Otrov se čuva u malim bočicama

Otrov se čuva u malim bočicama

U političkom smislu gubitnici antifašističkog marša su upravo samozvani antifašisti i politička ljevica, koja je to pomno isplanirala protiv HDZ-a na vlastitu štetu , a apsolutni dobitnik je Andrej Plenković i njegove politike uključivosti, od odnosa prema nacionalnim manjinama, do višeslojnog sagledavanja povijesnih događaja, kojima politička oporba bezidejno, ali uporno opterećuju hrvatsku javnost.

Piše: politički analitičar, Kazimir Mikašek-Kazo

Svjedočili smo višemjesečnoj histeričnoj hiperproizvodnji „fašizma i ustaštva“  u Hrvatskoj, a okidač za takozvani „antifašistički pokret“, koje se eto pretvorio u „marš nad marševima“, bili su  zapravo Thompsonovi koncerti na Hipodromu i u Sinju gdje se okupilo oko 700 000 domoljubnih Hrvatica i Hrvata. Antifašisti kažu ustaša, ili hipodromskih kopita! Dugo i minuciozno pripreman odgovor antifašista na ovaj „ustaški“ Thompsonov skup  rezultirao je prosvjednim maršem u više gradova Hrvatske gdje se ukupno skupilo jedva 1% demonstranata u odnosu na Thompsonov mega spektakl.

Tko je gubitnik, a tko dobitnik

Logično je pitanje tko je gubitnik, a tko dobitnik antifašističkih marševa i trebamo li se kao nacija zabrinuti zbog ovakvih i sličnih trendova, makar oni bili mali kao i ova posljednja šaka jada u režiji navodnih antifašista, a u biti otvorenih antihrvatskih agitatora? Mislim da ne trebamo biti zabrinuti, bez obzira na poslovicu da se otrov čuva u malim bočicama.  Međutim dok ovi koji marširaju manijakalno proizvode fašiste jer ih nema, da bi mogli opravdati svoje vlastito antifašističko postojanje, postavlja se pitanje zašto  istovremeno ističu antihrvatski politički program u parolama poput „Balkanska federacija bez država i nacija“, što neodoljivo podsjeća na snove o nekoj novoj Jugoslaviji? S druge im strane apsolutno ne postoji niti pojedinac, niti udruga , a bome niti politička stranka koja bi javno promicala ustaštvo, veličala Antu Pavelića kao što oni veličaju Tita, ili koja bi veličala NDH kao što oni veličaju Jugoslaviju. Thompsonova pjesma „Bojna Čavoglave“ u originalu je zapravo floskula i valjda jedini dokaz o nekom imaginarnom fašizmu u Hrvatskoj. Uhvatili su se toga k’o pijani plota i glume Tita većeg od samog Tita! Neki će kazati da se veličanje Tita i ZDS nikako ne mogu uspoređivati, niti se zločini dva propala režima mogu uspoređivati, a moj odgovor je da su u pravu! Ne, ne mogu se uspoređivati zločini NDH u ratu i masovni zločini Titovog režima nakon završetka drugog svjetskog rata. Titovi zločini i zločini komunističke partije i simboli Jugoslavije mogu biti prihvatljivi samo onima koji nisu nikada sanjali, željeli niti prolili kap znoja za slobodnu, samostalnu, sigurnu i naprednu Hrvatsku u kojoj danas živimo. Ako nije tako, bilo bi jako dobro da se istaknuti politički pojedinci iz SDP-a i Možemo javno ograde od poruka koje smo mogli ćuti i vidjeti na ovom gromoglasno najavljivanom maršu i da se ograde od onih koji su zaogrnuti jugoslavenskom zastavom marširali ulicama Hrvatske. Pod tom zastavom i njezinim simbolima je srušen i spaljen Vukovar! Evo nekih od transparenata u kojima Tomašević i ljevica ne vide ništa sporno: “No borders. No nations”, “Ni jedna nacija nas ne spaja, ni jedna granica nas ne razdvaja”, “Balkanska federacija bez država i nacija”, “Jedan jezik, jedna borba”, “Sve se mijenja, mi smo isti”, “Priziv savjesti da u vojsci, ne u medicini”, “Lisice su za spavanje”, “Stop fašizmu, kultu ličnosti, komunizmu”, “Od rijeke do mora bez državnog nadzora”, “Od Une do Dunava neprijatelj je isti: drotovi, političari, kapitalisti”, “Tourists are not safe in Croatia”…

U političkom smislu gubitnici antifašističkog marša su upravo samozvani antifašisti i politička ljevica koja je to pomno isplanirala protiv HDZ-a na vlastitu štetu , a apsolutni dobitnik je Andrej Plenković i njegove politike uključivosti, od odnosa prema nacionalnim manjinama do višeslojnog sagledavanja povijesnih događaja, kojima politička oporba bezidejno, ali uporno opterećuju hrvatsku javnost.

Meta antifašističkog marša

Na transparentima sve piše, a transparenti su uvijek glas i program prosvjednika i onih koji ih nose. Ako se traži ukidanje država, nacija i jezika kao nacionalnog simbola broj jedan, tada je jasno kao dan da se ovdje radi o Hrvatskoj državi kao glavnoj meti ovih prosvjeda. Kao što su primijetili neki od uglednih komentatora „ovo nije bio antifašistički skup, nego politički i ideološki antihrvatski performans, zamaskiran u moralno nesporan pojam antifašizma. Churchillova opaska kako će „budući antifašisti zapravo biti fašisti“ nije proročanstvo, nego upozorenje: kada se antifašizam pretvori u pretekst za delegitimiranje države, identiteta i pluralizma, on gubi svoj moralni sadržaj. Danas svjedočimo upravo tomu: antifašizam kao retorički štit za radikalnu ideološku agendu“. Kada to kaže i napiše Zlatko Kramarić, političar lijevo liberalne provenijencije onda je to hvale vrijedno analitičko svjedočanstvo.

Ivan Anušić u svom poznatom stilu bio je još konkretniji: “Pratio sam poruke, simbole i mogu zaključiti samo jedno – to nije bio prosvjed protiv fašizma. To je bio čisti prosvjed protiv Hrvatske, rekao bih projugoslavenski, a možda još nešto žešće od projugoslavenskog”, rekao je Anušić, koji je u Bruxellesu sudjelovao na sastanku ministara obrane država članica Europske unije.

Politički komentator, Kazimir Mikašek-Kazo