Ovako je tekao boj za slobodu našeg Jajca. Ovo je istina i nju smo dužni svjedočiti!

27. obljetnica vojno redarstvene operacije  Hrvatskih snaga (HV-a i HVO-a) „MAESTRAL“,

 Jajce 13. rujna 2022.

 

Govor ratnog zapovjednika Hrvatskih snaga generala zbora HVO-a Stanka Sopte na glavnom smjeru  oslobađanja Jajca

 

Jajce, stari kraljevski gradu hrvatskih vladara Bosne, Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Stjepana Tomaša, Katarine Kosače, Stjepana Tomaševića pozdravljamo te, mi njihovi potomci!

Dragi ratni prijatelji, bojovnici Hrvatskih snaga, osloboditelji Jajca, vi koji ste prije 27 godina  krvavi boj vodili, i koji ste 13. rujna 1995. godine razvili hrvatsku zastavu na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića i tim činom oglasili slobodu Jajčanima, čestitam vam od srca dan oslobođenja Jajca!

Ovaj kraj i grad bio je tri godine pod okupacijom JNA i velikosrpskih vojnih formacija nastalih i naoružanih od nje. Zauzele su ga 29.listopada 1992., nakon petomjesečne opsade i pogibije 108 i ranjavanja više stotina civila i hrvatskih branitelja. Za to vrijeme oni su protjerali preko 30 tisuća ljudi.

Vas ponosne Jajčane, majke, očeve, supruge i djecu naših prijatelja koji živote žrtvovaše za narod svoj, također od srca pozdravljam i čestitam vam dan oslobađanja, vašeg grada!

Pozdravljam i sve Vas dragi prijatelji koji štujete žrtvu Hrvatskih branitelja i koji svojom nazočnošću danas uveličaste  slavlje!

S  tugom i ponosom u srcu uzvikujem

VJEČNO I VELIKO HVALA NAŠIM VITEZOVIMA!,

našoj braći, sedamdeset četvorici koji dadoše živote u operaciji MAESTRAL i njima stodevedesetpetorici, jajačkih branitelja koji život položiše braneći svoj grad i Hrvatski narod. U operaciji je ranjeno 226 bojovnika Hrvatski snaga, a 526 jajčana je ranjeno tijekom cijelog rata.

Molimo dragog Boga, neka im udjeli kraljevstvo nebesko, svojom ljubavlju i žrtvom su ga zaslužili. Molimo dragog Boga da i nama živima da snagu i mudrost da njihovu žrtvu ne učinimo uzaludnom i bezvrijednom.

Dan je ovo poseban, i stoga moramo ponovno svjedočiti istinu, mnogi je prekrajaju. Bez istine nema pravog mira i ljudskog napretka!

13.rujna 1995. oko 10:30 sati  na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića postrojbe Hrvatskih snaga razvile su Hrvatsku zastavu i obznanile slobodu kraljevskom gradu.

Ova vojno redarstvena operacija nosila je kodno ime „Maestral“ i njom je zapovijedao general pukovnik Ante Gotovina.

Ovom uspjehu hrvatskih bojovnika prethodile su operacije u kojima su oslobođeni Kupres, Grahovo, Glamoč, Knin i Šipovo a potom Drvar, Mrkonjić Grad, deblokiran Bihać i došlo se na domak Banja Luke.

Temelj svih oslobodilačkih vojnih operacija je „Splitski sporazum“ potpisan 22. srpnja 1995. godine, između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine pod naslovom  „Deklaracija o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanje političkog rješenja sukladno naporima međunarodne zajednice“

Sporazum je postignut na poticaj Sjedinjenih Američkih Država. Bio je to jasan smjer puta ka euroatlantskim asocijacijama kojima bi trebala ići Bosna i Hercegovina uz puno međusobno uvažavanje naroda koji je tvore.

Sporazum u prvoj točci definira proširenje i jačanje obrambene suradnje na temelju Sporazuma o prijateljstvu i suradnji između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine od 21. srpnja 1992.godine.

U tom pogledu Republika i Federacija Bosne i Hercegovine uputile su Republici Hrvatskoj poziv da pruži hitnu vojnu i drugu pomoć u obrani od agresije, posebice u području Bihaća, što je Republika Hrvatska prihvatila.

Dio sporazuma odnosio se na Dogovor o suradnji Glavnoga stožera Hrvatske vojske sa Združenim stožerom ARBH i HVO radi koordinacije obrambenih djelovanja u oblasti zapovijedanja, logistike, vojno-industrijske proizvodnje, komunikacijskih sustava, informacijsko-analitičkih potreba i drugim oblastima.“

Za ovaj sporazum i ukupnu pomoć Bosni i Hercegovini osobito su zaslužni predsjednik RH dr. Franjo Tuđman i ministar obrane RH Gojko Šušak uz partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Bliža kronologija oslobađanja Jajca, operacije MAESTRAL  8. do 15. rujna 95. tekla je ovako:

Izvodila se unutar OG ISTOK (zapovjednik brigadir Željko Glasnović).

8. rujna 4.gbr HV-a (zapovjednik stožerni brigadir Damir Krstičević) u jutarnjim satima na Glamočkom bojištu uvedena je kroz borbeni raspored 2. gbr HVO-a (zapovjednik brigadir Stanko Sopta).

4.gardijska brigada Hrvatske vojske zauzima Pribelju, planinski masiv Jastrebnjak i Dragnić Podove.

7.gardijska brigada Hrvatske vojske (zapovjednik stožerni brigadir Ivan Korade) brzim prodorom razbija snage neprijatelja i zauzima prijevoj Mliništa.

1.hrvatski gardijski zdrug (zapovjednik stožerni brigadir Miljenko Filipović) ojačan, 60. desantno gardijskom bojnom „Ludvig Pavlović“ (zapovjednik pukovnik Davor Dodig), dijelom Specijalne  policije MUP-a HR HB (zapovjednik brigadir Zlatan Mijo Jelić)  i Antiterorističkom grupom 72.bojne Vojne policije HV-a (zapovjednik pukovnik Mihael Budimir) zauzima planinu Vitorog.

Nakon djelovanja 4.gbr i 7.gbr Hrvatske vojske, 3.gbr HVO-a (zapovjednik brigadir Ilija Nakić) je preuzela dostignutu crtu  7.gbr HV-a, prelazi u napadna djelovanja i zauzima područje Poljanice – Planina Klekovača – g.Ribnik.

Nakon uvođenja kroz borbeni raspored 4.gbr HV-a u području Dragnić Podova, 10. na 11. rujna, 2.gbr HVO-a udara u bok i leđa neprijateljskih snaga, vodi žestoke borbe na prostoru od Raduškog kamena do Strojica.

Istog dana brigada je u potpunosti izvršila zadaću, presjekla komunikaciju Strojice – Šipovo i ovladala prostorom sela Ljuša.

U nastavku operacije ide se prema oslobađanju Jajca.

Zapovjednik hrvatskih snaga general pukovnik Ante Gotovina, radi pregrupiranje, formira operativni pravac i određuje glavne snage koje čine: 2.gbr HVO, Specijalna policija MUP-a HR HB, 81.gardijska bojna HV-a (zapovjednik pukovnik Renato Romić), ppn „Gavran 2“ (zapovjednik pukovnik Petar Barbarić), i bojna „Hrvoje Vukčić Hrvatinić“ Jajce  (zapovjednik satnik Branko Bungić).

Zapovjednikom Hrvatskih snaga na glavnom pravcu za oslobađanje Jajca imenuje brigadira Stanka Soptu, a zamjenikom brigadira Zlatana Miju Jelića.

Sa snagama u potpori: TRS Hrvatskih snaga (zapovjednici brigadir Marko Rajčić i pukovnik Marko Stojčić), VP HVO-a (načelnik pukovnik Zdenko Klepić), 72. bojna VP HV-a, ZP Tomislavgrad, ZP Vitez (zapovjednik brigadir Drago Dragičević) i ZP Mostar (zapovjednik brigadir Nedjeljko Obradović).

Dana 12.9.1995. snage na operativnom pravcu nastavljaju napadna djelovanja i nakon cjelodnevnih žestokih borbi na pravcu Strojice-selo Babići-područje Grbavice, zauzimaju ključnu kotu Gorica, čime su stvoreni uvjeti za brz prodor prema Jajcu.

Paralelno na lijevom boku napadna djelovanja provodi 1.gbr HVO-a „Ante Bruno Bušić“ (zapovjednik pukovnik Antun Luburić), 60.dgb „Ludvig Pavlović“, 22.diverzantski odred (zapovjednik pukovnik Predrag Mandić) i satnija taktičkih snajperista Glavnog stožera Hrvatske vojske (zapovjednik satnik Draženko Pervan), te 12. rujna 1995. u večernjim satima oslobađaju grad Šipovo i nastavljaju napadna djelovanja prema selima Trnovo i Majdan.

U noći 12. na 13.rujna borbene grupe 2.gbr HVO-a i Specijalne policije MUP-a HR HB ubacuju se preko Ćorlučkog brda i Paromlina i formiraju mostobran na rijeci Vrbas, te u jutarnjim satima ove dvije postrojbe ulaze u grad Jajce, zauzimaju kotu 453 Tvrđava, te u potpunosti ovladavaju hrvatskim kraljevskim gradom Jajcem.

Dana 14. i 15. rujna u nastavku napadajnih djelovanja, snage 2.gardijske brigade HVO-a, Specijalna policija MUP-a HR HB, bojna Jajce i Gavran-2 i 81.gardijska bojna HV-a, ovladavaju prostorom od Bravnice do Vinca, kanjonom rijeke Rike, te cijelim međuriječjem Vrbasa i Ugra s dominantnim visovima Vitovlje, Ranča i Kljuna, hidroelektranom Jajce 1 i 2,  čime su: područje  Podmilačja, cijelo Pougarje i Dobretići u potpunosti oslobođeni.

Istovremeno sa napadnim djelovanjima na južnom dijelu Jajačke bojišnice, dio snaga 2.gardijske brigade HVO-a, uz sukladno djelovanje sa 81. gardijskom bojnom HV-a, ostvaruje značajan uspjeh i na sjevernom dijelu bojišnice ovladava prostorom sela Barevo i sela Mile, dok 81.gardijska bojna HV-a zajedno s 1.gbr HVO-a ostvaruje uspjeh komunikacijom Jezero-Mrkonjić grad i ovladavaju naseljem Majdan, čime su u potpunosti ostvarene zadaće operacije Maestral.

Dragi prijatelji, ovako je tekao boj za slobodu našeg Jajca. Ovo je istina i nju smo dužni svjedočiti!

Hrabrost, odvažnost i inicijativa, a nadasve  spremnost na žrtvu svakog branitelja bila je temelj i ove veličanstvene pobjede.

Ne bi bilo slobode bez položenih života, bez prolivene krvi branitelja. Otkupljena je žrtvom vitezova.

Ponovimo s bolom i ponosom, ne zaboravimo, u operaciji MAESTRAL poginulo je 74, a ranjeno 226 bojovnika Hrvatskih snaga. Na spomeniku ispred nas, uklesano je 195 imena, poginulih  jajačkih hrvatskih branitelja.

Svima njima danas zahvaljujemo i spominjemo ih u molitvi, te molimo dragog Boga da i nas okrijepi ljubavlju i daruje nam snagu da služimo svom narodu kao što su i oni to činili!

Stvarnost danas. Tko i sada gleda Jace prijateljskim pogledom vidi mnoge znamene i urese ovog grada, te dragocjene i prelijepe spomenike koji pričaju povijest Hrvata Bosne i Hercegovine. Oni zorno svjedoče o kulturno civilizacijskom krugu iz kojeg potječemo i kojem pripadamo. Oni  svojim ruševinama govore i tko ih je osvajao, rušio, u nešto drugo prepravljao i još to nastoji činiti.

Među njima se svojom povijesnom važnošću i arhitektonskom monumentalnošću ističe crkva sv.Marije, krunidbena crkva Stjepana Tomaševića sa zvonikom sv.Luke. Osmanlijski osvajači, okupatori, su je kao plijen pretvorili u džamiju, nazivajući je imenom sultana Sulejmana koji je Jajce ponovno okupirao 1528.

Do danas ona nije vraćena katoličkoj crkvi, čemu se najviše protivi Islamska zajednica BiH koja polaže pravo na njeno vlasništvo. Ova činjenica, danas još više boli, ona stavlja pod veliku dvojbu iskrenost izjava Islamskih poglavara BiH i Hrvatske izgovorenih prije par dana u Sisku prilikom otvaranja džamije.

Zar nam ova činjenica ne govori o novom islamskom modelu BiH kojeg neki političari nazivaju građanskim, u kojemu su džamije džamije a katoličke crkve vremenom trebaju postati džamije!

Dragi prijatelji povijest pred nas stavlja nove kušnje i izazove, oni su veliki, no nisu nedostižni ukoliko smo mi na njih spremni odgovoriti!

Vjerujmo u sebe!

Živjeli!

Što vi mislite o ovoj temi?