Pratite nas

Politika

Pernar: Bunjac i ja napuštamo Živi zid zbog diktature Palfi

Objavljeno

na

Saborski zastupnik Živog zida Ivan Pernar u srijedu je najavio da zajedno sa stranačkim kolegom Branimirom Bunjcem napušta Živi zid zbog diktature koju je tamo uvela potpredsjednica stranke Vladimira Palfi, inače supruga predsjednika stranke Ivana Vilibora Sinčića.

Pernar je najavio da će osnovati novu stranku, a postoji i mogućnost njegova povratka u stranku Abeceda demokracije, čiji je bio član u trenutku konstituiranja Sabora.

Palfi je lagala da želi samo biti kućanica

“Predsjednik Abecede demokracije Stjepan Vujanić dao mi je na znanje da su mi vrata te stranke uvijek otvorena, pa nema potrebe za osnivanjem nove stranke. Rekao mi je kako želi da budem predsjednik stranke, a i članstvo stranke želi da dođem. Igrom slučaja i spletom povijesnih okolnosti ispalo je da je ta odluka bila ispravna i da će novac od mojega mandata ići meni kao saborskom zastupniku, a neće ostati na upravljanje Vladimiri Palfi“, rekao je Pernar novinarima u Hrvatskom saboru.

Također nije isključio mogućnost da se kandidira na izborima za predsjednika Republike.

Pernar je ustvrdio kako je glavni razlog odlaska njega i Bunjca iz Živog zida ponašanje potpredsjednice Palfi.

“Još jučer je Vladimira Palfi govorila da želi biti samo kućanica i da je ne zanima visoka politika, a ja sam znao da je to laž. Dao sam joj posljednju priliku, a ona je odgovorila da nastavlja vladati Živim zidom, ne želi prepustiti vlast unutar stranke i ne želi poslušati volju članstva i javnosti koji je ne podržavaju. Ovdje se radi o diktaturi i isključivo njenoj samovolji bez ikakve osnove“, kazao je.

Ispričao je kako je u srijedu još pokušao razgovarati sa Sinčićem i rekao mu da, nakon sve sramote koju je Palfi napravila i laži koje je izrekla, a lagala je i njega samog, jednostavno mora otići iz Glavnog odbora stranke i više ne može vladati strankom.

Između žene i stranke izabrao je ženu

“Između Bunjca i mene i kompletnog članstva Sinčić je donio očekivanu odluku, što nam je još davno rekao – ‘između žene i stranke, ja moram izabrati Vladimiru'”, prepričao je Pernar.

Tom odlukom Sinčić je zapečatio ne samo sudbinu Živog zida nego i vlastitu, smatra Pernar koji je, kaže, cijelo vrijeme vjerovao da Sinčić može voditi stranku. Međutim, stavio je privatni interes svoje žene iznad interesa stranke i time će doći do potpunog sloma njegovog osobnog, ali i rejtinga Živog zida, kao i do egzodusa članstva.

“Nakon što me sinoć izbacila iz kuće, shvatio sam da više bilo kakav razgovor i dijalog nisu mogući”, poručio je Pernar koji tvrdi kako “na neki način još uvijek voli Palfi i Sinčića i ima emocionalan odnos prema njima, ali ljubav je jedno, a vladanje nad strankom, njena samovolja i diktatura drugo”.

Mislio sam da će Sinčić konačno postati predsjednik stranke što on, zapravo, cijelo vrijeme nije bio jer je sve odluke donosila Vladimira, a on je odlučio i dalje ne biti predsjednik stranke i sve se nastavlja po starom, dodao je Pernar ocijenivši da su najavljeni unutarstaranački izbori farsa od koje neće biti ništa jer svi znaju da Palfi ne može dobiti glasove na izborima.

Uvjeren je da je Palfi lagala i kada je rekla da ne želi biti saborska zastupnika, što će se pokazati u idućim danima, jer ona vodi dijalog tako da je “ili po njenom ili nikako”.

Sinčić više nema legitimitet među članstvom

“Za mene je ovo gotovo, izlazim iz stranke. Jedino u teoriji Sinčić može dati ostavku, ali i za to je vrijeme isteklo. To bi bio potez očajnika i gubitnika, ali ni zbog toga se ne bih predomislio oko napuštanja stranke”, poručio je Pernar ustvrdivši kako ni Sinčić više nema legitimitet među članstvom.

Odbacio je tumačenja da on i Bunjac sve ovo rade zbog mandata i novca, ustvrdivši kako njih dvojica “više ne žele trpjeti tu tiraniju”.

Pernar nije ni potvrdio niti demantirao navode bišeg živozidaša Hrvoja Runtića, koji je prije više od dvije godine napustio stranku uz optužbe da su “stizale žute kuverte s donacijama iz sumnjivih izvora”.

Pernar sada kaže da su “žute kuverte bile samo žuta zastava, a pravi razlog Runtićeva odlaska je diktatura Vladimire Palfi”.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Kreši Beljaku leđa okreće i podravski HSS

Objavljeno

na

Objavio

Širi se pobuna protiv predsjednika HSS-a Kreše Beljaka zbog sporne izjave o tome kako Udba nije ubila dovoljno emigranata. Leđa mu je okrenuo i drugi čovjek županijskog HSS-a Mario Hudić, inače član Glavnog odbora stranke i načelnik podravske općine Koprivnički Bregi.

On smatra kako Beljak mora snositi političke posljedice zbog spornog komentara koji je objavio na društvenim mrežama. Kaže kako je to u nedjelju zaključio općinski HSS u Koprivničkim Bregima, piše Večernji list

“Nakon izjava o Marku Perkoviću Thompsonu, akciji Oluja i niza drugih, ovo je još jedna štetna i opasna izjava predsjednika stranke s kojima se ne slažu članice i članovi općinske organizacije HSS-a. Smatramo da takve izjave ne predstavljaju mišljenje većine članova HSS-a u Hrvatskoj i da za njih predsjednik stranke Krešo Beljak treba snositi političku odgovornost.

HSS se treba vratiti temeljima i vrijednostima koje je iznosio utemeljitelj stranke Stjepan Radić, a to nisu osobni interesi i podilaženje drugim strankama i politikama, već borba za dostojan život u Hrvatskoj.

Podsjećamo da je Stjepan Radić zbog te borbe izgubio život, u atentatu kojeg je u Beogradu izveo srpski ekstremist Puniša Račić, a čiji su nasljednici bili upravo likvidatori Udbe”, navodi Hudić u današnjem priopćenju.

Dopredsjednik županijskog HSS-a Beljaka je svojedobno osudio i zbog izjave da je Thompson fašističko smeće. „Smatram da je Thompson istinski domoljub i vrhunski glazbenik. Zadovoljstvo nam je i čast što ga možemo ugostiti u našim Koprivničkim Bregima“, rekao je HSS-ov načelnik koji je glazbenika doveo na proslavu Dana općine.

Hudića je, inače, za drugog čovjeka podravskog HSS-a izabrao novi šef županijske organizacije Mario Švegović koji je stupio na dužnost jer se Beljakov kandidat povukao iz utrke.

Pozivam g. Krešu Beljaka da podnese hitnu i neopozivu ostavku, njegove isprike su uvredljive za obitelji naših nedužnih žrtava

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Ivan Kraljević: U predsjedništvu BiH hrvatskom državnom vrhu nedostaje adekvatni sugovornik

Objavljeno

na

Objavio

U nekim ranijim medijskim istupima već sam kazao kako je uvijek najlakše biti general poslije bitke, i reći kako ste nešto znali, predvidjeli ili očekivali i prije samoga ishoda. Ipak, općepoznata je činjenica kako su Hrvati iz Bosne i Hercegovine, bar ako je suditi prema njihovim izbornim preferencijama, željeli Kolindu Grabar-Kitarović ponovno vidjeti na čelu hrvatske domovine – navodi Ivan Kraljević, politolog s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru te dodaje:

– Grabar-Kitarović dobila je masovnu podršku na svim biralištima u BiH, i takva privrženost, odanost i povjerenje HDZ-ovim kandidatima nije nešto novo i nepoznato novoizabranom predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću, piše Glas Slavonije.

Tako su odlučili birači, hrvatski državljani, a volju birača nikad ne smijemo smatrati iznenađenjem. U vremenu sveopćeg meteža i polarizacije na desnici, Milanović je iskoristio priliku i na kraju izišao kao pobjednik.

Za Hrvate, kao konstitutivni narod u BiH, što pobjeda Milanovića znači?

– Iako je i sam naglasio kako ne planira biti zlopamtilo, Zoran Milanović vjerojatno neće hrvatski narod u Bosni i Hercegovini “imati u ustima” onoliko često koliko je to činila Kolinda Grabar-Kitarović. U njegovim nastupima vidljiva je određena politička zrelost i poznavanje realnog stanja. U skladu s time Hrvati u Bosni i Hercegovini od njega očekuju dosljednost i konkretnost u politici zaštite njihovih prava i očuvanja jednakopravnosti s druga dva konstitutivna naroda.

Unatoč njegovim brojnim grijesima u počecima ozbiljne političke karijere, Milanović je tijekom svog premijerskog mandata ipak odradio nekoliko važnih stvari za Hrvate. Primjerice, i danas mnogi Hrvati u Bosni i Hercegovini u pozitivnom sjećanju imaju njegovu državničku reakciju i dolazak u Mostar kada su zbog tzv. socijalne pobune 2014. godine zapaljene institucije i središnjica najjače političke stranke BiH Hrvata (HDZ BiH). Milanović je u ključnim trenucima, a to je i kasnije u više navrata ponovio, pokazao senzibilitet prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, pa se možemo nadati istome i u budućnosti.

U Republici Hrvatskoj sada se govori o neizbježnoj kohabitaciji između aktualnog premijera i novog predsjednika, situaciji kakvu smo već u nekoliko navrata imali u izvršnoj vlasti. Koliko o uspješnosti kohabitacije ovise i budući odnosi Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, napose s hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini?

– Sve češće, posebice nakon izjave aktualnog premijera Andreja Plenkovića, a u kojoj je najavio tvrdu kohabitaciju sa Zoranom Milanovićem, u medijskim istupima pojedinih političara i analitičara možemo pronaći naznake turbulentne suradnje i potenciranja sukoba između Banskih dvora i Pantovčaka. Međutim, na takvu vrstu kohabitacije ne moramo gledati kao na nešto nužno loše. Istina, naivno je vjerovati kako neće biti određenih neslaganja i nadmudrivanja u područjima zajedničkih ovlasti. Takvih je slučajeva bilo i ranije u izvršnoj vlasti Republike Hrvatske. Međutim, Plenković i Milanović, premda se često prikazuju karakterno sebeljubljivim tipovima, voljom birača prinuđeni su zajednički raditi.

Njihove karakterne crte mogle bi do izražaja doći upravo u ovom polugodišnjem razdoblju u kojem Republika Hrvatska predsjedava Europskom unijom. Istina, predsjedavanje je posao koji radi Vlada, ali će i novi predsjednik htjeti imati određenu ulogu u svemu tome.

Zaključno, upravo od početnih impulsa ovisit će i njihov odnos prema Bosni i Hercegovini kao vanjskopolitičkom prioritetu Republike Hrvatske. Zbog svoga geopolitičkog položaja Republika Hrvatska mora zadržati svoj utjecaj na ovom prostoru, posebice u Bosni i Hercegovini, bez obzira na to koliko neki inzistirali na nekom odmicanju od ovog prostora. Htjeli priznati ili ne, sve zemlje regije budno prate što radi Republika Hrvatska.

Za Hrvate u Bosni i Hercegovini, čija se konstitutivna prava konstantno degradiraju, bitan je zajednički nastup hrvatske izvršne vlasti. Vjerujem kako će novi predsjednik RH i premijer RH Vlade zadržati i njegovati identičan stav po pitanju problematike nametanja Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH od strane nominalno većinskog bošnjačkog naroda, potenciranja promjene izbornog zakonodavstva i zaštite jednakopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Hrvati nemaju svoga člana Predsjedništva BiH, i zato hrvatska izvršna vlast nema adekvatnog sugovornika u BiH tročlanom državnom vrhu u pitanjima koja se tiču Hrvata kao konstitutivnog naroda. O tome mogu razgovarati isključivo s legitimnim predstavnicima hrvatskog naroda u BiH.

Kad se govori o kohabitaciju, političari joj nisu baš skloni. Kao primjer navodi se Francuska. Vaš komentar?

– U našem se medijskom prostoru sama bit kohabitacije pogrešno tumači. Uvriježeno je objašnjenje kako kohabitacija predstavlja situaciju u vlasti u kojoj premijer i predsjednik dolaze iz različitih političkih tabora. Međutim, takvo je objašnjenje površno, manjkavo, i olako ga se kalemi na parlamentarni sustav vlasti kakav je u Republici Hrvatskoj.

Pojam kohabitacije, ipak, primjerenije je vezati uz sustav iz kojeg potječe, odnosno za francuski polupredsjednički sustav vlasti u kojem predsjednik ima izrazite izvršne ovlasti, a vlada je ovisna i o parlamentu i o predsjedniku države. U francuskom slučaju kohabitacija je političko natjecanje u izvršnoj vlasti u kojem predsjednik preuzima kontrolu nad vanjskom politikom, dok premijeru i vladi ostaje briga o svakodnevnim političkim pitanjima.

S druge strane, u Republici Hrvatskoj predsjednik nema pretjerano velike izvršne ovlasti, niti mu vlada polaže račune. Od famoznog procesa detuđmanizacije i ustavne reforme iz 2000. godine, smanjene su predsjedničke ovlasti i ta je dužnost izgubila na značaju. Vlada je zapravo ta koja radi, odnosno obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom. Dakle, za kohabitaciju u njezinom punom značenju potrebna su dva po snazi identična organa, a to nije slučaj u Republici Hrvatskoj.

Vlast je poput kolača, svojevrsni plijen kojeg političari ne žele dijeliti i zato postoji odbojnost prema kohabitaciji. Francuska, kao rodno mjesto kohabitacije, od 1958. godine i uvođenja polupredsjedničkog sustava vlasti, poznatijeg kao Peta republika, u tri je navrata iskusila kohabitaciju suprotstavljenih strana u vlasti: Mitterand – Chirac (1986.-1988.), Mitterand – Balladur (1993.-1995.) i Chirac – Jospin (1997.-2002.). Međutim, i tamo se kohabitacija pokazala kao svojevrsna “pogreška u sustavu”, pa je Jacques Chirac 2000. godine, najvjerojatnije otriježnjen petogodišnjim iskustvom tegobne kohabitacije sa socijalističkim ljevičarem Lionelom Jospinom, inicirao skraćivanje predsjedničkog mandata sa sedam na pet godina i njegovo izjednačavanje s mandatom Narodne skupštine.

Kako se izbori za Narodnu skupštinu održavaju samo dva mjeseca nakon predsjedničkih, od tada do danas praksa je pokazala da pobjeđuje ona stranka čiji je predsjednik član. Iz svega ovoga možemo zaključiti kako su i Francuzi kohabitaciju gurnuli u stranu, piše Glas Slavonije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari