Despot smatra da hrvatska poruka mora biti jasna: potpora Ukrajini nije samo moralna, nego i sigurnosna potreba, a populistička relativizacija koristi prvenstveno Moskvi.